Profesorica engleskog Mejra Novak, koja je slovila za najbogatiju Splićanku, umrla je u siječnju 2012. u 93. godini i od tada traje borba za njezino nasljedstvo koje se procjenjuje na nekoliko desetaka milijuna eura.
Mejra Novak rođena je 1919. na Visu, u veoma imućnoj splitskoj plemenitaškoj obitelji Mihovila Novaka koja je podrijetlom s Hvara. Imala je dvije godine stariju sestru Vesnu i tri godine mlađeg brata Branka Filipa. Studirala je u Beču i na Sorboni, govorila je četiri svjetska jezika, a čitav radni vijek radila je kao profesorica engleskog u Centru za strane jezike u Splitu. Živjela je u peterosobnom stanu od oko 280 kvadrata u obiteljskoj zgradi u Starčevićevoj 8, sagrađenoj 1924., na čijim je zidovima, među 30-ak slika Emanuela Vidovića, Antuna Zuppe, Vinka Foretića, Angjela Uvodića…, navodno, bilo i djelo talijanskog umjetnika Tiziana, a u sobama skulptura kipara Ivana Meštrovića i neprocjenjive kineske vaze. Dugo godina imala je kućnu pomoćnicu, a po Splitu se priča kako je živjela donekle osebujnim stilom, poput plemkinja staroga kova. Neki drugi njezini poznanici objašnjavaju da je prema njezinu izgledu bilo jasno da je iz dobrostojeće građanske obitelji, ali da se ni po čemu nije isticala.
Obitelji joj je, kažu, uvijek bila na prvome mjestu. No, nikad se nije udala, a više od 20 godina bila je u vezi sa Splićaninom Sretenom Debeljačkim, kojeg su zvali Englez, jer je živio i radio u Londonu. Imao je i obiteljski stan u Splitu, u kojom je živjela njegova majka, također s kućnom pomoćnicom.
Mama Debeljački, kako govore ljudi koji su ih poznavali, nije prihvaćala Mejru Novak, pa je i to možda razlog zašto nisu ušli u brak. Gospođa Mejra zato je često odlazila kod njega na nekoliko tjedana u London. Ni Sreten Debeljački više nije živ, a umro je nakon Mejre Novak.
Njezina sestra Vesna Novak-Oštrić, rođena 1917., povjesničarka umjetnosti i kustosica Moderne galerije u Zagrebu, do smrti 2000. živjela je u stanu u obiteljskoj zgradi u Hebrangovoj 7 u Zagrebu. Brat Branko Filip Novak, rođen 1922., do smrti 2003. uz sestru Mejru živio je u svom stanu u obiteljskoj zgradi u Starčevićevoj 8 u Splitu.
Bez nasljednika
Mejrin brat i sestra nisu imali nasljednike pa joj je 2003. pripala i sva njihova naslijeđena obiteljska imovina. Tako je Mejra Novak postala jedina nasljednica obiteljskog bogatstva akumuliranog stoljećima, od imanja na Hvaru, više od 30 nekretnina od kojih je manji dio još u postupku povrata nacionalizirane imovine, do milijuna u hrvatskim i njemačkim, a navodno i švicarskim bankama. U trenutku kada je umrla samo u Splitskoj banci imala je oko milijun eura, a ne zna se koliko je imala na štednom računu u Hypo Vereinsbanku u Münchenu.
Brojne poslovne prostore koje je imala u vlasništvu dugogodišnjim najmoprimcima iznajmljivala je razmjerno jeftino, a u njezinim stanovima živjele su obitelji kojima ih je vrlo povoljno iznajmila ili su bili zaštićeni najmoprimci. Iako joj novac očito nije bio primaran, od najma nekretnina posljednjih godina života mjesečno je, prema gruboj računici, primala oko 70 tisuća kuna.
U njezinu vlasništvu bile su dvije zgrade u centru Splita, stambeno-poslovna i stambena, u Ulici Ante Starčevića 6 i 8.
U stambeno-poslovnoj zgradi u Starčevićevoj 8, gdje je živjela u peterosobnom stanu od oko 280 kvadrata na prvom katu, imala je još dvosobni i trosobni stan na drugom katu, stan od 36,60 kvadrata u podrumu, stan od 70,80 kvadrata u potkrovlju i poslovni prostor od 100,55 kvadrata u prizemlju, koji je niz godina iznajmljivala.
U dvorišnoj stambenoj zgradi u Starčevićevoj 6 imala je stan od 62,80 kvadrata na prvom katu i stan od 61,40 kvadrata na drugom katu.
U vlasništvu je imala još osam poslovnih prostora u najužem centru Splita, od čijeg je najma ukupno mjesečno primala 30-ak tisuća kuna.
Riječ je o tri poslovna prostora na splitskoj Rivi, na Obali Narodnog preporoda 13, dva po 10 kvadrata u prizemlju te 25 kvadrata na prvom katu sa stubištem. Dva poslovna prostora su u Kralja Tomislava 4, od 24,70 kvadrata i od 22,70 kvadrata. Dva su na Pjaci, od 16,14 kvadrata i 57,48 kvadrata, te jedan u Marulićevoj 2 od 33,88 kvadrata.
Od imovine u Splitu još je bila vlasnica zemljišta od 4090 kvadrata u splitskoj Lori.
Na Hvaru je imala vilu od 143 kvadrata s oko 7000 kvadrata šuma i pašnjaka, a posjed se nalazi na putu uz more od hotela Amfora prema baru Hula Hula.
Pristojna, mirna, ljubazna
U Zagrebu je bila vlasnica uglene stambeno-poslovne zgrade s tri stana i sedam poslovnih prostora od ukupno 515 kvadrata na adresama Gajeva 29a i Hebrangova 7, sagrađene 1870. U zgradi su dvosobni i trosobni stan na prvom katu te dvosobni stan na drugom katu. Na adresi Hebrangova 7 tri su poslovna prostora od 24,24 kvadrata, 24,80 kvadrata i 25 kvadrata, a na adresi Gajeva 29a četiri poslovna prostora od 93,84 kvadrata, 31,11 kvadrata, 23 kvadrata i 20,54 kvadrata. Za njihov najam Mejra Novak mjesečno je primala 20-ak tisuća kuna.
Mejra Novak bila je vlasnica još i obiteljske grobnice svoga oca Mihovila Novaka na Hvaru, grobnice na Boninovu u Dubrovniku i na Mirogoju u Zagrebu.
U postupku povrata imovine još uvijek su dvije nekretnine u centru Splita i tri zemljišta na Hvaru - u Brusju, Grablju i uvali Ždrilca (Marikovac) na Paklinskim otocima.
Najveći dio svih naslijeđenih nekretnina Mejre Novak dugo godina bio je nacionaliziran pa se ona posljednjih desetljeća intenzivno posvetila povratu obiteljske imovine. To joj je, kažu, bio gotovo životni cilj. Najveći dio obiteljske imovine uspjela je vratiti u postupcima koje je počela 2000., u kojima ju je zastupao splitski odvjetnik s kojim je bila izuzetno zadovoljna. U nadležne institucije za povrat imovine u Splitu, svjedoče ljudi koji su tamo radili, usprkos godinama sama je uporno dolazila gotovo svakoga tjedna. Kažu da nikad nije bila nervozna, već pristojna, mirna, ljubazna… Zgrada s dva stana u Starčevićevoj 6 i stan u potkrovlju u Starčevićevoj 8 tako su joj i njezinom upornošću vraćeni 2007. godine.
Posljednjih godina njezina života njezin odvjetnik često ju je posjećivao u njezinu stanu, a članovi njegove obitelji dolazili su skrbiti o njoj.
Sredinom siječnja 2012. Mejra Novak u svom stanu pod nepoznatim okolnostima pala je i nagnječila mozak. Umrla je u splitskoj bolnici 27. siječnja.
Njezin odvjetnik i prijatelj bio je izvršitelj oporuke na ostavinskoj raspravi na kojoj je priložio njezine dvije oporuke, glavnu, opsežnu, iz 2006. te dodatak iz 2009. godine.
Milijunska Šteta
Prema tom vlastoručno napisanom i potpisanom dokumentu, Mejra Novak većinu svoje imovine ostavila je splitskom odvjetniku, a manje dijelove dobile su četiri njezine nećakinje. Ostavinski postupak je nakon gotovo sedam godina pri kraju, ali mu se zapravo još ne nadzire kraj jer obitelj u borbi za nasljedstvo vrijedno desetke milijuna eura pokušava osporiti oporuku Mejre Novak te su u rujnu 2015. pokrenuli postupak poništenja oporuke pred splitskim Općinskim sudom, gdje je posljednja rasprava bila 13. studenoga ove godine.
Iz kruga jednog kraka obitelji doznajemo kako je njihov stav da je besmisleno nastavljati ostavinski postupak dok se ne riješi postupak poništenja oporuke. Naime, smatraju da bi - u slučaju da se ostavinski postupak okonča, a kasnije dođe do poništenja oporuke - nastala milijunska šteta za RH. Ako oporučni nasljednici u trenutku poništenja oporuke više ne bi imali naslijeđene nekretnine u svojem vlasništvu, članove obitelji koji traže poništenje oporuke morala bi financijski obeštetiti država.
Splitski odvjetnik pristojno je odbio našu molbu za razgovor o životu gospođe Mejre Novak i o njezinu nasljedstvu.
Naime, nakon smrti Mejre Novak splitski odvjetnik premjestio je svoj odvjetnički ured u jedan od njezinih stanova. Odvjetnik nije formalno postao vlasnik imovine koju je naslijedio - do okončanja ostavinske rasprave koja nije dovršena zbog postupka poništenja oporuke - ali je u njihovu posjedu.
Stan je bio zapečaćen do studenoga 2012., kada je javna bilježnica napravila zapisnik s pokretninama iz stana. No, prema tom zapisniku u stanu nije bilo djela talijanskog umjetnika Tiziana i kipara Meštrovića, kao ni veoma vrijednih kineskih vaza. Ili ih je možda i bilo, ali javna bilježnica nije povjesničarka umjetnosti pa nije znala atribuirati umjetnine, nego je za većinu od 30-ak slika u stanu Mejre Novak navela “potpis nečitak”, a za skulpture “nepoznati autor”.