U nastavku donosimo:
- kako američki agenti koriste kamere s prepoznavanjem lica i alate poput Clearview AI i Mobile Fortify na ulicama gradova
- što otkrivaju dokumenti o spajanju državnih baza i komercijalnih podataka kroz platforme Palantir i ad-tech ekosustav
- koje mogućnosti nude izraelski Paragon i američki Penlink za daljinski pristup uređajima i nadzor društvenih mreža
- iskustva i stavove volontera, pravnika i organizacija za prava, uključujući Nathan Freed Wessler (ACLU) i Justin Sherman (Georgetown)
- pregled globalnih praksi od Kine do EU AI Acta, te gdje policijske snage traže nove iznimke i poluge nadzora
Početkom siječnja Nicole Cleland, američka građanka koja volontira za lokalnu skupinu koja promatra rad imigracijskih agenata, vozila se ulicama Minnesote.
Agent kojeg je pratila odjednom je skrenuo u niz jednosmjernih ulica, naglo se zaustavio i izašao iz vozila. Prišao je njezinu prozoru i obratio joj se imenom, iako se nikada ranije nisu sreli niti mu se ona predstavila.
Kako navodi New York Times, agent joj je tada mrtav-hladan rekao da posjeduje tehnologiju za prepoznavanje lica i da je njegova „body-worn” kamera uključena.
Oružje iz SF filmova postalo stvarnost: hitac leti brzinom svjetlosti i košta kao šalica kave
Anegdota koja kao da je izvučena ravno iz neke noćne more Georgea Orwella nažalost je postala stvarnost u Sjedinjenim Američkim Državama pod administracijom koja je tehnologiju nadzora pretvorila u svoje najmoćnije oružje.
Ono što se događalo u Minneapolisu i drugim američkim gradovima nije samo pitanje hvatanja ilegalnih imigranata, već demonstracija moći sustava koji može pratiti svakoga, bilo gdje i u bilo koje vrijeme.
I nema nikakve sumnje da bi takva oruđa sigurno željele policijske snage širom svijeta.
Kako piše New York Times, pozivajući se na izvore iz Ministarstva domovinske sigurnosti, ove se tehnologije sada koriste ne samo za identifikaciju nedokumentiranih migranata nego i za praćenje američkih građana koji prosvjeduju protiv prisutnosti agenata na ulicama.
U srcu sustava nalazi se tehnologija prepoznavanja lica. ICE koristi dva glavna programa. Prvi je onaj tvrtke Clearview AI, koja je u osnovi izgradila golemu bazu podataka prikupljajući fotografije s društvenih mreža i internetskih stranica bez znanja korisnika.
Drugi i noviji sustav nazvan je Mobile Fortify, aplikacija koja agentima na terenu omogućuje da svojim mobitelima skeniraju lica ljudi na prosvjedima i trenutačno ih povežu s njihovim osobnim podacima.
Kako prenosi The Verge, ovakvi sustavi stvaraju mrežu iz koje je gotovo nemoguće pobjeći, jer se vaša digitalna slika, objavljena možda prije deset godina na nekom zaboravljenom profilu, sada koristi protiv vas u stvarnom vremenu.
No prepoznavanje lica samo je vrh ledenog brijega. Da bi svi ti podaci imali smisla, država treba mozak koji će ih povezati. Taj mozak je sustav koji je izgradila tvrtka Palantir, čiji je suosnivač kontroverzni i Trumpu naklonjeni milijarder Peter Thiel.
Palantir koristi big data kako bi spojio državne evidencije s komercijalnim podacima koje kupuju od posrednika. Riječ je o svojevrsnom sklapanju digitalne slagalice sastavljene od milijun malih dijelova.
Jedan bi dio mogla biti registracija automobila, drugi objava na Facebooku, treći račun iz trgovine, a četvrti trenutačna lokacija s mobitela.
Elita Silicijske doline u bliskom odnosu s Epsteinom: Jedno ime pojavljuje se u čak 2658 dokumenata
Palantir te dijelove spaja u jednu jasnu sliku koja agentima pokazuje točno gdje se nalazite u bilo kojem trenutku.
Prema navodima New York Timesa, Palantir je dobio ugovor vrijedan gotovo trideset milijuna dolara kako bi izgradio sustav potpomognut umjetnom inteligencijom, koji pomaže u pronalasku i praćenju pojedinaca za deportaciju.
Kada agenti ne mogu pronaći nekoga putem javnih baza, koriste se invazivnijim metodama. Tu na scenu stupaju tvrtke poput izraelskoga Paragona i američkog Penlinka.
Tehnologija tvrtke Paragon omogućuje agentima "remote hacking" (dakle, daljinsko hakiranje), što znači da mogu preuzeti kontrolu nad nečijim telefonom, čitati poruke i pratiti kretanje bez fizičkog kontakta s uređajem.
Penlink pak nudi alate za nadzor društvenih mreža koji pretražuju internet i grade detaljne dosjee o svakome tko ima bilo kakav digitalni trag. Dakle, o praktički svakome. Kako izvještava portal 404 Media, ove tehnologije omogućuju državi da prodre duboko u privatnu sferu života, pretvarajući pametne telefone u osobne uređaje za praćenje koje svi dobrovoljno nosimo u džepu.
Sve ovo omogućeno je u SAD-u naglim povećanjem proračuna. Prošle je godine proračun ICE-a skočio s osam milijardi na nevjerojatnih dvadeset osam milijardi dolara, čineći ga najbogatijom agencijom za provedbu zakona u SAD-u.
Nedavno je agencija objavila zahtjev za informacijama u kojem traži od tehnoloških tvrtki načine kako još bolje integrirati „ad tech”, ili tehnologiju oglašavanja, u svoje operacije. Oni žele znati kako mogu iskoristiti podatke koje marketinške tvrtke prikupljaju o nama kako bi nas ciljali oglasima, ali u svrhu policijskog nadzora.
To u biti znači da ona besplatna aplikacija za pozadine na telefonu ili za vremensku prognozu koju ste instalirali može prodati vašu točnu lokaciju posredniku, koji je potom prodaje državi.
Justin Sherman sa Sveučilišta Georgetown ističe kako to pokazuje da je ICE našao kraći put za kupnju osjetljivih privatnih podataka na otvorenom tržištu, zaobilazeći tako potrebu za sudskim nalozima.
Pravni stručnjaci su ozbiljno zabrinuti zbog erozije privatnosti. Nathan Freed Wessler, odvjetnik iz ACLU-a (Američka unija za građanske slobode), izjavio je kako "spajanje svih ovih tehnologija daje vladi neviđene moći koje nikada ranije nismo vidjeli".
Problem je u tome što se ovi sustavi često koriste bez ikakvog sudskog naloga ili jasnog zakonskog okvira. Demokratski senatori zatražili su od ICE-a da suspendira korištenje prepoznavanja lica u američkim gradovima, upozoravajući na opasnost od zlouporabe, ali agencija odgovara da su to "zakoniti alati za borbu protiv kriminala koji su se razvijali godinama".
Pogledamo li izvan granica SAD-a, vidjet ćemo da ovaj trend nije izoliran, nego je dio globalnog prestrojavanja prema sve agresivnijem korištenju tehnologije u autoritarne svrhe.
Kina je, prema pisanju Guardiana, već odavno prešla granicu koju zapadne demokracije tek počinju doticati. Njihov sustav Skynet (ne zove se tako službeno, nego je ta mreža za nadzor nazvana po fiktivnoj inteligenciji iz filma Terminator) koristi više od 400 milijuna kamera opremljenih naprednom umjetnom inteligencijom.
U kineskim gradovima softver ne prepoznaje samo lica, nego ima i takozvani "gait recognition", ili prepoznavanje hoda, što znači da vas sustav može identificirati čak i ako nosite masku ili kapuljaču, analizirajući jedinstveni način na koji se krećete.
Ovaj nadzor integriran je u sustav društvenog bodovanja, gdje se kretanje i ponašanje građana pretvaraju u bodove koji odlučuju mogu li kupiti kartu za vlak ili dobiti kredit.
U Indiji se pak odvija jedan od najvećih biometrijskih eksperimenata na svijetu. Prema navodima BBC-ja, sustav Aadhaar prikupio je otiske prstiju i skenove šarenice oka za više od milijardu ljudi.
Iako je sustav izvorno zamišljen za distribuciju socijalne pomoći, indijska policija sve ga češće pokušava povezati sa sustavima za prepoznavanje lica kako bi nadzirala prosvjednike i manjinske skupine.
Slična je situacija i u Rusiji, gdje je moskovski sustav Safe City (Siguran grad) korišten za masovna uhićenja sudionika političkih prosvjeda, pri čemu je tehnologija prepoznavanja lica omogućila policiji da ljude privede na kućnim adresama satima nakon što su napustili prosvjedni skup.
Ujedinjeno Kraljevstvo također pojačava upotrebu ovih alata. Londonska policija koristi Live Facial Recognition (prepoznavanje lica uživo) tijekom velikih javnih događaja, unatoč snažnom protivljenju udruga za ljudska prava.
Brazilska vojna policija počela je postavljati kamere za prepoznavanje lica na krovove svojih automobila.
Kako prenosi Amnesty International, ovi sustavi imaju ugrađene predrasude i često griješe kod prepoznavanja osoba s tamnijom bojom kože.
Izrael je postao globalno središte za proizvodnju najsofisticiranije opreme za nadzor. Osim već spomenutog Paragona, tu je i ozloglašeni sustav Pegasus tvrtke NSO Group, koji je korišten diljem svijeta za praćenje novinara i aktivista. Izraelski model spajanja vojne tehnologije i privatnog sektora stvorio je ekosustav u kojem se alati testirani u konfliktnim zonama kasnije prodaju policijskim agencijama diljem svijeta.
Europska unija pokušava se oduprijeti ovom valu kroz AI Act (Zakon o umjetnoj inteligenciji), prvi takav sveobuhvatan zakon u svijetu. Kako izvještava Politico, europski zastupnici žestoko su se borili za zabranu biometrijskog nadzora u stvarnom vremenu na javnim mjestima. Ipak, konačni tekst zakona ostavlja brojne iznimke za nacionalnu sigurnost i borbu protiv terorizma, što mnogi kritičari vide kao rupu u zakonu koju će policijske snage rado iskoristiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....