Predrag Matešić (54) sjedi na svojoj teraci u Ninu, pije kavu i gleda u masline. Nažalost, bio je mraz ove godine i neće biti uroda kao lani kada je na svoje četiri masline, tri dalmatinske i jednoj talijanskoj, imao 40 litara ulja. No, ne očajava, jer dok ispija kavu, on štedi novac. Već skoro godinu dana, Sunce radi za njega. On je, naime, lani u rujnu u pogon pustio kućnu solarnu elektranu i od tada su njegovi računi za struju niži za 70 posto.
U istoj situaciji su i Vojko Butković (65) iz Povila kraj Novog Vinodolskog te Goran Senta (43) iz Kerestinca pokraj Svete Nedjelje. Oni su također prošle godine na krovove svojih kuća postavili solarne panele i u kratkom roku uvidjeli benefite iskorištavanja sunčeve energije.
Nisu oni, naravno, jedini. Prema podacima HEP-ODS-a iz veljače ove godine, u Hrvatskoj je bilo instalirano 5.030 sunčanih elektrana, od čega se njih 4.628 svrstava u kategoriju samoopskrbe. To je odličan podatak kada u obzir uzmemo da je 12 mjeseci prije toga u zemlji bilo 1.478 solarnih elektrana za samoopskrbu, a godinu prije toga njih tek 851. Broj se, dakle, upeterostručio i nema naznaka da će rast stati u narednom razdoblju.
Benefiti ugradnje solarne elektrane su pritom izuzetno plastični – proizvodnjom električne energije štedi se novac, a sama investicija se isplati kroz šest do osam godina. To je zapravo svima jasno, no, opet, ne odluči se svatko na instalaciju. Odlučili smo stoga posjetiti tri obitelji iz različitih dijelova Hrvatske kako bismo saznali što je njih potaknulo da naprave taj “zeleni” korak prema samoodrživosti.
Ići ćemo od juga prema gore, tako da nam je prva stanica teraca gospodina Matešića u Ninu. On je na solare naletio posve slučajno prije dvije godine, tijekom dežurstva u vojsci. Pročitao je članak o sunčanim elektranama ENNA Opskrbe, ispunio kalkulator i crno na bijelo vidio da se isplati ugraditi pokoji panel na krov kuće. Već je drugi dan došao poziv, a potom i sastanak s Markom iz ENNA Opskrbe.
Niži računi za struju
- Naša prosječna mjesečna potrošnja za cijelu kuću je u to vrijeme bila oko 300 kuna, znači, negdje oko 40 eura. Marko mi je istaknuo da je dovoljna elektrana od 2,2 kW. Nismo nigdje žurili pa smo početkom veljače sklopili ugovor i u travnju je elektrana već bila na krovu – govori nam Matešić.
U pogon je puštena polovinom rujna, kada su dobili dvosmjerno brojilo i suglasnost od HEP-a. U obiteljskoj jednokatnici od 145 kvadrata ih je petero – on, supruga i tri kćeri, tako da nisu mali potrošači. No, od tog trenutka su im računi za struju niži za 70 posto te su u prosjeku ispod deset eura, s time da tijekom ljeta ne dosegnu ni cifru od četiri eura. Elektrana je za njihovo područje vrlo isplativa jer zadarski kraj broji više od 280 sunčanih dana u godini, stoga Matešić ne očekuje povrat investicije za šest godina, već za tri!
- Jednostavno ste neovisni i ne strepite koliko će iznositi račun za struju – ističe Matešić.
Svojim primjerom je potaknuo i druge. Njegov kolega s posla je ugradio duplo jaču elektranu na montažnu kuću, s time da on ima i dizalice topline. Čak se u mjestu povela zanimljiva inicijativa od koje bi, prema Matešićevom mišljenju, mogla profitirati cijela Dalmacija. Ideja je da Dalmatinci iznajme svoje krovove firmama kako bi na njima izgradili solarne elektrane. Na taj se način ne bi morale iskorištavati poljoprivredne površine, a od posla bi profitirale obje strane; obitelji ne moraju više plaćati račun za struju, a firma stvara zeleni profit.
Vizija o dalmatinskim krovovima prekrivenim solarima povela nas je do Novog Vinodolskog. U kvarnerskom gradu smo tijekom šetnje izbrojali desetak građevina gdje su nam se s vrha smiješili suncem okupani paneli. Za njihovo postavljanje je djelomično odgovoran umirovljeni djelatnik HEP-a i naš sljedeći sugovornik, Vojko Butković. On je, naime, među prvima instalirao solarnu elektranu na krov svoje kuće u Povilama koja broji dva stana od po 120 kvadrata te dvosobni apartman od 40 kvadrata u dvorištu. Nakon njega su se za istu ideju zainteresirali njegovi prijatelji te poznanici, i samo je tako ENNA Opskrbi “sredio” još desetak klijenata.
Kako kaže, uvijek će ih rado preporučiti jer su ga oduševili s tri njemu jako važna faktora – jednostavnošću, ozbiljnošću i točnošću.
- Tri dana nakon inicijalnog poziva su već bili kod mene i dogovorili smo sve uvjete po principu ključ u ruke. Oni su riješili opremu, montažu, proceduru s HEP-om te kasnije održavanje i osiguranje, što je posebno važno. U srpnju je u 15 dana dva puta pala tuča i baš sam se pobojao da nije oštetila panele. No, kada sam se popeo, vidio sam da su svi čitavi, a i da nisu bili, ENNA bi mi riješila i platila popravak jer imam 10-godišnje osiguranje koje je došlo u paketu – kaže Butković te nam odmah pokazuje aplikaciju putem koje prati proizvodnju električne energije na elektrani.
Pritom valja napomenuti da nema malo trošila. Ima četiri klima uređaja, bojler na struju, indukcijsku ploču za kuhanje, perilicu, sušilicu, čak se i grije na električnu energiju. Jedini “stranjski” priključak jest boca za plin. Kako kaže, on i supruga su se naviknuli na plinski štednjak i prestari su da sada krenu u neke nove eksperimente.
- Kćerka i zet su ti koji kuhaju na indukciju, a i turistima smo je isto ugradili u apartman. Moram dodati da imamo i malu unuku u kući, tako da se pere i pegla non stop – uz osmijeh će Butković dok gleda svoju unuku Juliju kako u dvorištu pazi na njihovu kućnu kornjaču.
Uz sav taj niz trošila, njegova procjena jest da će ove cijele sezone struju platiti otprilike 12 eura, odnosno ni 100 kuna, s time da u svibnju i lipnju nije ništa platio, iako je imao goste u apartmanu. Naravno, tijekom zimskog razdoblja nema toliko sunca zbog čega su računi i veći, no ušteda je i dalje značajna, što nam je i objasnio slikovitim primjerom kojim je i kćeri pojasnio zašto se isplati ugraditi solarnu elektranu.
- Mi smo struju prije plaćali oko 600 kuna mjesečno, što je otprilike 80 eura, odnosno 960 eura godišnje. Na početku godine uzeli smo kuvertu i u nju pospremili taj iznos i na kraju godine ona je prazna. E sad, u toj istoj kuverti, ostaje nam 800 eura – govori Butković te dodaje da je pogrešno na solarnu elektranu gledati kao na povratnu investiciju već kao na opremu koja svakodnevno radi korist.
Baš kao i Matešić, Butković također ima intrigantnu zamisao o daljnjem iskorištavanju solarnog potencijala Hrvatske, no njegova ideja ima uporište u prijedlogu Europske komisije. On priča o gradnji virtualnih elektrana, tehnološke platforme koja objedinjuje proizvođače, potrošače i spremnike električne energije smještene bilo gdje unutar hrvatskog elektroenergetskog sustava. Iskoristio je istu metodu kao i za uštede kako bi nam objasnio poantu tehnologije.
- Evo, ovako. Imam stan u Novom Vinodolskom koji nema solarnu elektranu, a meni s ove moje elektrane u Povilama ide dosta viška u mrežu. Zašto ne bih jednostavno taj višak prebacio u stan u Novom? – pita nas Butković te dodaje da se isti princip može primijeniti i za stan u Zagrebu ili bilo gdje u Hrvatskoj jer, veli, struja ionako ide u mrežu.
Klub “solara”
- To je vrhunska stvar. Na jednoj kući proizvodiš struju, a opskrbljuješ još tri stana – zaključuje svestrani umirovljenik. Za ideju je saznao čitajući portale jer, kaže, jako ga zanima zelena politika i sve vezano uz zaštitu okoliša. I sam revno odvaja otpad, a i uvijek mu je drago putem aplikacije vidjeti koliko šume spasi s vlastitom proizvodnjom struje putem solarne elektrane.
Ljubav prema zelenoj energiji, ali i uštedama, potaknula je i našeg posljednjeg sugovornika da se ubaci u klub “solara”. On je Goran Senta, direktor Sektora za financije u firmi Odašiljači i veze d.o.o., iz Kerestinca pored Svete Nedjelje. Njega već 13 godina, točnije od trenutka kada je krenuo graditi kuću, vodi ideja o samoodrživosti. U to je vrijeme razmišljao kako se može što više odvojiti od svijeta, a ključni faktor za taj pothvat jest solarna elektrana, odnosno vlastiti izvor električne energije. Oprema je tada još uvijek bila dosta skupa tako da se nije odmah odlučio na ugradnju, no prošle su se godine zvijezde posložile i u srpnju je u pogon pustio sunčevu elektranu jakosti 5,5 kW. U 12 mjeseci ona je proizvela oko 4.500 kW struje, s time da mu je dotadašnja godišnja potrošnja iznosila oko 6.000 kW. Ponukan dobrom računicom, odlučio je maksimalno podići tu ljestvicu.
Njegova kuća broji sada pet klima uređaja, ugradio je IC panele, a u planu su još i bazen s toplinskom pumpom te električni auto. Tu su još i druga trošila – robotski usisavač, robotska kosilica, indukcijska ploča, perilica…
- Kada sam s ENNA Opskrbom projektirao elektranu izračunali smo da je za trenutne potrebe dovoljno 15 panela. No, kako mi je krovište uže na potezu sjever-jug, onda sam morao staviti osam na zapad i sedam na jug. Stoga već sada razmišljam o proširenju elektrane, što nije nikakav problem jer su paneli s mikroinverterima tako da se lako mogu dodati na postojeću mrežu. Zato smo i odabrali ENNA Opskrbu jer njihova oprema dolazi s mikroinverterima – objašnjava nam Senta.
Kada je dobio dopis od HEP-a, Senta je odmah ubrzao planove o proširenju elektrane. Ideja je već možda iduće godine u dvorištu napraviti željeznu konstrukciju koja će na sebi imati panele. No, prvo mora proći zima kako bi utvrdio koliko će mu struje otići na grijanje s IC panelima jer mu je na popisu želja također proširenje sustava grijanja na struju.
Sa svim tim investicijama bliži se sve više svojoj prvotnoj ideji o samoodrživom kućanstvu, čime bi njegova obitelj bila na korak od doslovnog odvajanja od ostatka svijeta. Po pitanju struje promišlja još o ideji ugradnje baterija za pohranu viška električne energije, kako bi u slučaju prekida opskrbe struje imao vlastitu zalihu. Ipak, navodi da je trenutno ta oprema previše skupa, a rok trajanja je oko sedam godina, čime nije previse isplativa. No, ako u budućnosti tehnologija postane pristupačnija, onda će svakako razmišljati o ulaganju.
Na popisu ka samoodrživosti jest i pitanje vode, odnosno bunara, a po pitanju hrane već radi na vrtu u kojemu rastu tikvice, rajčice i paprika. Kada ode u penziju, kaže, onda će možda doći vrijeme i za plastenik.
- Vidimo da se svijet nalazi u globalno neizvjesnoj situaciji kada su u pitanju energenti i hrana. Stoga, dugoročno gledajući, ako postoji način da se osamostalimo i odvojimo od svijeta, meni to zvuči kao idealni scenarij – zaključuje Senta.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s ENNA Opskrbom.