U Istarskoj sabornici u Poreču danas je otvorena konferencija “Autohtone istarske pasmine – identitet, proizvodnja i brendiranje Istre”, u zajedničkoj organizaciji Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRRI) i Jutarnjeg lista. Skup je okupio predstavnike državne, regionalne i lokalne vlasti, stručnjake za poljoprivredu i ruralni razvoj te dionike koji se bave očuvanjem izvornih istarskih pasmina i njihovim povezivanjem s tržištem, gastronomijom i turizmom. U središtu uvodnog dijela konferencije bila je poruka da se autohtone pasmine ne mogu promatrati samo kao dio tradicije, nego i kao važan razvojni resurs Istre i Hrvatske. Govornici su isticali da očuvanje boškarina, istarske ovce, koze i magarca ne znači samo zaštitu baštine, nego i stvaranje održivog gospodarskog modela temeljenog na autentičnosti, proizvodnji visoke dodane vrijednosti i prepoznatljivom regionalnom identitetu.
Otvarajući konferenciju, glavni urednik Jutarnjeg lista Goran Ogurlić naglasio je kako poljoprivreda za taj medij nije tek jedna od tema, nego jedno od ključnih razvojnih pitanja Hrvatske. Podsjetio je na novinarski serijal Tko nas hrani, pokrenut s ciljem upozoravanja na potrebu veće domaće proizvodnje, veće samodostatnosti i snažnijeg prehrambenog lanca. Istaknuo je da Hrvatska danas proizvodi manje hrane nego što bi mogla i manje nego što joj je potrebno, iako ima znanje, tradiciju i resurse za snažniji iskorak. Posebno je izdvojio Istru kao prostor koji je razvio model jedinstven u hrvatskim, ali i europskim okvirima, jer pokazuje kako se autohtone pasmine mogu pretvoriti u proizvode visoke dodane vrijednosti i u snažan regionalni brend. Po njegovim riječima, upravo je to primjer kako projekt može prerasti u pravo tržište i konkretan gospodarski rezultat.
„Poljoprivreda za nas nije samo jedna od tema, nego jedno od ključnih razvojnih pitanja Hrvatske. Hrvatska danas proizvodi manje hrane nego što bi mogla i manje nego što joj treba, i zato je važno graditi modele koji povezuju domaću proizvodnju, preradu i tržište. Istra je u tome razvila sustav koji ne štiti autohtone pasmine samo deklarativno, nego ih pretvara u proizvode visoke dodane vrijednosti i snažan regionalni brend. Ovdje se povezuju uzgoj, gastronomija i turizam, a upravo takav održiv model može biti inspiracija i drugim hrvatskim regijama. Važno je da takvi primjeri dobiju dodatnu institucionalnu i tržišnu potporu, jer iz projekta moraju prerasti u stabilno tržište“, rekao je Ogurlić.
Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić rekao je da konferencija ima posebnu vrijednost jer fokus stavlja na sve ono što se može vidjeti, kušati i doslovno osjetiti – od strategije do tanjura. Naglasio je da su istarski boškarin, ovca, koza i magarac duboko upisani u identitet Istre te da se nigdje drugdje u svijetu ne može proizvesti ono po čemu je Istra svoja, iako se farme mogu podići bilo gdje. Upravo zato, istaknuo je, važno je sačuvati to blago i tradiciju, istarsku ovcu, govedo koje je nekad oralo i magarce koji su nosili teret. Govoreći o stanju na terenu, rekao je da Ministarstvo prati kako se čuvaju istarske autohtone pasmine te da ima određenih pomaka, ali i zabrinjavajućih trendova. Dok boškarin i magarac već četiri godine bilježe rast, istarska ovca ide u suprotnom smjeru, što jasno pokazuje gdje su postignuti rezultati, a gdje još treba dodatno raditi.
„Ova konferencija važna je jer stavlja fokus na sve što možemo vidjeti, kušati i dotaknuti, od strategije do tanjura. Istarski boškarin, ovca, koza i magarac duboko su upisani u identitet Istre i nigdje na svijetu ne može se proizvesti ono po čemu je Istra svoja, iako se farme mogu podići bilo gdje. Zato je važno sačuvati ovo blago i tradiciju, istarsku ovcu, govedo koje je nekad oralo i magarce koji su nosili teret. U Ministarstvu pratimo kako se čuvaju istarske autohtone pasmine i vidimo da ima pomaka, ali i pomaka unatrag. Boškarin i magarac već četiri godine bilježe rast, dok ovca ide u suprotnom smjeru, i to nam pokazuje gdje smo uspjeli, a gdje još moramo raditi“, rekao je Vlajčić.
Istarski župan Boris Miletić istaknuo je da konferencija otvara temu koja snažno povezuje tradiciju, identitet i održivost. Rekao je da su u Istri posljednjih godina ostvareni veliki iskoraci upravo zahvaljujući entuzijazmu ljudi koji su prepoznali važnost očuvanja autohtonih pasmina, pri čemu je posebno spomenuo zasluge onih koji su radili na očuvanju istarskog boškarina. Naglasio je kako ljubav i entuzijazam i dalje postoje, ali da danas više nije dovoljno oslanjati se samo na njih, nego je nužno razvijati stabilan poslovni model. U tom je smislu podsjetio da se do današnje pozicije, u kojoj se meso boškarina nalazi na jelovnicima istarskih restorana, došlo dugim putem koji je tražio povezivanje uzgajivača, kuhara, ugostitelja i institucija. Posebno je upozorio na problem nedostatka ljudi i otežanog pristupa poljoprivrednom zemljištu, što je, kako je rekao, jedna od ključnih prepreka održivom stočarstvu.
„Ovo je tema koja spaja našu tradiciju, naš identitet i ono o čemu danas svi govore, a to je održivost. U Istri smo napravili velike iskorake, ali moramo priznati da je u temelju svega dugo stajao entuzijazam pojedinaca koji su vjerovali da autohtone pasmine treba sačuvati. No ljubav i entuzijazam nisu dovoljni ako ne postoji poslovni model koji ljudima omogućuje da od tog rada žive. Put od pašnjaka do restorana bio je dug i zahtijevao je puno edukacije, povezivanja i podrške, na čemu veliko priznanje zaslužuju AZRRI i turistički sektor. Danas je naš najveći izazov kako mladima omogućiti pristup zemljištu, jer bez zemlje nema ni održive proizvodnje ni opstanka stočarstva na ruralnom prostoru“, rekao je Miletić.
Gradonačelnik Poreča Loris Peršurić rekao je da je Istra oduvijek znala svoj put te da su autohtone istarske pasmine važan dio njezina identiteta. Naglasio je da su izvornost i autentičnost danas posebno važne, osobito u turizmu, u kojem gosti sve više traže upravo ono što je posebno, lokalno i prepoznatljivo. Prema njegovim riječima, Istra već godinama gradi model koji povezuje turizam, poljoprivredu i ugostiteljstvo, a ovakve konferencije potvrđuju da je riječ o dobrom smjeru razvoja. Dodao je da možda još nije postignuto sve što se želi, ali da je očuvanje autohtonih pasmina važan temelj za daljnji razvoj. Posebno ga ohrabruje činjenica da se sve više mladih uključuje u priču očuvanja istarske koze i drugih izvornih pasmina.
„Istra je uvijek znala svoj put i znala što je uistinu njezino, a autohtone istarske pasmine dio su našeg identiteta. Danas se izvornost i autentičnost posebno vrednuju, osobito u turizmu, i upravo je zato važno da ono što Istra radi godinama pretvorimo u još snažniju razvojnu priliku. U Istri smo uspjeli povezati turizam, poljoprivredu i ugostiteljstvo, i to je model koji treba dalje jačati. Možda još nismo na razini na kojoj bismo željeli biti, ali vjerujem da ćemo do toga doći upornim i mukotrpnim radom. Ohrabruje što se sve više mladih uključuje u očuvanje, primjerice, istarske koze, jer je to dobar početak za zaštitu svih naših autohtonih pasmina“, rekao je Peršurić.
Direktor AZRRI-ja Igor Merlić u svom je obraćanju konferenciju smjestio u širi kontekst očuvanja ruralnog prostora i krajobraza. Upozorio je da sela dramatično prestaju biti sela kada nestane stoke na pašnjacima, zvona na brdima i aktivnog korištenja zemljišta. Istaknuo je da tradicionalno stočarstvo ima višestruku funkciju: čuva krajobraz, smanjuje rizik od zarastanja i požara, doprinosi bioraznolikosti i daje ljudima razlog da ostanu živjeti na selu. Naglasio je da su istarska ovca, koza, govedo i tovar pasmine koje su se stoljećima prilagođavale klimatskim i terenskim uvjetima Istre te su upravo zato najodrživiji alat za upravljanje prostorom i očuvanje prirodnih ekosustava. Zaključio je da očuvanje izvornih pasmina nije samo program zaštite životinja, nego dugoročna razvojna strategija koja povezuje prostor, ljude, proizvodnju i identitet Istre.
„Sela nam dramatično prestaju biti sela kada na pašnjacima više nema stoke, kada se zemljište ne koristi i kada ruralni prostor izgubi svoju funkciju. Tradicionalno stočarstvo ne čuva samo proizvodnju, nego i krajobraz, bioraznolikost i društvenu strukturu sela. Naše izvorne pasmine najbolje su prilagođene istarskim uvjetima i zato su najučinkovitiji alat za očuvanje prostora i prirodnih ekosustava. Očuvanje tih pasmina znači očuvanje jedinstvenih animalnih genetskih resursa, ali i tradicije, gastronomije i kulturne baštine Istre. Cilj nije povratak u prošlost, nego održivo povezivanje tradicije i suvremenih znanja, jer očuvati izvorne pasmine znači očuvati prostor, ljude i identitet Istre“, rekao je Merlić, pa zaključio: ‘AZRRI provodi niz EU projekata kao partner, a poneke i kao glavni partner sa raznim aktivnostima i zaduženjima. U ovom slučaju radi se o dva EU projekta TESTEAT, gdje su glavni partneri i ECOBREED kao partner‘.
Panel ‘Autohtone pasmine kao temelj proizvoda‘
Zdravko Tušek, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, o održavanju autohtonih pasmina u Istri rekao je;
„Ovo je odličan smjer i može biti ogledni primjer drugim regijama i županijama. Važno je istaknuti država je ta koja definira, zakone, programe i okvire i koja je uspostavila mogućnost da se uspostave radni timovi, banke gena, da se poljoprivrednim proizvođačima mogu kontinuirano osiguravati potpore koje bi se mogle baviti tim poslovima. Druga važna stepenica je Istarska županija koja je nadogradila kako doći do konačnog proizvoda – istarskog sira, mesa od životinja, kobasice .. I ono što je najvažnije je tržišt - gdje ćemo s tim proizvodima i kako ih plasirati. Regionalna uprava je napravila svoje, tim od preko 30 ljudi radi na tim programima. Clij je ne samo štititi životinje, već da stvorimo dodanu vrijednost“.
Na pitanje postoji li mogućnost povećanja potpora za autohtone pasmine Tušek je odgovorio:
„Uvijek postoji mogućnost, moramo gledati da imamo ekonomsku i gospodarsku vrijednost i da to možemo pravdati pred onima koji to financiraju a to su porezni obveznici“
O tome kako brzo aktivirati poljoprivredno zemljište da bi se ono dalo na raspolaganje poljoprivrednim proizvođačima, a posebice kad je riječ o državnom zemljištu govorio je Boris Miletić, župan Istraske županije.
„Drago mi je da se planira novi zakonodavni okvir. U svakom slučaju ima jako puno državnog poljoprivrednog zemljšta koje nije u funkciji. Jedan dio poljoprivrednih proizvođača koji se bave uzgojem loza i msaslina to gledaju dugoročno, a kad gledamo stočarstvo to se relativno brzo može staviti u funkciju. Cijlj je da poljoprivredni proizvođači ovdje mogu proizvoditi hranu za svoju stoku. Veseli me da ima puno mladih ljudi koji se žele baviti poljoprivrednom. Postoje uspješni poslovni modeli. Kad je stoka u pitanju nema praznika ni vikenda, treba skrbiti o životinjama svakodnevno. Ono što je naša filozofija je da smo mi premaleni da bi se mogli zadovoljiti sa prosjekom. Uspjeh mora biti izjednačen sa izvrsnošću. Ovi naši autohtoni proizvodi daju poseban obol. Priča o istarskoj kobasici, pršutu je dignuta na jednu visokou razinu“; rekao je Miletić
Ante Ivanković, prof. dr. sc. Nacionalni koordinator za zaštitu izvornih hrvatskih pasmina pri FAO-u, Agronomski faklutet Sveučilišta u Zagrebu, odgovorio je na pitanje gdje je Hrvatska kad je riječ o pitanju zaštite autohtonih pasmina.
„ Od svih autohtonih pasmina koje smo naslijedili ništa nismo izgubili i sve smo sačuvali i bilježimo pozitivne trendove. Aktivno sudjelujemo u radu, pratimo trendove i što se tiče programa i metodologije i Hrvatska ne zaostaje za ostalim regijama, nego čak imamo i primjere dobre prakse koji bi mogli poslužiti i kao model za neke druge regije u Europi. Zadržali smo suradnju sa kolegama iz cijele Europe.
U početku zaštite istarskog goveda bilo je pitanje kvalitete tog mesa, ali vidimo da uz pravilnu gastronomsku pripremu ono ima poseban okus i vrijednost i itekako može biti konkurentno ostalim pasminama. Na zajednici je da osmisle poslovne modele u kojima će te pasmine biti održive. Te pasmine imaju jedan puno važniji kontekst u okruženju u kojem se nalaze – od očuvanja identiteta, bioraznolikosti, ekosustava“; odgovoiro je Ivanković
Ante Kasap, prof. dr. sc. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o značaju banke gena.
„Banka gena kao repozitorij materijala koji je tamo pohranjen je u funkciji pronalaska životinja koje iskazuju najveći genetski varijabilitet kako bi ih trajno sačuvali. Jako je lijepo primijetii da ovdje u Istri ima dosta mladih bračnih parova i ljudi mlađe životne dobi koji su se spremni uhvatiti ovog teškog posla, ali trebaju biti prepoznati na način da im se ne otežava život već da im se učini lakšim.
Marija Špehar, voditeljica Odjela za genetsko vrednovanje HAPIIH-a. Hrvastke agencije za poljoprivredu i hranu govorila je o ulozi HAPIH-a.
„Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu je sudionik provedbe uzgojnih programa. Naši djelatnici su odgovorni za označavanje domaćih životinja, njihov upis u registar domaćih životinja, do kontrola. I kad prikupite masu podataka dolaze u Odjel genetskog vrednovanja gdje odabiremo selekciju grla. Primjenujemo nove inovativne metode i zahvaljujući novcima iz fondova počeli smo sa genotipizacijjom životinja. Aktivni smo sudiodnici u pisanju novih smjernica za izvorne pasmine na području Istre, istarsku ovcu.
Istra je dobar primjer kojeg treba slijediti. Nismo u dobrim pozicijama kad je u pitanju istarska ovca, ali i tu činimo određene napore.
Danijela Bojkovski, nacionalni koordinator za zaštitu animalnih i genetskih resursa Republike Slovenije, govorila je o tome kako Slovenija štiti autohtone pasmine i kakva su u tome iskustva naših susjseda.
„Svakako mislim da istarske pasmine povezane sa gastronomijom mogu biti dobar uzor drugim državama. Pratimo te dobre prakse, radimo na projektu gdje sakupljamo dobre primjere iz cijele Europe i istarski primjer će biti jako dobar za druge europske države. U Sloveniji imamo 14 autohtonih pasmina, sustav je sređen preko nacionalnih programa zaštite biološke raznolikosti u stočarstvu i sada smo u sedmom petogodišnjem programu. Neke od naših pasmina su se povećale za pet i tri puta od osnovne populacije. Mi možemo učiti jedni od drugih. Mi Slovenci imamo jako puno naučiti od vas, ali i učimo i mi kolege iz AZRRI-ja. U okviru naše europske mreće i FAO uvijek stavljamo važnost na međugraničnu suradnju. One koje su povijesno i geografski zajednčke je jako bitno da dvije zemlje surađuju. Imamo neke zajedničke pasmine, kao što je istarsko govedo, istarska pramenka…“, rekla je Bojkovski.
Denis Ivošević, dikrektor Turističke zajednice Istre rekao je kako od pet milijuna turista koji godišnje posjeti Istru njih pet posto obilazi vinske podrume, 300 do 4000 tisuća maslinare, još imamo i turiste koji posjećuju tartufare i pršutare. Zato smo upsjeli iskreirati toliko noćenja jer smo radili na beskompromisnom identitetu. Naš je zadatak da budemo drugačiji
Još jedan novi brend su autohtone ceste istre. Definiltivno tu postoji potencijal. Ti turisti će biti zainteresirani za posjetiti sve njih. Priča nam se otvara na sve strane. Ako imamo u grbu Županije kozu, postoje povijesni razlozi zšato je koza u našem grbu. Jedna od ključnih priča koje ćemo izvesti
Državni tajnik Zdravko Tušek, rekao je da „u strategiji poljoprivrede do 2030. imamo konkretne mjere i ciljeve predviđen je daljnji iskorak u zaštitti autohtonih pasmina, a na tome ćemo inzistirati i dalje. Financijska sredstva koja ćemo izdvajati su pozamašna – to je 38 milijuna eura i kad tome dodamo dodatna sredstva i vjerujem u svjetlu budućnost naših autonomnih pasmina i da u drugim krajevima možemo napraviti sličnup priču – u Zagroju, Slavoniji, Dalmaciji i to je ono na čemu možemo dobiti doddatnu vrijednost. Ovo su upravo modeli koji imaju sve što je bitno.“, rekao je Tušek
Župan Miiletić iznio je podatak da je županija upravo izdvojila dodatnih pola milijuna eura potpore potpore proizvođačima mlijeka.
„Kad vidimo da je to potrebno za jedna iskorak da, ali ne možemo se samo na potpore oslanjati. Možemo poraditi da Istra postane u punom smislu riječi bio regija i vidmo da današnje generacije mladih su svjesni što konzumiraju i više nego generacije od prije 20-30 godina. Ukoliko postoji potražnja za tim proizvodima onda im možemo to i ponuditi. I tu možemo zaokružiti priču i stvoriti dodanu vrijednost. Mi ne možemo biti konkurentni količinama, ali tom kvalitetom možemo imati svoju tržišnu nišu“ rekao je Miletić.
Ante Ivanković je istaknuo kako su se ovi modeli koji su se razvijali trebaju se nastaviti razvijati, ali se moraju prilagođavati: "U Istri županija na pravi način podupire ono što su proizvođači pokrenuli Da bi razvijali model moramo biti inovativni. Imamo izvrsnu suradnju sa AZRRI-jem, a moramo naći i način kako motivirati mlade uzgajivače da se bave ovim poslom. Zašto ne i digitalizacijom".
Ante Kasap je napomenuo da je: "dodana je i vrijednost da se autohtone pasmine uzgajaju na humani način što također ima utjecaja na odluku potrošača".
Na pitanje koliko ljudi poznaje autohtone pasmine Danijela Bojkovski, rekla je da su u Sloveniji prije nekoliko godina proveli istraživanje koliko ljudi poznaje naše autohtone pasmine i rezultat nas je iznenadio.
„Jako malo ljudi zna za njih i koja je njihova prednost i još moramo jako puno raditi na tome. Dio ljudi koji dolaze znaju što jedu i što dobiju na tanjuru. Mladim ljudima moramo predstaviti da su autohtone pasmine naše javno dobro i da rade za nas, da se one brinu za naš krajolik. Mlade jako brine njihovo zdravlje i taj segment moramo promovirati, a tu se trebaju uključiti i Ministarstvo zdravstva i školstva. U Sloveniji broj gospodarstava pada i broj mladih koji se bave poljoprivredom pada. Istra možda ima prednost jer ima jako puno turizma i mogu se plasirati proizvodi. Postoje druge regije gdje pada broj gospodarstava“, rekla je Bojkovski.
Na kraju prvog panela Denis Ivošević je rekao da je početna investicija bitna, ali da ona sama po sebi neće dovesti do uspjeha i konkurentnosti.
„ Inovativnost i nove vještine čine razliku. Kad smo se dotakli zdravlja i fizičkog blagostanja i dugovječnost je ključna tema čovječanstva i to je i turizam preuzeo. Sljedeća velika tema su antioksidansi“ zaključio je na kraju prvog panela Ivošević.
Od uzgoja do tržišta – iskustva proizvođača i udruga
Na panelu „Od uzgoja do tržišta – iskustva proizvođača i udruga”, održanom u sklopu konferencije o autohtonim istarskim pasminama, sudionici su otvoreno govorili o stanju na terenu, izazovima proizvodnje, potrebi za snažnijom institucionalnom podrškom te važnosti povezivanja uzgoja, prerade, gastronomije i tržišta. Iz njihovih izlaganja bilo je jasno da Istra ima znanje, tradiciju i proizvode visoke vrijednosti, ali i ozbiljna ograničenja koja koče daljnji razvoj.
Predsjednik Saveza uzgajivača istarskog goveda Aldo Štifanić istaknuo je da se uzgoj i dalje razvija, ali sporije nego što bi proizvođači željeli. „Imamo 50 goveda i 15 magaraca te radimo na povećanju uzgoja. Višak prodajemo agenciji za meso, ali ne možemo se širiti jer nedostaje državnog poljoprivrednog zemljišta”, rekao je Štifanić. Podsjetio je i na dugogodišnje napore uzgajivača koji su još prije osnivanja AZRRI-ja radili na okupljanju proizvođača, potpisivanju sporazuma i obilježavanju grla. Posebno je naglasio da bi trebalo dodatno valorizirati one koji uzgajaju autohtone pasmine, jer upravo oni čuvaju važan dio istarskog identiteta i ruralnog prostora.
Pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu Istarske županije Ezio Pinzan upozorio je da bez kontinuiranih ulaganja stočarstvo teško može opstati. „Ako ne budemo intenzivno ulagali u stočarstvo, to će biti sve teže održati, a naše autohtone pasmine nose našu proizvodnju”, rekao je Pinzan. Naglasio je kako se rezultati koje danas vidimo nisu dogodili preko noći, nego su plod višedesetljetnog rada. „Već 40 godina Istarska županija radi na valorizaciji svojih autohtonih pasmina i želimo zaštititi našu autohtonu baštinu”, rekao je Pinzan. Dodao je da Županija kroz različite modele potpore, institucije poput AZRRI-ja i Instituta za poljoprivredu i turizam, ali i kroz kredite poljoprivrednicima, nastoji mladima omogućiti pokretanje farmi i ostanak u toj djelatnosti. Posebno je istaknuo važnost oznaka izvornosti i zaštite proizvoda. „Brendiranje svojim položajem zaslužuje veću cijenu kako bi sam proizvođač mogao imati veću dobit. To je svima bitno”, rekao je Pinzan.
Predsjednica Uprave Agrolagune Nerina Zec govorila je o iskustvu te tvrtke u uzgoju istarske ovce i proizvodnji sira. Pojasnila je da u stadu imaju kombinaciju istarske ovce i francuske pasmine Lacaune, pri čemu je upravo taj odnos važan za održavanje kontinuiteta proizvodnje i dovoljnog volumena. „Teško je otkupiti ovčje mlijeko u Istri jer uzgajivači sami rade sir”, rekla je Zec. Zato su, kako je objasnila, krenuli u projekt preuzimanja dijela ovaca od seoskih domaćinstava koja se više ne mogu brinuti o njima, kako bi se grla očuvala i uključila u daljnji uzgoj. „Pokazali smo odgovornost i vjerujem da će se to dobro razvijati”, rekla je Zec. Navela je i proizvodne brojke, istaknuvši da na vlastitoj farmi godišnje proizvedu između 180 i 200 tisuća litara ovčjeg mlijeka, bez čega ne bi mogli zadovoljiti potrebe tržišta. Agrolaguna već izvozi dio proizvoda u zemlje regije, ali i u Austriju i Njemačku. „Potencijala ima i vjerujem da će zaštićeni istarski ovčji sir vrlo brzo imati svoje prve ozbiljne lotove. To je nešto što se ne može kopirati i što će biti prihvaćeno među znalcima”, rekla je Zec.
Pomoćnik ravnatelja HAPIH-a Zdenko Ivkić podsjetio je da Hrvatska ima čak 30 izvornih pasmina, što predstavlja široku paletu proizvoda i razvojnih mogućnosti. „Bitno je da svaki proizvod ima svog kupca, a mi ostajemo na raspolaganju”, rekao je Ivkić. Govoreći o promociji autohtonih pasmina, naveo je da postoje vrlo pozitivni primjeri, poput paškog sira i janjetine, ali i da su neke pasmine još uvijek manje vidljive nego što bi trebale biti. Posebno je upozorio na širi kontekst klimatskih promjena. „Svake godine se borimo s požarima, a nekad ih je bilo manje upravo zbog prisutnosti životinja na terenu”, rekao je Ivkić. Po njegovu mišljenju, mjere za zaštitu i očuvanje pasmina treba promatrati i kao mjeru prilagodbe klimatskim promjenama, jer stoka na pašnjacima aktivno doprinosi održavanju krajolika.
Uzgajivač krava i magaraca te vlasnik OPG-a Davor Poropat govorio je vrlo izravno o ograničenjima s kojima se susreće na gospodarstvu. „Uzgajam 70 grla, od toga 50 istarskih magaraca, a ostalo su istarsko govedo i koze. Širio bih se, ali imamo 30 hektara, a to je za 70 grla ništa”, rekao je Poropat. Istaknuo je da zbog nedostatka zemljišta mora kupovati velike količine stočne hrane, pa gotovo cijeli poticaj odlazi upravo na taj trošak. „Tako smo limitirani i neću se širiti”, rekao je Poropat. Posebno je naglasio da je njegov OPG sve postigao bez institucionalne potpore. „Sve smo učinili sami, svojim mukotrpnim radom”, rekao je Poropat. Dodao je da plasman u Istri nije problem jer sve prodaju AZRRI-ju, no upozorio je da samo stočarstvo nije dovoljno isplativo. „Da nemam i proizvodnju maslinova ulja, a da se bavim samo stočarstvom, vjerojatno bih bio na nuli. Jedino je prodaja magarećeg mlijeka profitabilna”, rekao je Poropat.
Chef i gastronomski konzultant Zdravko Tomšić govorio je o važnosti pravilne interpretacije autohtonih pasmina u gastronomiji. Istaknuo je da je oko 3000 ljudi prošlo edukacije o primjeni proizvoda istarskih pasmina, ali i upozorio da boškarina nema dovoljno za sve potrebe restorana. „O boškarinu se promišlja kao o govedu za steakove, a određene pozicije su jako tražene, dok su druge zanemarene”, rekao je Tomšić. Smatra da se najprije mora sačuvati izvorni okus, a tek potom razvijati inovativne pristupe. „Moja osnovna misija je čuvanje autohtonog okusa”, rekao je Tomšić. Dodao je da se često govori o očuvanju autohtonih pasmina, ali rjeđe o očuvanju autohtonog načina promišljanja hrane i jela. Prema njegovim riječima, bez toga nema ni autentičnog proizvoda koji tržištu može ponuditi stvarnu razliku.
Predsjednik uzgajivača istarske koze Gordan Šubara zaključio je raspravu naglasivši da je zemljište i dalje temeljni problem za mlade proizvođače. „Svaki mladi uzgajivač mora osigurati dovoljno zemlje za uzgoj hrane”, rekao je Šubara. Upozorio je i na prepreke koje proizlaze iz prostornih planova i lokalnih ograničenja. „Svi naši uzgajivači koji žele proizvoditi sir i meso suočavaju se s ograničenjima koja njihove lokalne zajednice postavljaju”, rekao je Šubara. Kao dodatni problem naveo je i slabo razvijenu savjetodavnu i veterinarsku službu, zbog čega mladi uzgajivači trpe padove proizvodnje i zbog sasvim banalnih razloga. Ipak, istaknuo je i napredak. „Kod koza smo postigli veliki rezultat proteklih godina. Počeli smo s četiri uzgajivača prije četiri godine, a danas imamo 11 uzgajivača na 10 gospodarstava. Prosjek godina uzgajivača je 37”, rekao je Šubara.
Rasprava je pokazala da autohtone istarske pasmine imaju i gospodarsku i kulturnu vrijednost, ali njihov razvoj ovisi o rješavanju vrlo konkretnih pitanja: zemljišta, logistike, stručne podrške, tržišne valorizacije i uključivanja mladih. Sudionici su se složili da bez sustavne potpore i jasne razvojne politike neće biti moguće sačuvati ni proizvodnju ni okus koji čini srž istarske tradicije.
