Cijene nafte naglo su pale nakon naznaka mogućeg smirivanja sukoba na Bliskom istoku. Američki predsjednik Donald Trump ustvrdio je da su pregovori o okončanju rata već u tijeku, a tržište je odmah reagiralo. Tako je cijena sirove nafte brent, globalnog referentnog standarda (osobito za Europu), pala za oko pet posto, na nešto manje od 100 dolara po barelu (oko 92 eura).
Unatoč najnovijem padu, cijene nafte i dalje su znatno više nego prije 28. veljače kad su SAD i Izrael pokrenuli napade na Iran. Istodobno su signali o mogućoj deeskalaciji sukoba vrlo kontradiktorni. Dok američki predsjednik Trump tvrdi da su pregovori počeli, Iran to odlučno odbacuje i poručuje da nikakvi razgovori s Washingtonom nisu u tijeku. Teheran pritom nastavlja koristiti kontrolu nad Hormuškim tjesnacem i poručuje da će prolazak biti dopušten samo brodovima koji nisu "neprijateljski", a u slučaju daljnje eskalacije mogao bi biti i potpuno zatvoren.
Stiže recesija?
Čelnici nekih od najvećih svjetskih kompanija zato sve više upozoravaju na globalnu recesiju te da Europu čeka nestašica goriva. Do nestašice bi moglo doći, tvrde neki od njih, puno ranije nego što predviđaju političari i većina stručnjaka.
- Europa bi se već sljedeći mjesec mogla suočiti s nestašicama goriva - upozorio je izvršni direktor naftne kompanije Shell Wael Sawan. Rekao je da je globalni pritisak na opskrbu naftom i plinom već natjerao dijelove Azije na smanjenje potrošnje energije te upozorio da prijeti "lančani efekt" koji bi se u roku od nekoliko dana mogao proširiti prema zapadu. Larry Fink, čelnik američkog financijskog diva BlackRocka, upozorio je, pak, za BBC da slijedi globalna recesija ako cijena nafte dosegne 150 dolara po barelu.
Mađari otkrili karte: U slučaju zabrane uvoza plina iz Rusije, imamo rješenje na Krku...
Trgovci upozoravaju da Iran mora pristati na uvjete pregovora kako bi tankeri ponovno mogli slobodno prolaziti kroz Hormuški tjesnac, a ako pregovori uskoro ne daju rezultate, poručuju, rekordne cijene pojedinih vrsta bliskoistočne nafte vrlo će se brzo preliti i na američko i druga tržišta.
- Poremećaj je toliko velik da ćemo vrlo brzo biti u potpunoj panici ako se situacija ne riješi - upozorio je za Wall Street Journal energetski analitičar Helge Andre Martinsen iz norveške investicijske banke DNB Carnegie.
No, čak i tada, da bi se cijene vratile na razine prije rata, proizvođači iz Perzijskog zaljeva morali bi povećati proizvodnju koju su smanjili na početku sukoba. Uz to, bilo bi potrebno dugoročnije ublažavanje sankcija prema Iranu i Rusiji.
Europa izložena riziku
Iako se Hormuški tjesnac često spominje kao ključna točka globalne opskrbe naftom, Europa nije među regijama koje o njemu izravno najviše ovise. Većina nafte koja prolazi tim tjesnacem završava na azijskim tržištima, prije svega u Kini, Indiji i drugim velikim uvoznicima. Procjenjuje se da samo manji dio europskog uvoza, oko 10 do 20 posto, ima vezu s tim pravcem.
No, to ne znači da Europa nije izložena riziku. Uvriježeno je mišljenje da problem nije primarno u fizičkom nedostatku nafte, nego u dinamici globalnog tržišta. Kako opskrba iz Perzijskog zaljeva postaje nesigurna, azijske zemlje pojačano kupuju naftu iz drugih izvora, čime podižu cijene na svjetskoj razini, a to znači da će i Europljani morati platiti više.
Hrvatska Vlada i energetski stručnjaci poručuju da Hrvatskoj, unatoč rastu cijena goriva i globalnim poremećajima na tržištu energije, ne prijeti nestašica goriva.
Premijer Andrej Plenković najavio je nastavak regulacije cijena i paket mjera kojim država želi ublažiti udar na građane i osigurati stabilnu opskrbu. Za cijene će, prema najavama, država intervenirati, a kako kaže premijer, "bez tih mjera bile bi osjetno više". Ključna je poruka Vlade da energenata ima dovoljno i da je sustav stabilan. Sličnu je tezu ponovio i energetski stručnjak Davor Štern koji je rekao da ne očekuje scenarije nestašica poput onih iz prošlosti, ali se slaže da bi cijene mogle i dalje rasti zbog špekulacija i globalne nesigurnosti.
"Pametni lockdown" u Aziji
Azija je prva osjetila posljedice poremećaja u opskrbi naftom, i to ne samo kroz rast cijena nego i stvarne nestašice. U nizu zemalja vlade su počele uvoditi mjere štednje energije: od skraćenih radnih tjedana do ograničavanja potrošnje.
Najdalje su otišli Filipini koji su proglasili nacionalno energetsko izvanredno stanje nakon naglog pada opskrbe, s obzirom na to da gotovo u potpunosti ovise o uvozu nafte s Bliskog istoka. U zemlji su istodobno zatvorene stotine benzinskih postaja i uvedene mjere kontrole cijena i potrošnje.
U Pakistanu vlasti razmatraju čak i "pametni lockdown" kako bi smanjile potrošnju goriva. Škole su zatvorene na dva tjedna, a rad od kuće ponovno je uveden kao mjera štednje energije. U Mjanmaru nestašice dizela već izravno pogađaju poljoprivredu, gorivo se kupuje na crnom tržištu po višestruko većim cijenama, a na benzinskim postajama formiraju se dugački redovi.
Dvije najmoćnije azijske ekonomije, Kina i Indija, nastavljaju kupovati rusku i iransku naftu, čime sprečavaju pad globalne ponude, ali istodobno povećavaju potražnju i dižu cijene za sve ostale. Naime, Iran i dalje izvozi oko 1,5 milijuna barela dnevno, od čega Kina prima oko 1,2 do 1,3 milijuna barela. Od početka sukoba s Amerikom i Izraelom već je isporučeno više od deset milijuna barela, praktički sve prema Kini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....