Prva je ideja bila pamćenje brojeva, ali me profesor usmjerio prema simbolima - govori zagrebački srednjoškolac Bartol Tonković, koji je školski izazov pretvorio u igricu za vježbanje pamćenja. Iako govori da je najvjerojatnije neće objaviti, nego će je zadržati samo kao projekt za završni rad, Tonkovićeva igrica ga je postavila na listu ovogodišnjih kandidata za DIGI Award, natječaj Jutarnjeg lista.
Ideja se razvila nakon što im je profesor u školi zadao zadatak da zapamte što više znamenaka konstante "pi".
- U našoj je školi prošle godine bila neka inicijativa za pamćenje broja "pi", odnosno jedan je profesor dijelio petice onima koji su uspjeli zapamtiti najveći broj znamenki. Meni je trebalo za prosjek, pa sam naučio skoro 250 znamenki i bio drugi u školi. Nije bilo toliko teško jer na YouTubeu ima jedan video koji je broj pretvorio u pjesmu pa se lakše pamti. Nakon toga sam poželio napraviti nekakvu igru koja bi bila slična tom izazovu pamćenja - objašnjava nam srednjoškolac da je u početku htio da igrica bude također temeljena na pamćenju brojeva, ali mu je profesor savjetovao da koristi simbole.
Druga godina za ruđerovce
Govori da mu je jedan od poticaja za prijavu na DIGI Award, natječaj za mlade inovatore, učenike i studente, bila i prošlogodišnja prijava školskih kolega s projektom TRiP Team. Radilo se o aplikaciji koja se sastojala od dva dijela: pamćenja što većeg broja znamenki konstante "pi" i prepoznavanja slike dok se transformira iz nejasnog prikaza u jasnu viziju. Svrha kreiranja te igrice, objašnjavali su nam prošle godine izumitelji, bila je pomoć mlađim generacijama u borbi protiv mentalnih poremećaja i problema vezanih za pamćenje i motoričke sposobnosti, a koji se vežu za prekomjerno korištenje tehnologije u svakodnevnom životu.
Osmislili natjecateljsku igricu koja pomaže učenicima s ADHD-om
Igrica, koju nam Tonković pokazuje, ima jednostavno sučelje s primarnim bojama te velikim i čitkim fontom. Prvo se otvara izbornik koji nudi opciju pregleda rang-ljestvice prijašnjih igara i igrača te izbora među tri razine težine, među kojima je najveća razlika u vremenu koje igrač ima da bi reproducirao zapamćene simbole.
- Postoji 10 simbola koji predstavljaju i asociraju na neki broj, primjerice simbol automobila predstavlja broj dva jer se na prikazu vide dva kotača. Sustav generira nekoliko simbola koje igrač zapamti i onda ih se u kratkom roku, koji ovisi o razini u kojoj se igra, mora prisjetiti i utipkati. Ako igrač točno odgovori, igrica se nastavlja, a ako ne, vraća se na početak - jednostavno će Tonković.
Pomoć oko izrade igrice, osim od škole i mentora profesora Gorana Gomaza, priznaje, dobio je i od umjetne inteligencije, za koju govori da je manjkava u općem znanju, ali izvrstan alat u programiranju.
- ChatGPT. Za opće informacije nije uvijek najbolji, ali za programiranje jako pomaže. Prvenstveno mi je služilo znanje iz škole, a prepreke sam rješavao ChatGPT-jem. Upitao bih ga što me zanimalo, on bi mi napisao neki odgovor, ja bih to dodatno istražio i onda bih to implementirao - kazuje.
Šah i Fortnite
Mladi inovator sada ide u četvrti razred Tehničke srednje škole Ruđer Bošković, uskoro mu počinju mature, a već ima isplaniranu listu željenih fakulteta.
- Najvjerojatnije ću ići na Tehničko veleučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva traži više bodova, a ne znam hoću li to imati. Plus, oni više vrednuju maturu iz fizike, a to nisam dovoljno naučio. Svakako, znam da me zanima računarstvo i za to se spremam - izjavljuje mladić. Iako i dalje nije siguran u kojem se specifičnom području širokog pojma računarstva želi razvijati, govori da zna da će to otkriti na studiju.
Interes za tehnologiju, specifično programiranje, razvio je kroz igranje videoigara, u kojima je uživao još odmalena. S druge strane, usprkos tome što je i sam razvio jednu, nije veliki obožavatelj igara za vježbanje pamćenja i mozgalica. Voli, kaže, samo šah.
- Ne igram inače takve igrice, ali dosta sam dugo igrao šah. To me uvijek zanimalo. Osim toga, cijeli život igram videoigre, otkad sam bio klinac igrao sam Fortnite. Iskreno, iz zaraznosti igrica je i krenuo moj interes. Još ne znam što specifično, ali me zanima generalno cijelo polje računarstva - kratko će.
Kraj srednje škole je vrijeme koje je zatrpano obavezama i pripremama i bez ambicioznih projekata poput izrade vlastitih igrica. Zato ga za kraj pitamo kako mu izgleda jedan prosječan dan, a on nam kratko i u svom konciznom stilu odgovara: "Škola, učenje, teretana."
