Nakon dugog niza godina na koljenima industrijski div iz Kutine se uspravlja

Kad god se u Hrvatskoj želi naglasiti važnost nekog ekonomskog subjekta za lokalnu sredinu u kojoj se nalazi, čini se to tako da se između njih postavi znak jednakosti. Sisak je industrija, Koprivnica je Podravka, Pula je Uljanik... Ta stilska figura od upotrebe se potpuno istrošila, pa je sadržajno ispražnjena. Nije li, ipak, vulgarno jedan grad i sve ono što ga čini reducirati u okvire poslovanja jednog trgovačkog društva? Razmišljam o tome dok moj auto polako klizi prema vjerojatno najpoznatijem monoindustrijskom gradu u zemlji. Kutina je - čuli ste to već puno puta - Petrokemija. A uvid u ispravnost te jednadžbe stiglo je već kojih desetak kilometara prije famoznog skretanja s autoceste, u vidu telefonskog poziva upućenog mojem suvozaču. Fotoreporter Marko rođeni je Kutinjanin čija je obiteljska priča sama po sebi prikaz sudbinske povezanosti Petrokemije i stanovnika Kutine. Markov djed u Kutinu se doselio iz bosanskog Vareša upravo zbog posla u Petrokemiji. Tamo su mu radila i oba roditelja, a da nije bilo odlaska na fakultet u Zagreb, vjerojatno bi i on nastavio obiteljsku lozu “petrokemičara”. Na radni zadatak snimanja reportaže iz Petrokemije krenuo je a da nije obavijestio roditelja kako dolazi u rodni grad, no ispada da nije ni morao. Petrokemijinim službenicima koji brinu o propusnicima za ulazak u tvornicu prezime najavljenog fotografa učinilo se poznatim, pa su se odlučili raspitati. Nekoliko poziva i informacija je već došla do - sada umirovljenog - kolege. “Petrokemijina služba i dalje dobro radi”, uz smijeh govori Marko. Nažalost, sama Petrokemija godinama nije radila dobro.

Kad god se u Hrvatskoj želi naglasiti važnost nekog ekonomskog subjekta za lokalnu sredinu u kojoj se nalazi, čini se to tako da se između njih postavi znak jednakosti. Sisak je industrija, Koprivnica je Podravka, Pula je Uljanik... Ta stilska figura od upotrebe se potpuno istrošila, pa je sadržajno ispražnjena. Nije li, ipak, vulgarno jedan grad i sve ono što ga čini reducirati u okvire poslovanja jednog trgovačkog društva? Razmišljam o tome dok moj auto polako klizi prema vjerojatno najpoznatijem monoindustrijskom gradu u zemlji. Kutina je - čuli ste to već puno puta - Petrokemija. A uvid u ispravnost te jednadžbe stiglo je već kojih desetak kilometara prije famoznog skretanja s autoceste, u vidu telefonskog poziva upućenog mojem suvozaču.