Odlaskom Christine Lagarde s čela Europske središnje banke devet mjeseci prije isteka mandata dva su se kandidata još jasnije profilirala kao favoriti za njezina nasljednika: bivši guverner Španjolske središnje banke Pablo Hernández de Cos i njegov nizozemski kolega Klaas Knot. No, konačan izbor neće ovisiti samo o njihovim stručnim kvalifikacijama i pogledima na monetarnu politiku nego i o političkim pregovorima europskih čelnika te raspodjeli ostalih važnih funkcija u ESB-u.
Riječ je o dvojici iskusnih kreatora monetarne politike koji su tijekom karijere pokazali spremnost preispitati vlastita uvjerenja. Obojica imaju bogato iskustvo u središnjem bankarstvu, piše Politico, ali i različite reputacije. Španjolca se smatra umjerenijim, sklonijim poticanju gospodarskog rasta, dok je Nizozemac dugo slovio kao monetarni jastreb, odnosno zagovornik strože politike i viših kamatnih stopa.
Umjereni stručnjak sklon kompromisu
Pedesetpetogodišnji Pablo Hernández de Cos trenutačno je glavni direktor Banke za međunarodna poravnanja (BIS), institucije koju se često naziva središnjom bankom središnjih banaka. Prije toga bio je guverner Španjolske središnje banke od 2018. do 2024., član Upravnog vijeća ECB-a te predsjednik Baselskog odbora za nadzor banaka, međunarodnog tijela koje utvrđuje standarde bankovne regulacije.
Njegova je prednost spoj akademskog iskustva, poznavanja europskih monetarnih institucija i sposobnosti postizanja kompromisa. José Manuel González-Páramo, njegov bivši mentor i nekadašnji član Izvršnog odbora ESB-a, opisao ga je za Financial Times kao ‘kreatora politike koji se drži sredine‘, ističući njegovu sposobnost izgradnje dogovora.
Sada se postavlja logično pitanje je li Boris Vujčić novi šef Europske središnje banke. Evo odgovora
Zagovarao je jasniji cilj inflacije od dva posto, podržao odluku ECB-a iz 2019. o dodatnom smanjenju kamatnih stopa i ponovnom pokretanju kupnje obveznica, zalagao se za politiku koja, uz stabilnost cijena, uzima u obzir i gospodarski rast i zaposlenost. Ipak, nije riječ o bezuvjetnom zagovorniku labave monetarne politike. Kada je inflacija 2022. snažno porasla, podržao je zaokret prema višim kamatnim stopama.
Važan dio njegova profesionalnog profila čini i naglasak na održivosti javnih financija. Kao guverner španjolske središnje banke sukobljavao se s vladom Pedra Sáncheza, među ostalim upozoravajući 2020. da bi naglo povećanje minimalne plaće moglo ugroziti zaposlenost. Upozoravao je i na potrebu reforme mirovinskog sustava. Prema analizi Global Financea, iskustvo stečeno tijekom dužničke krize europodručja moglo bi mu biti velika prednost u trenutku kada se Francuska suočava s rastućim fiskalnim pritiscima. Isti izvor navodi da je Hernández de Cos dugo uživao potporu bivšeg predsjednika ESB-a Marija Draghija, čiji se utjecaj na europske ekonomske rasprave i dalje osjeća.
Njegova je slabost, međutim, političke prirode. Ako bi Španjolac postao predsjednik ESB-a, a Francuska dobila mjesto glavnog ekonomista te institucije, moglo bi se otvoriti pitanje ravnoteže između sjevera i juga europodručja. Dio europskih čelnika mogao bi se protiviti koncentraciji dviju najvažnijih funkcija u rukama predstavnika južnih članica.
Od tvrdokornog ‘jastreba‘ do principijelnog pragmatičara
Nizozemac Klaas Knot (59) vodio je središnju banku Nizozemske od 2011. do 2025., a bio je i predsjednik Odbora za financijsku stabilnost (FSB), međunarodnog tijela koje prati rizike za globalni financijski sustav. Trenutačno je gostujući istraživač na Petersonovu institutu za međunarodnu ekonomiju.
Christine Lagarde dala otkaz na čelu Europske središnje banke
Tijekom predsjedanja Marija Draghija ESB-om bio je jedan od najglasnijih kritičara ekspanzivne monetarne politike. U rujnu 2019. javno je kritizirao odluku o daljnjem spuštanju kamatnih stopa u negativno područje i ponovnom pokretanju programa kupnje obveznica, ocijenivši paket mjera nerazmjernim.
Njegova reputacija monetarnog jastreba seže i u razdoblje grčke dužničke krize, kada je među prvima otvoreno govorio o mogućnosti državnog bankrota Grčke i njezina izlaska iz europodručja. No, tijekom vremena mijenjao je stajališta, prihvaćajući da ESB u monetarnoj uniji s nacionalno fragmentiranim javnim financijama i tržištima obveznica mora imati i ulogu svojevrsnog zajmodavca u krajnjoj nuždi.
Financial Times ističe da je Knot u osvrtu na svojih 14 godina na čelu nizozemske središnje banke opisao vlastiti razvoj od skeptika prema kupnji obveznica do ‘principijelnog pragmatičara‘. Njegov bivši doktorski mentor Jakob de Haan za taj je list rekao da Knot nije ekstremni jastreb, nego pripadnik nizozemske tradicije koja preferira uravnotežena rješenja.
Njegov odnos s vodstvom ESB-a, svakako, bio je skladniji tijekom mandata Lagarde nego u vrijeme Draghija. Podržao je izvanredni program kupnje obveznica tijekom pandemije te instrument za zaštitu transmisije monetarne politike, kojim ECB može intervenirati na tržištu državnih obveznica kako bi spriječio neopravdano velike razlike u troškovima zaduživanja među članicama.
Prema Global Financeu, njegovo iskustvo na čelu Odbora za financijsku stabilnost moglo bi biti važna prednost u vremenu mogućih financijskih turbulencija. Holger Schmieding, glavni ekonomist Berenberga, smatra da će sposobnost budućeg vodstva ESB-a da se nosi s potencijalnim financijskim poremećajima imati važnu ulogu u izboru. Ipak, Knotu bi mogla odmoći činjenica da bi njegovim izborom sjever Europe dobio još jednu važnu poziciju u ESB-u. Osim toga, dio dužnosnika još mu zamjera javno protivljenje Draghijevim odlukama iz 2019.
Politički paket i geografska ravnoteža
Iako se kandidati često opisuju kao golub i jastreb, takve su oznake pojednostavnjene, barem u slučaju ove dvojice kandidata za čelnika ESB-a. Obojica su pokazala spremnost prilagoditi stavove promijenjenim gospodarskim okolnostima, a njihove su kvalifikacije neupitne.
Zbog toga bi u završnici više od razlika u monetarnoj filozofiji mogli odlučivati politički interesi europskih država i raspodjela ostalih funkcija u ESB-u. Pored toga, u kratkom razdoblju bi se mogla osloboditi čak tri, a možda i četiri mjesta u vrhu institucije. Uz predsjednika ESB-a, njemačka članica Izvršnog odbora Isabel Schnabel odlazi početkom siječnja 2027., dok mandat glavnog ekonomista Philipa Lanea istječe u svibnju. Imenovanja bi se zato mogla dogovarati kao paket, uz nastojanje da se očuva geografska i politička ravnoteža.
Šefica ECB: Francuska bi trebala sama riješiti probleme s dugom
Za izbor predsjednika potrebna je potpora najmanje 16 od 21 članice europodručja, koje zajedno predstavljaju najmanje 65 posto njegova stanovništva. Francuska i Italija, primjerice, mogu zajedno blokirati kandidata, dok bi i skupina sjevernih država mogla oblikovati blokirajuću manjinu. U takvim okolnostima ni trenutačni favoriti nisu sigurni.
Odluka do kraja godine
Prema anketi ekonomista koju je proveo Bloomberg, Hernández de Cos ima blagu prednost: 12 ispitanika izabralo je Španjolca, a devet Knota. No riječ je o pokazatelju preferencija stručnjaka, a ne prognozi konačnog ishoda. Njemački kancelar Friedrich Merz najavio je da bi odluka trebala biti donesena do kraja godine, a ministri financija europodručja trebali bi se sastati sredinom prosinca. Ako pregovori zapnu, nije isključena ni mogućnost kompromisnog kandidata.
Kako ističe Global Finance, pozivajući se na Yael Selfin, glavnu ekonomisticu KPMG-a u Ujedinjenom Kraljevstvu, očekuje se relativno mirna tranzicija vlasti.
- Svaku volatilnost na financijskim tržištima vjerojatnije će potaknuti drugi događaji u Europi i izvan nje, ocjenjuje Selfin. Za europodručje, koje istodobno mora obuzdavati inflaciju, nositi se s visokim javnim dugom i očuvati financijsku stabilnost, izbor novog predsjednika ESB-a bit će mnogo više od kadrovske odluke. Bit će to i signal o smjeru europske monetarne politike u godinama koje dolaze.
