Iako nitko ne spori da je u posljednjih desetak godina u nas postignut značajan napredak u razvoju solarnih elektrana, trenutačnim tempom instaliranja novih "solara" Hrvatska će ciljeve koje si je sama zadala na tom polju postići tek 2044. godine. Ni sama analiza tempa tog razvoja ne ulijeva optimizam, naprotiv.
Prema proračunima važeće državne Strategije energetskog razvoja do 2030. s pogledom na 2050., naime, Hrvatska ima sunčani potencijal za instalirani kapacitet sunčanih elektrana od 8000 megavata, od čega 5300 megavata može biti instalirano u elektranama koje proizvode za tržište, a 2700 megavata u "kućnim" i drugim elektranama instaliranima na građevinama. S druge strane, podaci gospodarsko-interesnog udruženja "Obnovljivi izvori energije Hrvatske" od 1. listopada prošle godine pokazuju da je na elektroenergetsku mrežu priključen ukupni kapacitet sunčanih elektrana od 1185 megavata ili 14,8 posto potencijala iz izračuna strategije energetskog razvoja.
Povijesni ugovor otvara vrata najvećoj sunčanoj elektrani u regiji
Kada je u pitanju tempo razvoja "solara", računica OIEH govori da se u 2025. nastavio trend iz prethodnih nekoliko godina prema kojem se mjesečno na mrežu priključivalo između 30 i 35 megavata novih solarnih elektrana. Tim tempom Hrvatska bi procijenjeni potencijal u "solarima" mogla postići za 18 godina, ali samo uz uvjete koje navodi energetska strategija da se elektrane instaliraju na 98 posto obiteljskih kuća i stambenih zgrada i na 95 posto građevina u gospodarstvu i uslugama.
Prema podacima tvrtke HEP-ODS, koja upravlja distribucijskom elektroenergetskom mrežom, s kraja prošle godine na mrežu je priključeno oko 39 tisuća sunčanih elektrana, od čega je oko 32 tisuće tzv. kućnih elektrana instaliranih na obiteljskim kućama.
Za usporedbu, u susjednoj Sloveniji početkom 2024. na "mreži" je bilo oko 65 tisuća "solara", a daleko nam je odmakla i Mađarska s 300 tisuća stambenih "solara", kako se navodi u službenoj statistici tamošnjeg operatora mreže MAVIR-a. Solari instalirani na balkone kuća i zgrada, primjerice, u Hrvatskoj još nisu ni u povojima.
Utjecaj na BDP
Investicije naših građana u sunčane elektrane ograničene su, među ostalim, financijskim mogućnostima kućanstava, a istovrsna ulaganja tvrtki prostornim planovima i brigom o zaštiti okoliša. S druge strane, procijenjena buduća ulaganja u "solare" u izravnoj su vezi s planiranim BDP-om države.
"Procijenjeni ukupni učinci na BDP od investiranja u elektrane na obnovljive izvore energije do 2030. godine kreću se na razini od oko milijarde do 1,5 milijardi eura, a ukupno do 2050. u rasponu od 2,8 milijardi do 4,6 milijardi eura", navodi se u energetskoj strategiji, uz napomenu da su iznosi navedeni u kunama.
Oko uzroka sporijeg rasta sunčanih elektrana u Hrvatskoj od očekivanog lako bi se složili svi dionici na tržištu. Svi se slažu da problemi, među ostalim, leže u presporim prilagodbama prostornih planova županija, gradova i općina te zakonskog i regulativnog okvira potrebama razvoja solarnog potencijala. Zatim i u premalim ulaganjima javnog sektora, tvrtki i bolje stojećih kućanstava u vlastitu proizvodnju električne energije, kao i u nedovoljno razvijenoj elektroenergetskoj mreži. Tu je i kašnjenje s donošenjem dijela propisa nužnih za brži razvitak ulaganja u elektrane i započinjanje njihova rada. No mišljenja između, primjerice, investitora i državnih institucija zaduženih za razvoj solarnih elektrana o tome kako ubrzati procese, stubokom se razlikuju.
- Moramo razlikovati ulaganja u male, kućne solarne elektrane i velike ulagače koji žele proizvoditi za tržište. Država i javna poduzeća moraju osigurati da se kućni ‘solar‘ što brže i povoljnije priključi na elektroenergetsku mrežu te da proces ishođenja dozvola bude što kraći i lakši. No, kada su u pitanju veliki ulagači, nije realno da se od države očekuje da za godinu, dvije izgradi potrebnu elektroenergetsku mrežu, da se na brzinu prošire kapaciteti mreže tamo gdje su već iskorišteni ili da država isključivo ili pretežito snosi trošak negativnih cijena na tržištu i energije uravnoteženja - poručio nam je jedan od državnih dužnosnika uključenih u problematiku razvoja "obnovljivaca" u neslužbenom razgovoru jer, kako je rekao, ne bi želio da se njegove poruke pogrešno protumače s obzirom na funkciju koju obnaša. Upozorava kako u našoj energetici narasta problem potrošnje električne energije u razdobljima kada su hidrološke prilike dobre i elektrane rade "puno parom" pa se na tržištu pojavljuje obilje struje sa strelovitim padom cijena.
- Ako stavimo u odnos obim prijavljenih investicija u solarne elektrane, stanje mreže i potrošnje, postavlja se pitanje za koga ćemo proizvoditi tu struju? Svima je poznato da potrošnja energije ne raste po značajnijim stopama jer, među ostalim, nema rasta industrijske proizvodnje koja je veliki potrošač. Ako ćemo struju izvoziti iz naglo povećanih kapaciteta, po kojima cijenama ćemo to činiti i ima li smisla da država potiče proizvodnju električne energije za izvoz po niskim cijenama - pita naš sugovornik. Ulagačima je, otkriva, jasno rečeno da će se u energetskoj politici države u budućnosti težiti prema tome da se električna energija proizvedena iz "obnovljivaca" potroši na mjestu proizvodnje ili skladišti u baterijske sustave kako bi mogla biti isporučena u mrežu u uvjetima pojačane potražnje i potrošnje.
Ugao investitora
Kada se ubrzanje rasta sunčanog energetskog potencijala sagleda iz ugla investitora, popis poteza koje treba povući sasvim je drugačiji od pogleda iz državne administracije. Investitori traže rapidno povećanje ulaganja u elektroenergetsku mrežu, smanjivanje naknada za priključenje na mrežu, pojednostavljivanje administrativnih predradnji za investicije, snažnije poticanje proizvodnje iz "obnovljivaca" kroz veće budžete Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te zaštitu već pokrenutih investicija od retroaktivne primjene novih pravilnika i propisa koji uokviruju investicije u elektrane.
Investicijski plan Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS) za razdoblje 2025. - 2031. predviđa ulaganje od 878 milijuna eura u dalekovode, transformatore, kabele i drugu infrastrukturu. Prema planu ulaganja HOPS-a, ugovore o priključenju sa zacrtanim stupanjem na snagu do 2031. ima 19 elektrana priključne snage veće od 12 megavata ukupnog priključnog kapaciteta od gotovo 680 megavata. Razmještaj tih elektrana i njihova planirana priključna snaga umnogome definiraju investicijske planove HOPS-a. Među spomenutih 19 elektrana devet je solarnih elektrana, među ostalim SE Korlat (75 megavata) kod Benkovca u investiciji HEP-a i SE Rasinja (50 megavata) kod Ludbrega u zajedničkom ulaganju slovenskog fonda Advance Capital Partners i varaždinskog proizvođača fotonaponskih panela Solvis.
Budući da HOPS zbog razvoja mreže vodi evidenciju i ulaganja u elektrane čiji vlasnici nisu potpisali ugovore o priključenju, od značaja su podaci da na priključenje računa ukupno 9762 megavata novih elektrana, od čega je 5010 megavata planirano u "solarima", koji tu dominiraju u odnosu na druge vrste elektrana. Potonji su podaci bitni jer ukazuju i na teritorijalni nerazmjer utvrđenih potreba priključenja na mrežu. Naime, prema podacima HOPS-a, čak 83 posto od spomenutih 9762 nova megavata trebat će priključiti na mrežu u četiri županije - Splitskoj, Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Ličko-senjskoj županiji. Zbog toga je, među ostalim, potrebno izgraditi novu dalekovodnu mrežu najveće prijenosne moći na potezu sjever-jug zemlje, a procjene su kako bi za takav projekt trebalo i do deset godina, od pripreme dokumentacije i zemljišta preko građevinskih radova i nabave opreme do stavljanja u funkciju. Alternativa je modernizacija postojeće dalekovodne mreže na spomenutom pravcu kako bi se povećala njezina prijenosna moć, što također iziskuje višegodišnja ulaganja.
Starost mreže
Kada su u pitanju ulaganja HEP-ODS-a, ta tvrtka planira do 2033. u mrežu uložiti 2,4 milijarde eura ili oko 207,4 milijuna eura godišnje, s tim da su njihovi investicijski planovi podložni promjenama ako dođe do promjene cijena priključenja elektrana na mrežu.
"Prema podzakonskim propisima, cijena priključenja na području Zagreba iznosi 225,63 eura po kilovatsatu tražene priključne snage, a u ostalim područjima države 179,18 eura po kilovatsatu. Rok u kojem je HEP-ODS obavezan realizirati priključak je 30 dana od dana uplate naknade za priključenje za jednostavne priključke, a za složene priključke prema roku iz ugovora o priključenju", podsjeća se u investicijskom planu HEP-ODS-a.
Za tempo i smjerove zacrtanih ulaganja HOPS-a i HEP-ODS-a u mrežu od važnosti je činjenica da je dio postojeće mreže prosječnog "životnog vijeka" i do 40 godina. Drugim riječima, paralelno s izgradnjom nove, treba mijenjati dio stare mreže. Uz to, HOPS se mora uskladiti s međudržavnim, odnosno europskim planovima izgradnje i obnove mreže.
Prigovori investitora u solare na sporost državne administracije u donošenju zakonskog okvira za investicije odnose se, među ostalim, na višegodišnje kašnjenje regulatora Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) u uređivanju propisa o cijenama naknada za priključenje elektrana na mrežu. Prije gotovo četiri godine, naime, HERA je trebala donijeti odluku o cijenama naknada za priključenje na temelju pripadajuće metodologije donesene 2022., ali to nije učinila, već je jesenas pokrenula proceduru donošenja nove metodologije za određivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu, koja još traje.
Cijena priključenja
Oklijevanje s donošenjem odluke o cijenama na temelju "stare" metodologije i sadržaj prijedloga nove metodologije dijelu investitora u solarne elektrane donijeli su velik problem vezano uz to po kojoj cijeni će plaćati priključenja. Naime, kako smo upozoreni od investitora u projekte solarnih elektrana na području Slavonije koji su još u pripremi, namjera je HERA-e da novom metodologijom rapidno poveća troškove priključenja i za investitore koji su već u postupcima priključenja ili ishođenja tehničkih dozvola na temelju stare metodologije. Iznijeli su nam primjer solarne elektrane planirane instalirane snage od 80 megavata, čiji bi trošak priključenja, prema novoj metodologiji, dosegnuo 12 milijuna eura, što investitori smatraju totalno neprihvatljivim.
Mnogi zainteresirani za poticaje za kućne solare, uštede na troškovima za struju i dalje nesporne
To je samo jedan od detalja koji upućuju na zaključak da u nas nije ispunjen jedan od osnovnih preduvjeta za ubrzanje investicija u solarne elektrane, a odnosi se na jasnu predodžbu investitora koliko će ga ishođenje dijela dozvola koštati i na temelju kojih propisa.
Prema istraživanju britanskog instituta za energiju Ember o brzini ishođenja dozvola za gradnju solara i vjetroelektrana u 12 članica Europske unije, u Hrvatskoj se za dozvole za instaliranje i stavljanje u mrežu solara čeka 48 mjeseci, a za vjetroelektrane 120 mjeseci, dok su traženi rokovi Europske unije u oba slučaja 24 mjeseca. Ako je neka utjeha, nijedna od članica koje je analizirao Ember ne ispunjava te rokove, ali je među njima najsporija Hrvatska.
Sadržaj nastao u suradnji s HEP-om
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....