Kao klinca, nogomet me nije previše zanimao na redovnoj bazi, osim da ga igram u školi ili s frendovima iz ulice nakon škole, dok je još bilo normalno da popodneva provodiš na cesti. Što se tiče nogometa, najviše pamtim 1998. godinu, kada nisam izlazio iz Šukerova dresa ili sam barem na glavi imao kapu s devetkom. No, proljeće 2002. godine ostalo mi je u posebnom sjećanju.
Na tjelesnom smo, službeno, morali nositi bijele obične majice, ali nam je profesor tolerirao da se pojavljujemo u Dinamovu ili reprezentativnom dresu. Tolerirao je i onog dečka koji je usred Zagreba došao u Hajdukovu dresu. Ali te 2002. dogodilo se da smo na placu kupili dresove od NK Zagreba. Drugdje ih nismo ni mogli pronaći, bili su rasprodani. Sjećam se da je jedan frend na svoju bijelu majicu za tjelesni na leđa napisao OLIĆ plavim markerom.
A to što se dogodilo bilo je gotovo pa nemoguće. Legendarni Cico je s grupom „otpadnika“ pomeo domaću konkurenciju i postao prvak Hrvatske. Početkom sezone nitko nije mislio da bi Cico mogao napraviti ikakav rezultat. Momčad nije imala nikakvih zvijezda, a Olić, kojeg je frend markerom napisao na majicu, bio je praktički anonimus. Stigao je u klub u paketu s Cicom i Bernardom Brnjićem. Pokazalo se ipak da je Cico imao pravu ekipu, budući da su u sezoni zabili 71 gol, deset više od Hajduka, te primili najmanje golova, njih 24.
Tri kola prije kraja prvenstva Hajduk je deklasirao Kamen Ingrad s 5:0, dok je Dinamo igrao u Kranjčevićevoj. Tada su se dogodile scene zbog kojih smo svi poželjeli dres Cicine momčadi. Cijeli stadion, čak i Dinamovci, navijali su za Zagreb. „Pjesnici“ ili „bijeli“ su nakon preokreta slavili 2:1, a presudni pogodak zabio je Dalibor Poldrugač u 88. minuti. Nakon posljednjeg sučeva zvižduka Boysi su utrčali na teren i zajedno s igračima Zagreba proslavili poraz vlastite momčadi.
Simbol Zagreba
Sve te scene odigrale su se na jednom mjestu, legendarnoj Kranjči, kako stadion u Kranjčevićevoj ulici Zagrepčani zovu od milja. Danas, na tom mjestu utkanom u kolektivno sjećanje grada, odvija se jedna od najvažnijih transformacija u novijoj gradskoj povijesti. Za STRABAG, europski građevinski div s tridesetogodišnjom tradicijom u Hrvatskoj, obnova stadiona Kranjčevićeva nije samo još jedan projekt, već prilika da definira budućnost jednog od najvažnijih zagrebačkih simbola.
Priča stadiona kreće još 1910. godine, kada je gradnja pokrenuta na tadašnjoj Tratinskoj cesti. Od tada, stadion je prošao kroz nekoliko izmjena, a uz utakmicu iz 2002., odigrano je još nekoliko povijesnih tekmi, poput povijesne pobjede protiv Reala iz 1931. godine. Posljednja velika modernizacija dogodila se uoči Univerzijade 1987. godine, kada su potpuno obnovljene svlačionice, izgrađena je press-loža, a postavljeni su i privremeni čelični reflektori. Iako je ceremonija otvorenja Univerzijade održana na Maksimiru, nogometne utakmice studentskog turnira odigrane su upravo u Kranjčevićevoj, čime je objekt potvrđen kao drugi nacionalni stadion. Reflektori nisu dugo potrajali, budući da ih je pogodio i u potpunosti onesposobio grom iste godine. Stadionu je rasvjeta vraćena tek 2008. godine.
No, Kranjča nije samo sportom oblikovala identitet grada. Dire Straitsi su 1983. godine zapalili Zagreb tijekom turneje Love over Gold. Set-listu sa “Sultans of Swing” i “Telegraph Road” slušalo je približno 20.000 fanova, dok se ispred stadiona skupilo njih još 8000. Na Dan grada Zagreba, 31. svibnja 2018., Prljavo kazalište rasprodalo je stadion i uz vatromet, dvije bine i velebnu produkciju okupilo oko 35.000 ljudi. Zagrebački Prljavci su tako imali najveći koncert održan na Trešnjevci, veći i od Dire Straitsa. Na stadionu je 28. svibnja 1991. godine održana i prva javna smotra Zbora narodne garde pred 15.000 ljudi, uz nazočnost predsjednika Franje Tuđmana. Danas se taj datum obilježava kao Dan Oružanih snaga RH.
Poseban projekt za STRABAG
Stadion u Kranjčevićevoj uvijek je bio više od sportskog borilišta – mjesto gdje su se ispisivale važne stranice kulturne, glazbene i društvene povijesti Zagreba. Upravo zato, njegova obnova nije samo graditeljski, već i emotivni projekt. Povjeren je STRABAG-u, europskom građevinskom gigantu, koji je u Hrvatskoj već više od tri desetljeća partner u stvaranju ključnih građevina i infrastrukture.
Za STRABAG, izgradnja novog stadiona predstavlja nešto posebno.
- Posebno sam ponosan na projekt izgradnje stadiona u Kranjčevićevoj jer smo većinu materijala s lokacije iskoristili u toku i nakon radova rušenja. Iako je u velikom postotku riječ o gradnji novog objekta, željeli smo maksimalno smanjiti nastajanje otpada. Metalna konstrukcija tribina pažljivo je rastavljena i predana tvrtki za reciklažu i mogućnost ponovne uporabe, plastične sjedalice donirane su u dogovoru sa ZNS-om nogometnim klubovima, a zemlja i kamenje iskorišteni su za nasipavanje na predviđenim lokacijama. Beton će nakon drobljenja poslužiti kao nasipni materijal u temeljima i prometnicama novog stadiona. Na taj način pokazujemo da se i veliki infrastrukturni projekti mogu provoditi odgovorno, s naglaskom na održivost – izjavio je Igor Sedlar, voditelj projekta u STRABAG-u.
Kada stadion bude dovršen, na njemu će utakmice igrati Dinamo i hrvatska reprezentacija, budući da će i stadion u Maksimiru krenuti u temeljitu obnovu. Prva utakmica Dinama i hrvatske reprezentacije u novom ruhu Kranjčevićeve planirana je mjesec dana nakon najavljenog završetka renovacije, za listopad te godine. Zagreb je posljednji put dobio potpuno novi nogometni stadion s četiri tribine još 1969. godine, kada je izgrađena južna tribina Maksimira, što znači da grad čeka modernu arenu 56 godina.
- Za nas je ovaj projekt više od gradilišta, želimo biti partneri gradu i građanima, jer gradimo za zajednicu – kažu nam iz STRABAG-a, pa dodaju da oni ne grade samo stadion, nego ga grade odgovorno, pametno i zeleno – što se uklapa u europske trendove.
Rekonstrukcija stadiona Kranjčevićeva predstavlja najveći zahvat na zagrebačkoj nogometnoj infrastrukturi od Univerzijade 1987. godine. Projekt je dugo odgađan, no sada je u punom zamahu, radovi su formalno pokrenuti 28. travnja 2025. godine, kada je gradonačelnik Tomislav Tomašević položio kamen temeljac.
Stadion UEFA-ine 4. kategorije
Do kraja rujna 2026. stadion će biti transformiran u modernu arenu s 11.163 natkrivena mjesta, što je dvostruko više od dotadašnjih 5.350 mjesta. Izgradit će se sky-box, 20 VIP loža te medijski centar s 250 radnih mjesta. Kada sve bude završeno, stadion će imati UEFA-inu kategoriju 4 i infrastrukturu koja će omogućiti održavanje utakmica Lige prvaka do polufinala.
Kranjčevićeva neće biti samo stadion, već primjer tehnološke naprednosti. Solarna elektrana generirat će više od polovice potrebne energije, kišnica će se prikupljati u podzemnom spremniku od 2.500 kubnih metara za navodnjavanje grijanog hibridnog travnjaka i vertikalnih vrtova. Uz stadion, izgradit će se i novi trg od 6300 četvornih metara te 400 parkirališnih mjesta.
Logistički izazovi u srcu grada
Rekonstrukcija stadiona u Kranjčevićevoj prilično je izazovna, stoga je svaki radni dan kompleksna koreografija između strojeva i ljudi. Iako su rušenje i sama gradnja inženjerski zahtjevni, pravi izazov krije se u logistici. U središtu grada nema mjesta za golema skladišta, pa se radi gotovo "just in time" principom. Kamioni s materijalom stižu prema strogo usklađenom rasporedu, kao i oni koji odvoze građevinski otpad, vodeći računa i o tome da se u ovom dijelu grada ne stvore prometne gužve. Ipak, riječ je o jednom od važnijih prometnih sjecišta.
Radnici su podijeljeni u smjene, pa gradilište gotovo nikad ne miruje, no pritom se pazi na buku i svakodnevni ritam susjedstva. Upravo ta dodatna briga koja se nalazi „iza kulisa“ daje gradilištu u Kranjčevićevoj ljudsku dimenziju koju stadion ovakve važnosti za građane i zaslužuje. Ipak, novi stadion u Kranjčevićevoj nije samo hrpa betona oko običnog travnjaka.
Priča STRABAG-a, tvrtke koja stoji iza ove ključne obnove, počinje u malom austrijskom gradiću Spittal an der Drau još 1835. godine. Iz skromnog obiteljskog zanatskog obrta tvrtka je rasla u jednu od najvećih europskih građevinskih korporacija s više od 86.000 zaposlenika.
U Hrvatsku je STRABAG stigao 1994. godine – u vrijeme kad je zemlja gradila svoje institucije i infrastrukturu gotovo iz temelja. Danas je tvrtka jedan od najsnažnijih igrača na hrvatskom tržištu, s oko 1.500 zaposlenih i stalnim rastom koji prati gospodarske i društvene promjene zemlje.
STRABAG se tijekom godina etablirao kroz značajne infrastrukturne projekte: od autoceste Zagreb–Macelj i dionice Split–Ploče, preko tunela Krapina i Javorova kosa, do bazenskog kompleksa Kantrida u Rijeci. Ti projekti dodatno su učvrstili njihov ugled kao pouzdanog partnera za složene državne investicije.
Posljednjih godina STRABAG je značajno proširio djelovanje, upravlja s devet asfaltnih baza diljem Hrvatske, godišnje proizvodi preko 650.000 tona asfalta i istovremeno radi na više od 150 projekata. Nedavno su završeni i veliki infrastrukturni zahvati poput prilaznih cesta Pelješkom mostu te omiške obilaznice, uključujući jedan od najzahtjevnijih tunelskih sustava u zemlji.
Kada stadion bude izgrađen, pa građevinske strojeve zamijene navijači, možda će ponovno doći doba u kojem ćemo svi u gradu moći navijati i slaviti s istim klubom. Možda se i ponovno vrate veliki koncerti koji će postati legendarni, poput onih Dire Straitsa i Prljavaca.
- Kada se otvore vrata nove Kranjčevićeve, to neće biti samo stadion – to će biti mjesto gdje se susreću grad, povijest i budućnost, a STRABAG je ponosan što je dio te priče – zaključuju iz STRABAG-a.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i tvrtke STRABAG.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....