U Murskoj Soboti, srcu Prekomurja, slovenska poljoprivredno-prehrambena grupa Panvita razvila je modele proizvodnje koji se oslanjaju na tehnološka rješenja kojima povećava učinkovitost i pojednostavljuje svakodnevne poslove u sektoru koji se tradicionalno smatra jednim od fizički najzahtjevnijih gospodarstvenih područja. Godišnje obrađuju oko 3500 hektara poljoprivrednih površina i surađuju s oko 2500 kooperanata, a u samoj grupi radi oko 780 zaposlenika.
Stvara se regionalni prehrambeni div: Prodan je PIK Vrbovec!
Njihove se jagode beru na visini kuhinjskog pulta, a salata raste u automatiziranom sustavu koji omogućuje da u stakleniku, u kojem se svaki dan pokupi 15.000 glavica, radi samo 12 zaposlenika. Njihov je sustav navodnjavanja najveći u Sloveniji, a samo prošle godine uložili su milijun eura u novu mehanizaciju s digitalnom tehnologijom.
Godinu ranije je završena investicija u spomenuti staklenik za uzgoj salate vrijedna 9,5 milijuna eura, a paralelno se ulagalo u prerađivačke kapacitete, logistiku i okolišno prihvatljiviji vozni park. Dobivene su i dozvole za povećanje kapaciteta staklenika i iz Panvite kažu da im je u interesu napraviti ga što prije, pa trenutačno analiziraju za koje ga je kulture najbolje iskoristiti. Sudeći prema početku godine, i poslovni rezultati grupe su dobri - samo u prvom kvartalu ostvarili su 29,5 milijuna eura prihoda.
- Za mene je ovo priča o uspjehu i ne žalim ni jedne minute vremena koje smo u to uložili, a uložili smo ga doista mnogo - govori Peter Polanič, predsjednik Upravnog odbora Panvite.
Osim što je dobar primjer uspješne kompanije u regiji, Panvita je u studenom 2024. postala jezgra Future Fooda, prehrambene platforme Bosqar Investa koji je u njoj stekao 51-postotni udio. Bosqar u svojoj food vertikali od srpnja 2025. ima i Mlinar, a nedavno je s Fortenova grupom potpisao ugovor o kupoprodaji kojim planira preuzeti 100 posto udjela u PIK Vrbovcu. Budući da se Panvita bavi i uzgojem životinja, preradom mesa i mesnih proizvoda, poveznice unutar Future Fooda već postoje. Primjerice, Panvitina šunka nalazi se u Mlinarovim sendvičima i pizzama, a hrenovke u hot dogovima.
BOSQAR INVEST postao većinski suvlasnik slovenskog Panvita Holdinga
- Naš je cilj što bolje iskoristiti sinergije koje postoje unutar sustava. Ne radi se samo o tome da jedna tvrtka kupuje proizvode od druge nego o prijenosu znanja, iskustva i kompetencija kojima unapređujemo poslovanje svih članica grupe. Još jedan primjer sinergije je zajednička nabava sirovina koju Mlinar i Panvita već provode - objašnjava Polanič i dodaje da budućnost vide upravo u segmentu svježe hrane, pa će se u Future Food, bude li prilika, “dodavati kockice iz tog segmenta”.
I Hrvatska i Slovenija su daleko od samodostatnosti po pitanju hrane, a posebno smo toga svjesni kada u vrijeme geopolitičkih napetosti ovisnost o uvozu znači poskupljenje hrane.
- Obje zemlje imaju izniman potencijal za razvoj poljoprivrede pa ga je ključno usmjeriti prema daljnjoj preradi te stvaranju finalnih proizvoda s dodanom vrijednošću - govori Dubravko Folnović, izvršni direktor Panvite. Uspiju li svojim radom povećati samodostatnost i za samo pet posto, bit će zadovoljni jer i to donosi značajan pozitivan učinak.
Posebno uzme li se u obzir da proizvodnja u ovom sektoru dolazi s brojnim izazovima. Teško je pronaći zaposlenike u radno intenzivnim zanimanjima, što nije slovenski, nego problem cijele regije, a rastu i troškovi - od troškova radne snage pa do značajnog poskupljenja goriva i umjetnih gnojiva.
Zabrinjava fenomen koji se dogodio u 10 dana. Potraje li rat, cijene hrane letjet će u nebo
- Kroz optimizacije poslovanja i različite mjere uštede nastojali smo apsorbirati dio tih troškova da ne bismo povećavali cijene u onoj mjeri u kojoj bi to možda bilo opravdano. U prosjeku smo povećali cijene za četiri do pet posto, dok su naši ulazni troškovi rasli znatno brže. Trošak rada porastao je za oko 16 posto, ponajprije zbog rasta minimalne plaće. Cijene goriva povećane su za približno 20 posto, umjetnih gnojiva za oko 30 posto, a cijene polimera porasle su između 50 i 60 posto - objasnio je Folnović. Cijene će i ove godine morati rasti, ali još nije poznato u kojoj mjeri jer pronaći balans pokrivanja troškova proizvodnje i zadržavanja cijena na razini koju će kupci prihvatiti nije nimalo lak zadatak.
Primjer su domaćeg proizvoda koji je nešto skuplji od uvoznog, ali su kupci za njega ipak spremni platiti više, jagode. Sav Panvitin urod ovog bobičastog voća ostaje na slovenskom tržištu, a isti dan nakon berbe putuje prema trgovačkim centrima da bi bile što svježije. Njihove jagode rastu u hidroponskom sustavom, što znači da se biljke uzgajaju bez korištenja tla jer korijenje raste u vodi obogaćenoj hranjivim tvarima ili u supstratu od materijala poput kokosovih vlakana. Tako se bolje koristi prostor te smanjuje gubitak vode i hranjivih tvari jer se oni precizno doziraju.
Na dva hektara površine Panvitina staklenika s jagodama proteže se 30 kilometara kanala za uzgoj koji se mogu podizati i spuštati do 90 centimetara visine koja je znatno manje fizički zahtjevna od klasične berbe s tla. Radnici su zbog toga efikasniji - rekorderke su u špici ove sezone pokupile čak 45 kilograma po satu, dok je dnevni rekord 5800 kilograma.
Broj radnika kreće se od početnih 20 do 30 pa do sedamdesetak kada je posla najviše. Riječ je o isključivo lokalnoj radnoj snazi koja im se godinama vraća.
Većina jagoda dozrijeva između travnja i lipnja, a manji dio se bere i u jesen. Ove su godine prve jagode ubrali 28. travnja, što je jedan od najranijih početaka u povijesti.
- Vremenski ekstremi su velik izazov posljednjih godina. Temperatura može vrlo brzo porasti na 30 stupnjeva Celzija, a zatim pasti gotovo na nulu, što znatno utječe i na postrojenja i na planiranje proizvodnje - govori tehnolog Boštjan Štajnberger, koji je u Panviti odgovoran za program jagoda i šparoga.
Još prije nekoliko godina Panvita je jagode uzgajala na otvorenom, na površini od čak 15 hektara, no upravo su ih nepredvidivi vremenski potaknuli da većinu proizvodnje presele u moderni staklenik. Uz dvije glavne sorte koje ponavljaju, svake godine eksperimentiraju s novima. Sadnice stižu od dobavljača sa sjevera Italije jer slovenskih sadnica ima dovoljno za potrebe vrtlara, ne i za velike proizvođače jagoda poput njih.
- Sadnice mijenjamo jednom godišnje, što znači da se ista sadnica koristi i za jesenski i za proljetni dio sezone. Postoji nekoliko vrsta, a mi radimo sa smrznutim tipom, što znači da se one zamrzavaju u siječnju, a potom odmrzavaju u srpnju i sade. Dio uroda ostvarujemo u istoj godini, dok nas glavni dio proizvodnje čeka u sljedećoj sezoni. Riječ je o prilično dugom i zahtjevnom procesu - objašnjava Štajnberger.
U proizvodnji koriste autonomnog robota koji noću biljke osvjetljuje UV-C svjetlom, čime pomaže u smanjivanju razvoja pepelnice, jedne od najčešćih bolesti jagoda. No i uz korištenje suvremene tehnologije, neke se stvari nikada neće promijeniti: bez oprašivača nema ni lijepih jagoda. Oblik bobice značajno ovisi o kvaliteti oprašivanja, pa se svake godine u staklenik postavlja dvadesetak košnica bumbara, a lokalni pčelari svoje košnice postavljaju u blizini.
Još jedan primjer moderne poljoprivredne proizvodnje u Panviti je suvremeni staklenik za uzgoj salate vrijedan 9,5 milijuna eura. I on se prostire na dva hektara, a hidroponski sustav koristi kišnicu koja se skuplja u posebnoj laguni. Ako taj izvor presuši, na raspolaganju im je bunar i voda iz vodovoda, a tehnolozi redovito kontroliraju njezinu kvalitetu i doziranje hranjivih tvari. Iako je voda najvažnija u ovakvoj proizvodnji salate, sustav se osim za navodnjavanje brine i za zasjenjivanje te špricanje vodenom parom da bi vlaga u stakleniku bila na idealnoj razini, a linije sa sadnicama su sa svih strana okružene žutim trakama koje sprečavaju dolazak kukaca.
Sve je zamišljeno kao fluidni sustav. Salata se sije svaki ili svaki drugi dan da bi unutar staklenika bilo biljaka u svim fazama razvoja - od tek proklijalog sjemena do velikih glavica koje su spremne za pakiranje. Sadnice se najprije uzgajaju u zasebnom dijelu staklenika s kontroliranom temperaturom, vlažnošću i svjetlom. Zatim se premještaju u glavni prostor gdje rastu u posebnim kanalima za uzgoj. Svaki se dan ubere oko 15.000 glavica i otprilike isto toliko posadi novih.
Iza cijele proizvodnje salata brenda Frišno stoji svega 12 ljudi koji rade u tom stakleniku u jednoj smjeni jer je ljetno poslijepodne jednostavno prevruće. Automatizirani sustav olakšao je njihove zadatke i smanjio vrijeme koje moraju posvetiti jednom sijanju, presadnicama ili glavicama salate koju vade iz vode i pripremaju za pakiranje.
Mogla bi srušiti cijene hrane, ali Hrvatska i dalje ne koristi vrijedan razvojni alat
- Na početku trake nalaze se tek posađene sadnice, zatim one koje su proklijale, pa dalje sadnice u fazi rasta, dok se na kraju trake nalaze one koje su spremne za presađivanje. Cijeli taj red se automatski pomiče naprijed. S druge strane linije nalazi se računalo kojim možemo regulirati broj linija koje se pomiču unaprijed, odnosno upravljati njihovim kretanjem kroz sustav - objasnio je tehnolog Luka Grgurič.
Iako su zadaci svakog dana slični, tijekom godine mijenjaju sorte salate jer neke od njih bolje podnose toplo, a neke hladno vrijeme. Redovito eksperimentiraju s novim sortama da bi pronašli one najbolje, odnosno one koje se dobro prilagođavaju pojedinim godišnjim dobima i željama potrošača. Kristalka je i dalje najtraženija, a vrlo je popularna i salata Trio koja u jednoj glavici kombinira tri sorte.
Panvitina salata u pravilu vrlo kratko provede od hladnjaku da bi do kupaca došla svježa i hrskava - put od staklenika do polica traje manje od 24 sata. Za razliku od jagoda, koje isključivo ostaju u Sloveniji, oko 60 posto salate se prodaje u Sloveniji, a 40 posto u Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....