Koliko političari imaju veze s realnošću? I s liberalizmom?

Trideset godina od pada Berlinskog zida. Sama ta rečenica trenutačno mi vraća sjećanja u ono čudno i nemirno desetljeće u Hrvatskoj prije pada zida, i još čudnije i nemirnije nakon njega. U JNA sam prvi put shvatio da SFRJ neće dobro završiti. Smatrao sam da je povijest ratovanja završena, živcirao sam se zašto mi s osamnaest godina uzimaju godinu izlazaka, provoda i školovanja, guraju me u nepodnošljivo glupo indoktriniranje.Trčanje prije doručka na minus pet u istrošenim potkošuljama bez rukava, na nogama nešto što bih prije nazvao cokulama nego čizmama, godina Černobila i velike količine mlijeka koje si morao popiti jer su ga svi prestali kupovati, politička nastava na kojoj spavaš kao drogiran… Srbi oficiri i poneki lošije obrazovani Srbi vojnici otvoreno mrze Albance. Albanci šute, drže se skupa i kao da reže u sebi. Vidjelo se kako će završiti. Ipak, i dalje sam vjerovao da nema nikakve šanse da se Slobodan Milošević prometne u neku vrstu srpskog neonacista i pokrene kovitlac zla na ovim prostorima. Čak i kad je počeo žučljiv verbalni rat, u onaj pravi nisam vjerovao, baš kao ni u ispaljivanje metaka u druga ljudska bića zbog toga što je netko odlučio ratovati za velike riječi. Ipak, završio sam oko godinu dana u HV-u. Bilo je to iskustvo koje me korjenito promijenilo. Iako sam rođen i odgojen liberalno, nikad više nisam naivno vjerovao da je liberalizam doista moguć na ovim prostorima, barem ne u obliku u kojem bih ga osobno cijenio. To me nije spriječilo da podupirem liberalnu ideju. Jedno je vjerovati da bi nešto bilo dobro, a drugo procijeniti kako to zbog različitih okolnosti nije moguće ostvariti.

Trideset godina od pada Berlinskog zida. Sama ta rečenica trenutačno mi vraća sjećanja u ono čudno i nemirno desetljeće u Hrvatskoj prije pada zida, i još čudnije i nemirnije nakon njega. U JNA sam prvi put shvatio da SFRJ neće dobro završiti. Smatrao sam da je povijest ratovanja završena, živcirao sam se zašto mi s osamnaest godina uzimaju godinu izlazaka, provoda i školovanja, guraju me u nepodnošljivo glupo indoktriniranje.Trčanje prije doručka na minus pet u istrošenim potkošuljama bez rukava, na nogama nešto što bih prije nazvao cokulama nego čizmama, godina Černobila i velike količine mlijeka koje si morao popiti jer su ga svi prestali kupovati, politička nastava na kojoj spavaš kao drogiran… Srbi oficiri i poneki lošije obrazovani Srbi vojnici otvoreno mrze Albance. Albanci šute,...