Zamislite sustav koji radnika ne evidentira karticom, PIN-om ili potpisom, nego ga prepoznaje po licu ili glasu. Upravo na toj ideji Antonio Labinjan iz Pazina, student Fakulteta informatike na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, gradi svoj projekt Perceptryx, koji je prijavio na natječaj Digi Award.
Riječ je o sustavu koji omogućuje brzo i učinkovito identificiranje osoba pomoću modela umjetne inteligencije, ali se od klasičnih rješenja razlikuje po tome što ne zahtijeva novo treniranje modela za svaku dodanu osobu. Umjesto toga, dovoljno je ubaciti nekoliko fotografija i kratkih audiozapisa, nakon čega sustav gotovo trenutačno može prepoznati osobu, uz vrlo malu mogućnost pogreške.
Projekt je zamišljen kao rješenje koje bi se moglo primjenjivati u obrazovanju, na radnim mjestima, u zdravstvu, ali i u sigurnosnim sustavima. U školama bi se mogao koristiti za evidenciju učenika, u tvrtkama za bilježenje dolazaka i odlazaka zaposlenika, a u sigurnosnim sektorima za kontrolu pristupa određenim prostorima. Labinjan ističe da je prednost takvog sustava i u tome što smanjuje mogućnost zlouporabe. Za razliku od kartica, PIN-ova i sličnih metoda, lice ili glas nije moguće jednostavno "posuditi" kolegi.
Aplikacija Discount: Sve akcije na jednom mjestu, točno po lokaciji korisnika
Štedi vrijeme i energiju
"Projekt služi za brzo i efikasno identificiranje osoba pomoću različitih modela umjetne inteligencije. Ono što ga razlikuje od klasičnih modela jest to što ne zahtijeva dugotrajno treniranje. Dovoljno je unijeti nekoliko ljudskih slika ili glasova i sustav ih može gotovo instantno prepoznati. Time se štede vrijeme, energija i drugi resursi", rekao je Labinjan.
Budući da sustav radi s licima i glasovima, logično je pitanje kako se rješava GDPR i gdje se pohranjuju osjetljivi podaci. Labinjan objašnjava da se fotografije ne čuvaju u izvornom obliku, nego se pretvaraju u niz brojeva, odnosno takozvane embeddinge. Nakon konverzije, izvorne fotografije i snimke mogu se izbrisati, a sustav i dalje može prepoznavati osobu usporedbom vektora.
U praksi bi, primjerice, zaposlenik mogao poslodavcu dati nekoliko fotografija i kratku snimku glasa na USB-u. Ti bi se podaci obradili, pretvorili u vektorski oblik, a zatim bi se izvorne datoteke mogle izbrisati. Kada bi zaposlenik kasnije došao pred kameru ili mikrofon, sustav bi novu snimku ponovno pretvorio u vektor i usporedio je s postojećim podacima u bazi. Ako se nova točka u tom vektorskom prostoru nalazi blizu prethodnih točaka iste osobe, sustav zaključuje o kome je riječ.
Takav pristup, smatra Labinjan, mogao bi biti znatno praktičniji od postojećih evidencijskih sustava. U tvrtki bi se, primjerice, mogao automatski zabilježiti dolazak radnika na posao, primjerice, u osam sati, kao i njegov odlazak na kraju radnog vremena. Podaci bi se potom mogli povezati s obračunom plaće, ako svaki zaposlenik ima poznatu satnicu.
Lako prilagodljiv
"Kada osoba dođe pred kameru ili mikrofon, uzme se kratka snimka njezina lica ili glasa. Ta se snimka brzo pretvara u vektorski oblik. Zatim se samo uspoređuje koliko je ta nova točka slična postojećim točkama u bazi. Ako najviše odgovara referentnim podacima Antonija, sustav zaključuje da je pred njim Antonio", objasnio je.
Labinjan naglašava da je sustav lako prilagodljiv. Ako bi potencijalni klijent došao s konkretnim zahtjevom, tvrdi da bi se funkcionalna implementacija mogla razviti u roku od nekoliko tjedana. U jednoj tvrtki to bi mogao biti sustav za evidenciju radnika, u drugoj sigurnosni sustav koji otvara vrata samo poznatim osobama, a u trećoj alat za automatsku obradu radnih sati. Ideja je da tehnologija ne ostane samo demonstracija na jednom računalu, nego da postane primjenjivo rješenje.
"Radi se na tome da se sustav može pokrenuti na različitim hardverima. Ne želimo da to bude samo informatičarska priča u stilu ‘radi na mom računalu‘. Cilj je da radi na bilo kojem računalu i da ga je moguće podignuti s USB-a. Korisnik ne bi trebao imati posebno informatičko znanje da ga može koristiti", istaknuo je.
Iza projekta stoji višegodišnji razvoj. Labinjan otkriva da je sve počelo kao njegova samostalna ideja, ali se projekt razvijao uz pomoć profesora i mentora, posebno profesora Nikole Tankovića, kojemu posebno zahvaljuje. Labinjan razmišlja i o mogućnostima monetizacije. Jedan od modela mogao bi biti "software as a service", pri čemu bi tvrtka platila osnovnu cijenu sustava, a zatim dodatni iznos za svakog novog zaposlenika.
Antonio Labinjan danas je student informatike na prvoj godini diplomskog studija, odnosno četvrtoj godini. "Na početku mi je prilagodba bila vrlo teška i razmišljao sam o odustajanju. Onda sam shvatio da se informatika ne uči samo napamet. Kada se nekoliko dana mučiš s problemom i na kraju ga riješiš, naučiš više nego iz bezbroj prezentacija", zaključio je Labinjan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....