Transformacija Europe prema održivosti vjerojatno predstavlja jedan od najambicioznijih političkih i društvenih pothvata 21. stoljeća. U središtu te transformacije leži spoznaja da se borba protiv klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti ne dobiva samo u šumskim rezervatima ili diplomacijom na globalnim summitima, već prvenstveno na ulicama, krovovima i u parkovima europskih gradova. Budući da više od 75 % stanovništva Europske unije živi u urbanim područjima, upravo su gradovi postali ključne točke za primjenu europskih zelenih politika.
Polazna osnova i temelj ove tranzicije Europski je zeleni plan (European Green Deal), strateški dokument EU-a usvojen s ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine. Kako bi se ti ciljevi pretvorili u pravnu obvezu, prihvaćen je Europski zakon o klimi, dok paket propisa “Spremni za 55 %” (Fit for 55) detaljno razrađuje smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. godine.
Zelena infrastruktura kao temelj budućih gradova
Pored općih klimatskih ciljeva, ključnu ulogu u oblikovanju gradova imaju Direktiva o kvalitetnom zraku koja postavlja stroge granične vrijednosti za onečišćujuće tvari, prisiljavajući gradove na reorganizaciju prometa i smanjenje fosilnog goriva. Potom Uredba o obnovi prirode (Nature Restoration Law) koja izričito obvezuje države članice na zaustavljanje gubitka urbanih zelenih površina te na povećanje gradskih krošnji i zelenih prostora u urbanim sredinama te naposljetku Direktiva o energetskim svojstvima zgrada (EPBD), usmjerena je na masovnu energetsku obnovu i ugradnju obnovljivih izvora energije na krovove građevina.
Kako bi uistinu postigla zadane ciljeve Europska unija ne koristi samo regulatorni pritisak već i snažne financijske mehanizme. Financijski instrumenti poput kohezijskih fondova, Mehanizma za oporavak i otpornost te fonda Horizon Europe (kroz Misiju za 100 klimatski neutralnih i pametnih gradova) izravno usmjeravaju milijarde eura u urbane zelene projekte. Titule poput Europske zelene prijestolnice (European Green Capital) dodatno motiviraju gradske uprave stvarajući pozitivno, kompetitivno okruženje.
Recentna istraživanja pokazuju da je usvajanje Agende 2030 predstavljalo prekretnicu u lokalnim financijama: složena godišnja stopa rasta rashoda izravno usmjerenih na ciljeve održivog razvoja ubrzala je s 5,04 % u razdoblju prije Agende na čak 11,71 % u razdoblju nakon usvajanja Agende. Paralelno s rastom lokalnih proračuna prosječan udio tih rashoda povećao se sa 21 % na 31 % proračuna. Istraživanja potvrđuju da su pod utjecajem Agende 2030 lokalne vlasti uspješno preusmjerile resurse prema dugoročnoj društvenoj i ekološkoj održivosti.
Kako do urbanih, otpornih ekosustava?
Tradicionalni urbanizam često je potiskivao prirodu u korist betona i asfalta, stvarajući problem urbanih toplinskih otoka što je pojava gdje su gradske jezgre znatno toplije od okolnih ruralnih područja. Suvremena europska praksa to mijenja kroz koncept zelene i plave infrastrukture, usvajajući rješenja temeljena na prirodi (Nature-based Solutions).
Sadnja urbanih šuma, uređenje kišnih vrtova, ozelenjivanje fasada i izgradnja zelenih krovova više nisu estetski dodatak, već postaju vrhunski funkcionalni komunalni sustavi. Oni smanjuju opasnost od poplava upijanjem oborinskih voda, snižavaju temperaturu zraka čak za nekoliko stupnjeva tijekom ljetnih valova i poboljšavaju kvalitetu zraka u gradovima filtriranjem štetnih čestica.
Napori i dobre prakse u hrvatskim gradovima
Hrvatski gradovi sve više prepoznaju prilike koje nude europske direktive i fondovi. Kroz nacionalne i EU natječaje za razvoj zelene infrastrukture u urbanim područjima, u hrvatske je gradove usmjereno više od stotinu milijuna eura za sadnju desetaka tisuća novih stabala i obnovu zelenila. Među istaknutim primjerima i praksama koje ovom prilikom vrijedi spomenuti nalaze se napori za masovno urbanističko pošumljavanje i akcije sadnje koje provode Zagreb, Split, Rijeka, Zadar te brojni drugi gradovi. Riječ je o višegodišnjim programima sadnje drvoreda i ozelenjivanja javnih površina s ciljem povećanja postotka natkrivenosti gradova krošnjama kako bi se ublažili toplinski valovi koji su iz godine u godinu sve izraženiji i sve prisutniji. Projekt “Od izvora do mora” dugogodišnja je ekološka akcija čiji je glavni cilj čišćenje područja uz hrvatske vode te podizanje svijesti o važnosti pravilnog odlaganja ambalažnog otpada. U provođenju ovog projekta ključnu ulogu imaju Udruga gradova, koja potiče i koordinira sudjelovanje lokalnih samouprava i građana, te Jutarnji list, koji kao glavni medijski partner osigurava široku vidljivost akcije i promovira primjere dobre ekološke prakse.
Gradovi u Hrvatskoj podržavaju i provode kružno gospodarenje otpadom, o čemu postoje brojni primjeri kvalitetni i prepoznati čak i na europskoj razini. Primjerice, Osijek se profilira kao jedan od hrvatskih gradova koji prednjači po stopi odvojenog prikupljanja otpada, gdje građani već na samom kućnom pragu odvajaju većinu otpada. Time se smanjuje pritisak na odlagališta i potiče kružno gospodarstvo. Bitne su i strategije prilagodbe te održiva mobilnost gdje treba spomenuti Zagreb, Koprivnicu, Šibenik, Dubrovnik, Zadar i Rijeku, u smislu ulaganja u nabavu električnih autobusnih vozila, vozila na prirodni plin te širenje tramvajskih mreža i biciklističke infrastrukture, sve praćeno pomnom provedbom akcijskih planova za održivu energiju i klimu (SEAP/SECAP). U hrvatskim je gradovima i sve više zelenih krovova i urbanih vrtova te se potiče ozelenjivanje krovova javnih ustanova, kao što su škole, vrtići, dvorane, odnosno ustupaju se gradska zemljišta građanima za urbane vrtove koji nisu samo izvor hrane već i način adresiranja sveprisutnije usamljenosti, posebno starije populacije u gradovima.
Zelene politike Europske unije postavile su jasan smjer. Za hrvatske gradove to znači postupan, no odlučan prijelaz s tradicionalnih modela upravljanja na održive sustave u kojima stablo, park i energetski učinkovita zgrada postaju osnovni gradivni elementi ugodnijeg i otpornijeg urbanog života.
Zaštita bioraznolikosti i poticanje oprašivača u Europi
Europski i hrvatski gradovi suočavaju se s padom populacije pčela, bumbara i leptira zbog pretjerane košnje, pesticida i gubitka staništa. Europska komisija zato je pokrenula Inicijativu EU-a za oprašivače s ciljem preokretanja tog trenda do 2030. Pariz, Beč i Kopenhagen potiču urbano pčelarstvo postavljanjem košnica na javne zgrade, dok drugi gradovi ozelenjuju autobusna stajališta i stvaraju “pčelinje koridore” s livadnim cvijećem. Ljubljana se posebno ističe kvalitetom gradskog meda. U Hrvatskoj urbano pčelarstvo tek uzima zamah. Košnice se postavljaju na javne zgrade, a edukativni pčelinjaci razvijaju u školama i na fakultetima, dok veći razvoj još otežavaju regulatorna ograničenja.
Od prometne zagušenosti do održivih modela gradskog prometa
Gradovi diljem Europe, pa tako i gradovi u Hrvatskoj, nalaze se na prekretnici. Desetljeća urbanog planiranja podređenog automobilima dovela su do zasićenja prometne infrastrukture, narušavanja kvalitete života građana svih dobnih kategorija te ozbiljnih ekoloških posljedica. Dok europske metropole ulažu stotine milijuna eura u radikalne zaokrete, od širenja pješačkih zona do potpunog napuštanja fosilnih goriva u javnom prijevozu, hrvatski se gradovi susreću s vlastitim specifičnostima, zastarjelom infrastrukturom, kroničnim nedostatkom zaposlenih u javnom sektoru te izrazitom sezonalnošću.
Usko grlo europske urbane mobilnosti nije samo nedostatak prometnih traka, već i nepovoljna raspodjela javnog prostora. Automobili u prosjeku stoje parkirani 95 % svog životnog vijeka, dok u vožnji troše nerazmjerno puno prostora po putniku. Rezultat su svakodnevni zastoji, gubitak radnih sati i povećana emisija stakleničkih plinova te mikroskopskih čestica (PM2.5 i PM10) koje izravno utječu na zdravlje građana. Gradovi kontinentalne Hrvatske suočavaju se s dnevnim priljevom desetaka tisuća vozila iz prigradskih naselja. Taj se promet “miješa” sa samim gradskim prometom, a nedovoljan kapacitet Park & Ride sustava prisiljava vozače na ulazak u centar, dok u priobalnim gradovima, posebno u Splitu i Rijeci, uslijed uske obalne konfiguracije, prometni sustav ljeti doslovno “puca po šavovima” pod pritiskom turističkih vozila. Svakako zaslužuje biti istaknut primjer Grada Karlovca koji je jedini grad iz Hrvatske - član konzorcija iDriving vrijednog 5 milijuna eura, financiranog kroz Horizon Europe. Svrha je razviti modernu inteligentnu cestovnu infrastrukturu uz upotrebu AI-ja koja će biti primjenljiva i u svim ostalim članicama EU-a. Cilj je osigurati kvalitetniji zrak, smanjiti gužve i troškove u održavanju prometnica, ali i povećati sigurnost automatskim prepoznavanjem prometnih prekršaja uz pomoć AI-ja. Od 17 sudionika iz 10 država, Karlovac je jedan od 6 gradova u kojima će biti testirana rješenja.
Kako gradovi mogu smanjiti ovisnost o automobilima?
Javni bi prijevoz stoga morao biti primarna, ali i pouzdana te priuštiva alternativa privatnim vozilima, no u praksi se suočava s ozbiljnim operativnim izazovima. Postoje infrastrukturna uska grla pa su autobusi i tramvaji prisiljeni dijeliti prometne trake s osobnim vozilima, što stvara dodatne gužve i usporava javni prijevoz, čineći ga nepouzdanim s neizvjesnim vremenom dolaska do željene destinacije. Poseban su problem nedostatak vozača i zastarjeli vozni park te su pojedini gradovi bili primorani ukidati brojne dnevne polaske, čak i linije, zbog kroničnog manjka radne snage u komunalnim društvima. Velike se nade polažu u željezničku mrežu kao jeftiniju i daleko učinkovitiju sastavnicu javnog prijevoza, no željeznička je mreža nedostatno razvijena, premda upravo prigradska željeznica u brojnim europskim metropolama čini okosnicu brzog javnog prijevoza te je vrhunski integrirana s lokalnim autobusnim i tramvajskim linijama, što olakšava mobilnost i dolazak u centar grada osobnim automobilom čini posve nepotrebnim.
Europski trendovi usmjereni su prema konceptu “15-minutnog grada”, uvođenju zona smirenog prometa te visoko oporezovanom ulasku automobila u gradska središta, no i hrvatski gradovi posljednjih godina ubrzano donose mjere kojima postižu velike napretke i poboljšanja. Gradovi pristupaju širenju pješačkih zona u središtima, nabavi novih električnih autobusa, izgradnji biciklističkih staza te reorganizaciji sustava parkiranja s naglaskom na Park & Ride. Uvode se inteligentni prometni sustavi za upravljanje semaforima, vrši se digitalizacija javnog prijevoza te reorganizacija pristupa trajektnim lukama koje su sezonski značajan uzrok prometnog zagušenja, također se modernizira vozni park nabavom vozila na prirodni plin i vodik te se provodi jače integriranje s putničkim prijevozom Hrvatskih željeznica.
No, rješavanje sveprisutne prometne krize ne zahtijeva samo izgradnju novih prometnica, već promjenu navika. Dugoročna održivost leži u davanju prednosti pješacima, biciklistima i modernom, točnom javnom prijevozu pred privatnim automobilima.
Zrak u gradu, što zapravo udišemo?
Promet je bez sumnje jedan od glavnih uzročnika loše kvalitete zraka u urbanim sredinama, no njegov se utjecaj razlikuje i ovisi o mnogim čimbenicima, pa tako i o geografskom položaju grada.
U hrvatskim gradovima cestovni promet predstavlja primarni izvor emisija dušikovih oksida, dok je kod lebdećih čestica promet dominantan čimbenik u toplijem dijelu godine, a zimi dijeli primat s kućnim ložištima na kruta goriva. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije te lokalnim akcijskim planovima, cestovni promet sudjeluje s više od 60–70 % u ukupnim emisijama dušičnog dioksida u urbanim sredinama. Mjerne postaje smještene uz najprometnije gradske prometnice Zagreba redovito bilježe višestruko više koncentracije u odnosu na periferne gradske postaje.
Dodatno, promet izravno generira lebdeće čestice kroz sagorijevanje goriva, osobito starijih dizelskih motora, ali i neizravno trošenjem kočnica, guma i podizanjem prašine s kolnika. Procjenjuje se da promet u hrvatskim gradovima izravno i neizravno doprinosi trećini razine lebdećih čestica na godišnjoj razini, pri čemu izmjerene vrijednosti naglo rastu u jutarnjim i poslijepodnevnim prometnim špicama. Situaciju dodatno čini složenijom i starost voznog parka budući prosječna starost osobnih vozila u Hrvatskoj prelazi 13 godina, što doprinosi znatno višim stvarnim emisijama štetnih plinova po prijeđenom kilometru u usporedbi s prosjekom Europske unije.
Dobre prakse gradova u zaštiti zraka
Europski gradovi - predvodnici u borbi protiv zagađenja iz prometa kombiniraju restriktivne mjere s ulaganjima u održive alternative, pa tako gradovi poput Londona (Ultra Low Emission Zone - ULEZ) i Pariza naplaćuju ulazak ili u potpunosti zabranjuju promet vozilima s visokom emisijom štetnih plinova u šire gradsko središte. Ovo, za nas neprihvatljivo i vrlo restriktivno rješenje, u centru Londona smanjilo je razinu dušičnog dioksida za više od 40 %. Kopenhagen i Amsterdam izgradili su posve odvojenu infrastrukturu koja omogućuje da se više od 40 % svih svakodnevnih putovanja obavlja biciklom, dok drugi gradovi uvode besplatan javni prijevoz za sve stanovnike te sustavno zamjenjuju cjelokupne autobusne flote električnim vozilima. Gradovi pristupaju širenju pješačkih zona u užim središtima i postupno zamjenjuju postojeći vozni park ekološki prihvatljivijim rješenjima, kao što su autobusi na prirodni plin ili električni pogon. Koprivnica prednjači u održivoj mobilnosti s razvijenim sustavom javnih bicikala, električnim autobusima i visokom stopom biciklističkog prometa; Dubrovnik je pristupio uvođenju sustava upravljanja prometom s ograničenjem ulaska privatnih vozila u zonu oko povijesne jezgre radi smanjenja gužvi i emisija tijekom turističke sezone, Rijeka i mnogi drugi vrše modernizaciju javnog prijevoza nabavom novih ekoloških autobusa financiranih putem EU fondova, a Osijek obnavlja tramvajsku infrastrukturu.
Digitalna transformacija
Digitalizacija javne uprave u hrvatskim gradovima u posljednjih se nekoliko godina ubrzala i kreće prema cjelovitim digitalnim sustavima. Pritisak za povećanjem transparentnosti, ubrzanjem administrativnih postupaka i smanjenjem troškova potaknuo je gradske uprave na uvođenje sustava koji građanima omogućuju rješavanje administrativnih obveza iz vlastitog doma, kao i izravno sudjelovanje u upravljanju lokalnom zajednicom.
Sustavna informatizacija dugotrajan je i složen proces koji obuhvaća nekoliko komplementarnih razina, od jednostavnog prikupljanja komunalnih prijava do kompleksnih sustava e-Uprave integriranih s nacionalnom platformom e-Građani. Integracija s pretincima unutar sustava e-Građani omogućuje izdavanje službenih dokumenata, podnošenje zahtjeva za stipendije, upise djece u dječje vrtiće te prijavu lokalnih poreza bez odlaska na šalter. Mobilne i web aplikacije omogućuju građanima da u realnom vremenu prijave oštećenja na infrastrukturi, divlja odlagališta otpada ili kvarove na javnoj rasvjeti uz priloženu fotografiju i GPS lokaciju. Razni digitalni alati omogućuju građanima izravno glasovanje o utrošku dijela gradskog proračuna za manje komunalne zahvate u njihovim četvrtima, čime se jača demokratski proces i povjerenje u lokalnu vlast. Uvode se i pretražive baze podataka o svim isplatama iz gradskih proračuna kao što su troškovi dobavljača, subvencije, ugovori te se time povećava nadzor građana i medija nad javnim novcem.
Hrvatski gradovi razvijaju vlastite modele informatizacije, pri čemu se pojedine sredine ističu kao predvodnici specifičnih digitalnih rješenja. Dubrovnik nosi prioritet u konceptu Smart City zbog naprednih sustava za upravljanje prometom, aplikacija za praćenje popunjenosti parkinga, predviđanja gužvi oko povijesne jezgre te cjelovitog sustava e-Uprave; Rijeka dugi niz godina predvodi u digitalnoj transparentnosti te posjeduje portal otvorenih podataka (Open Data), aplikaciju MojaRijeka te sustave za e-Konzultacije s građanima oko gradskih politika. Podatkovni centar u Rijeci, smješten u sklopu sveučilišnog kampusa na Trsatu kao dio nacionalne e-infrastrukture HR-ZOO, osigurava napredne računalne resurse za potrebe znanosti, istraživanja i visokog obrazovanja. Ovaj moderno opremljeni objekt nudi visoku razinu sigurnosti i stabilnosti te ujedno udomljuje riječko superračunalo “Bura”.
Zagreb, no i brojni drugi gradovi, omogućavaju lakše upise u vrtiće, imaju portale za prijavu komunalnih nereda te sustav otvorenog proračuna i digitalizacije gradskih računa. Bjelovar je pak jedan od prvih koji je uveo sustav “potpune transparentnosti”- svaka isplata iz proračuna vidljiva je javno u realnom vremenu, dok su Pula, Labin i Pazin pristupili uvođenju platformi za participativno budžetiranje pa građani e-glasanjem odlučuju o projektima. Osijek, uz daljnju digitalizaciju gradske uprave i modernizaciju IT infrastrukture, poseban naglasak stavlja na kibernetičku otpornost. Grad razvija vlastiti sustav sigurnosno-operativnog nadzora (SOC) kojim se centralizirano prate sigurnosni događaji iz ključnih informacijskih sustava i infrastrukture, s ciljem ranog otkrivanja prijetnji, učinkovitijeg reagiranja na incidente i osiguravanja kontinuiteta digitalnih usluga.
Brojni su gradovi proveli digitalizaciju sustava naplate i upravljanja komunalnim poduzećima. Vrijedi posebice spomenuti primjer Grada Karlovca koji je uveo sustav kroz koji se digitalnim putem prate i kontroliraju sva sredstva dodijeljena udrugama iz sporta, kulture i ostale subvencije. Na taj način je Karlovac povećao transparentnost, ali i postigao znatne uštede. Unatoč vidljivom napretku, proces informatizacije i dalje se suočava s ozbiljnim izazovima i preprekama. Starija populacija i socijalno ugrožene skupine često nemaju potrebne digitalne vještine niti opremu za korištenje e-Usluga, zbog čega je nužno i dalje zadržati tradicionalnije načine komunikacije s građanima. Gradovi često razvijaju vlastita nekompatibilna softverska rješenja umjesto korištenja jedinstvenog nacionalnog standarda, što poskupljuje održavanje, a postavlja se i pitanje kibernetičke sigurnosti i zaštite podataka. Povećanjem količine osobnih podataka na gradskim poslužiteljima raste i rizik od hakerskih napada i neovlaštenog pristupa osjetljivim informacijama. Održiva digitalizacija hrvatskih gradova ovisi o kontinuiranom ulaganju u infrastrukturu, no jednako tako i o edukaciji građana kako bi dostupni digitalni alati doista postali primarni kanal komunikacije s lokalnim administracijama.
Sigurnost u gradovima
Hrvatski se gradovi općenito smatraju razmjerno sigurnima u usporedbi s velikim svjetskim metropolama, no tvrdnja da su bezbrižna oaza zanemaruje niz stvarnih sigurnosnih izazova i rastućih problema s kojima se građani svakodnevno susreću. Prometna nesigurnost dominantna je prijetnja te najveći fizički rizik za građane ne dolazi iz klasičnog kriminala, već iz prometa. Visoka stopa prometnih prekršaja, agresivna vožnja, nedovoljna zaštita pješaka i biciklista te slaba prometna kultura čine gradske ulice mjestima visokog rizika, osobito za djecu i starije osobe. Unatoč niskim stopama najtežih kaznenih djela, provale u stanove i kućanstva, krađe bicikla i vozila te organizirano džeparenje predstavljaju kontinuiran problem. U priobalnim gradovima tijekom ljetnih mjeseci dolazi do naglog skoka imovinskog kriminala te preopterećene policijske snage često teže održavaju prijeko potreban red. Nadalje, vikendima se u zonama noćnog života većih gradova redovito bilježe narušavanja javnog reda i mira, tučnjave te vandalizam. Određeni dijelovi gradova, poput zapuštenih javnih prostora, loše osvijetljenih parkova ili pothodnika stvaraju opravdan osjećaj nelagode kod građana.
No ipak, stvarna sigurnost u gradovima jest vrlo visoka, no nije niti može biti apsolutna te neodgovarajuća infrastruktura, prometna zagušenja i komunalni nered mogu značajno umanjiti kvalitetu i sigurnost života u gradu. Povećanje sigurnosti zahtijeva modernizaciju prometne infrastrukture uvođenjem pametnih semafora, širenjem pješačkih zona i strožim nadzorom brzine kako bi se smanjile nesreće. Nužno je pojačati vidljivu prisutnost policijskih i komunalnih ophodnji u zonama noćnog života te na turističkim žarištima radi prevencije imovinskog kriminala i remećenja javnog reda. Urbanim planiranjem, poput kvalitetnije javne rasvjete, održavanja podhodnika i postavljanja videonadzora, smanjit će se osjećaj nelagode na zapuštenim javnim površinama. Naposljetku, jačanje rada policije u zajednici i edukativne preventivne kampanje u školama ključni su za rano suzbijanje delinkvencije i zlouporabe opijata.
Starimo…
Europski, pa tako i hrvatski gradovi, suočavaju se sa starenjem stanovništva, zbog čega raste potreba za prilagodbom infrastrukture, prijevoza, zdravstvenih i socijalnih usluga starijim građanima. Skrb se pritom sve više pomiče od smještaja u domovima prema izvaninstitucionalnim uslugama. Dio gradova razvio je mrežu gerontoloških centara, domova i mobilnih timova, financira udruge za psihosocijalnu podršku te osigurava dopunsko zdravstveno osiguranje i druge pogodnosti.
Sadržaj nastao u suradnji s Udrugom gradova
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....