‘Milijarde potpora nisu donijele preokret. Još uvijek previše uvozimo, a produktivnost je niska‘

Analiza Strategije poljoprivrede do 2030. jasno pokazuje da proteklo razdoblje nismo iskoristili za strukturne reforme i rješavanje dvaju ključna problema hrvatske poljoprivrede - niske produktivnosti rada i niske samodostatnosti. Niska produktivnost rada rezultira nižim dohotkom, podinvestiranosti i padom konkurentnosti, dok mali fizički obujam poljoprivredne proizvodnje i niska razina samodostatnosti generira prekomjerni uvoz i kontinuirani rast vanjskotrgovinskog deficita u razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Vrijednost poljoprivredne proizvodnje od 2019. do 2024. u tekućim cijenama povećana je s 2,39 mlrd. na 3,09 mlrd. eura, čime je premašen cilj definiran Strategijom. Međutim, rast vrijednosti proizvodnje rezultat je inflacije, a ne povećanja fizičkog obujma proizvodnje. Dugoročni podaci pokazuju da volumen poljoprivredne proizvodnje uglavnom stagnira. Zato ostvarenje cilja od gotovo 4 mlrd. eura vrijednosti proizvodnje do 2030. neće samo po sebi značiti da je hrvatska poljoprivreda postala produktivnija i konkurentnija.

Rast vrijednosti

Isto vrijedi i za rast dodane vrijednosti i faktorskog dohotka. Produktivnost rada, mjerena poljoprivrednim faktorskim dohotkom po godišnjoj jedinici rada, značajno se popravila, no još uvijek postoji ogroman jaz između Hrvatske i prosjeka članica EU. U 2025. produktivnost rada bila je tek na 33% razine EU, pri čemu jedna stalno zaposlena osoba u domaćoj poljoprivredi generira samo 7500 eura, a proizvođač u EU 23.000 eura. Za hrvatskog poljoprivrednika to znači niži dohodak i mali kapacitet za ulaganja u dugotrajnu imovinu, a u konačnici i nisku konkurentnost. Hrvatska i dalje proizvodi u suvišku žitarice i uljarice, a kod proizvoda za kojima postoji snažna domaća potražnja stanje se nije popravilo.

Od 2020. samodostatnost povrća pala je s 57,9% na 48,5%, voća s 48,7% na 42,3%, sirovog mlijeka s 59,8% na 50,3%, a svinjskog mesa s 59,2% na 54,6%. Jednako tako, broj stoke kontinuirano pada.

To pokazuje da proizvodna struktura još nije dovoljno prilagođena domaćoj potražnji te da nismo promijenili strukturu proizvodnje u korist proizvoda s većom dodanom vrijednosti. Disbalans između domaće proizvodnje i domaćih potreba, koje se ogledaju u potrošnji kućanstava, turizma i prehrambene industrije, rezultira rastućim prekomjernim uvozom poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Rekordni deficit

Vanjskotrgovinski deficit u 2025. dosegnuo je rekordnih 2,8 mlrd. eura, a posebice je problematična struktura uvoza, pri čemu je najveći deficit prisutan u razmjeni mesa, mliječnih proizvoda i jaja. Hrvatska poljoprivreda i dalje ima izrazito fragmentiranu strukturu, pri čemu više od 70% gospodarstava generira manje od 8000 eura standardnog outputa, a prosječna ekonomska veličina gospodarstva iznosi samo oko 35% prosjeka EU.

To ukazuje na nužnost zaokreta u politici potpora, preispitivanje kriterija prihvatljivosti korisnika potpora i usmjeravanje prema tržišno orijentiranim gospodarstvima, uz istovremeno povećanje sredstava za investicije u nove tehnologije i inovacije. Također, potrebna je jasna podjela između mjera poljoprivredne politike i politike regionalnog razvoja, kako se već nedovoljna sredstva namijenjena poljoprivredi ne bi i dalje usmjeravala u ruralnu komunalnu i socijalnu infrastrukturu, što bi primarno trebalo biti u fokusu politike regionalnog razvoja.

Sadržaj nastao u suradnji s HGK