Oko nas su dvije Hrvatske. Digitalna i analogna. Kojoj želite pripadati?

Moderno je, pa možda i pomodno, stanje u Hrvatskoj danas opisivati koristeći sintagmu o dvije Hrvatske. Tako imamo lijevu i desnu Hrvatsku, urbanu i ruralnu, naprednu i nazadnu, liberalnu i konzervativnu, poduzetničku i uhljebničku, produktivnu i rentijersku... Svaka od tih klasifikacija u nekom kontekstu uistinu i opisuje razlike koje u hrvatskom društvu postoje, no problem je što je većina njih tek deskriptivna. Da, u našem društvu doista postoje ljudi lijevog i desnog ideološkog opredjeljenja. I uvijek će postojati. Kao što će uvijek postojati mentalitetske razlike između onih koji žive na selu i onih koji žive u gradu, kao što će, barem u zemlji koja ima geografska obilježja poput Hrvatske, uvijek postojati dio građana koji egzistenciju ostvaruju rentijerskim djelatnostima... Utoliko, to su tek snimke trenutnog stanja, stanja koje je možda posljedica djelovanja historijskih faktora, ali koje nam ništa ne govore o budućnosti, o tome kako bi Hrvatska trebala izgledati i kojom bi putanjom trebala krenuti u cilju ostvarenja društvenog prosperiteta. Pa ipak, postoji jedna binarna stratifikacija koja nam poprilično dobro indicira probleme u sadašnjosti, kao i moguća rješenja za njih. Postoje li, dakle, analogna i digitalna Hrvatska? Ta podjela nema teritorijalne, ni staleške, ni društveno-statusne obrise, ali na određeni način simbolizira sve ostale podjele koje u hrvatskom društvu postoje. Mjerljivi numerički kriterij na temelju kojeg se može prepoznati postojanje digitalne i analogne Hrvatske zove se Indeks digitalnog gospodarstva i društva (DESI), a svake godine za sve države članice Europske unije objavljuje ga Europska unija. Digitalizacija, zbirni naziv za implementaciju digitalnih tehnologija i usluga u svim sferama života, jedan je od “policy” prioriteta Europske unije, u toj mjeri da je u novom sazivu Europske komisije raspoređen u vlastiti potpredsjednički resor. DESI indeks stvoren je kako bi se na strukturirani način taj proces mogao pratiti.

Moderno je, pa možda i pomodno, stanje u Hrvatskoj danas opisivati koristeći sintagmu o dvije Hrvatske. Tako imamo lijevu i desnu Hrvatsku, urbanu i ruralnu, naprednu i nazadnu, liberalnu i konzervativnu, poduzetničku i uhljebničku, produktivnu i rentijersku... Svaka od tih klasifikacija u nekom kontekstu uistinu i opisuje razlike koje u hrvatskom društvu postoje, no problem je što je većina njih tek deskriptivna. Da, u našem društvu doista postoje ljudi lijevog i desnog ideološkog opredjeljenja. I uvijek će postojati. Kao što će uvijek postojati mentalitetske razlike između onih koji žive na selu i onih koji žive u gradu, kao što će, barem u zemlji koja ima geografska obilježja poput Hrvatske, uvijek postojati dio građana koji egzistenciju ostvaruju rentijerskim djelatnostima... Utolik...