Hrvatskoj danas ne treba veći broj turista, treba joj više vrijednosti od turizma

Ove smo godine u Poreču otvorili Pical Resort vrijedan 200 milijuna eura, najveći pojedinačni projekt u povijesti hrvatskog turizma. No pravo pitanje nije što takav projekt znači za Valamar, nego što on znači za hrvatski turizam i cijelo hrvatsko gospodarstvo.

Hrvatsko gospodarstvo danas uvelike ovisi o turizmu, a turizam je ušao u razdoblje u kojem dosadašnji model rasta pokazuje svoje granice. Ne promijenimo li strukturu na kojoj počiva, stagnacija turizma vrlo brzo može postati stagnacija cijeloga gospodarstva. Upravo zato vjerujem da svoju budućnost moramo graditi na većoj vrijednosti, cjelogodišnjem poslovanju, snažnom lokalnom identitetu i na koristi koju turizam stvara za lokalnu zajednicu. Nužno je promijeniti smjer razvoja turizma ako želimo nastaviti s rastom.

Da bismo razumjeli zašto je zaokret u upravljanju turističkim razvojem nužan, treba razumjeti kako smo do ovoga došli. Posljednje desetljeće hrvatski je turizam rastao gotovo isključivo na povećanju broja kreveta u objektima za kratkoročni najam. Izgradili smo oko milijun novih kreveta, najvećim dijelom u stambenim zonama, te Hrvatska danas u špici sezone može u jednom danu primiti gotovo dva milijuna turista. Udio hotela pritom je pao ispod deset posto ukupne turističke ponude, pala je prosječna potrošnja po gostu, a turistička kretanja pod snažnim su utjecajem cjenovne politike jer najvećim dijelom igramo na masovnom tržištu ljetnog godišnjeg odmora niske platežne moći.

S takvom smo strukturom ponude jedinstveni u svijetu i ona predstavlja sve ozbiljnije ograničenje daljnjeg razvoja. Ne postoji niti jedna ozbiljna turistička destinacija koja svoj turizam, a time i znatan dio gospodarstva, oslanja na ovakvu strukturu. Ipak, treba priznati da nas je taj model doveo do solidnih brojki: turistički prihodi narasli su na oko 15 milijardi eura, uz više od 110 milijuna noćenja. Ali taj je model danas iscrpljen. Rast hrvatskog turizma u sljedećem razdoblju ne može se više osloniti na to da svake godine dovedemo još više gostiju u 60 dana ljetne turističke sezone, posebno kada znamo da je puno hrvatskih destinacija na maksimumu prihvatnog kapaciteta.

Ono što Hrvatskoj treba jesu produljenje sezone, veća potrošnja po gostu i veća dodana vrijednost iz svakog dolaska. Previše smo mali da bismo bili prosječni. Treba nam turizam s jačim multiplikativnim učinkom na cijelo gospodarstvo - na poljoprivredu, građevinarstvo, malo poduzetništvo i obrtništvo. A upravo je to turizam kakav dolazi s izgradnjom i rekonstrukcijom hotela: oni rade tijekom cijele godine, dovode goste veće platežne moći i kroz svoj lanac dobavljača trajno povezuju turizam s domaćom proizvodnjom. U Valamaru, primjerice, gotovo 80 posto hrane i pića nabavljamo iz Hrvatske te surađujemo s brojnim hrvatskim poljoprivrednim i prehrambenim poduzećima.

Treba nam više investicija, posebno ulaganja u hotele, i to smatram jednim od najvažnijih pitanja budućnosti hrvatskog turizma. Važnost investicije ne mjeri se samo iznosom uloženog kapitala niti brojem novih turističkih kreveta. Mjeri se njezinim utjecajem na destinaciju - kvalitetom radnih mjesta koja otvara, prilikama koje daje lokalnim poduzetnicima, doprinosom javnoj infrastrukturi te sposobnošću da produlji sezonu i podigne konkurentnost destinacije.

U Valamaru smo uvjereni da su investicije u kvalitetu ključ održivog rasta i razvoja. U proteklom razdoblju Valamar je u podizanje kvalitete svojih hotela i kampova uložio 1,4 milijarde eura, a rezultati pokazuju da je odabrani smjer razvoja kompanije održiv i dugoročno opravdan. U 2025. godini ostvarili smo 461 milijun eura prihoda, uz rast od 10,6 posto, dok je operativna dobit dosegnula 132 milijuna eura. U 10 godina poslovanja vrijednost Valamara povećana je tri puta te je tržišna vrijednost kompanije na burzi prešla jednu milijardu eura. Najbolje su rezultate pritom ostvarili upravo premium hoteli i kampovi u koje smo investirali - segmenti najveće dodane vrijednosti. Tržište, dakle, prepoznaje i nagrađuje kvalitetu, ulaganja i dugoročni razvoj. To je ujedno najjasniji dokaz da hrvatski turizam ima prostor za daljnji rast, ali kroz stvaranje veće vrijednosti, a ne kroz dovođenje još više gostiju u špici turističke sezone.

Pical je dobar primjer investicije kakve nam u turizmu trebaju. Izgradila su ga hrvatska poduzeća - na projektu je sudjelovalo više od 500 domaćih partnera. Hotel zapošljava više od 800 djelatnika na kvalitetnim, cjelogodišnjim radnim mjestima. U punoj godini poslovanja kroz porez na dodanu vrijednost te fiskalna i ostala davanja u javne proračune uplaćivat će se oko 19 milijuna eura godišnje. Hotel će raditi tijekom cijele godine i dovoditi goste veće platežne moći. Infrastruktura izgrađena u zoni Picala - šetnice, plaže, rekreacijski i ostali sadržaji - javna je i jednako dostupna građanima i gostima. To je investicija čija se vrijednost ne mjeri samo brojem soba ili vrijednosti investicije nego i onime što doprinosi destinaciji i zajednici.

Hrvatskoj treba više ovakvih projekata. Rast našeg turizma u sljedećem desetljeću ne smijemo mjeriti brojem gostiju u špici sezone ni ostvarenim noćenjima, nego vrijednošću koju turizam stvara tijekom cijele godine - za destinacije, za zaposlenike i za cijelo hrvatsko gospodarstvo.

Jer Hrvatskoj danas ne treba veći broj turista u špici sezone. Treba joj više vrijednosti od turizma tijekom cijele godine.