Ivica Todorić se nakon više od godinu dana vratio u Hrvatsku, međutim, sletio je na teritorij zemlje u kojoj više nije vlasnik najveće regionalne kompanije, što je nedavno pravomoćno potvrđeno odlukom Visokog trgovačkog suda.
Za razliku od 10. travnja 2017., kada je svojim potpisom aktivirao lex Agrokor, i za razliku od rane jeseni te godine kada je privremeno “emigrirao” u London, najveći pojedinačni vlasnik Agrokora sada je ruska Sberbank sa 39,2 posto udjela, imatelji obveznica sudjeluju u vlasništvu sa 24,9 posto udjela, domaće financijske institucije sa 15,3 posto, dok je udio dobavljača u novom vlasništvu 4,7 posto. Međutim, da bi se provela takva nagodba, vjerovnici, i to prvenstveno financijski vjerovnici, morali su otpisati veliki dio svojih potraživanja, i to oko 60 posto.
Naime, točan iznos i postotak konačnog otpisa potraživanja vjerovnika će se znati u onom trenutku kada i ako se Agrokor bude prodavao, jer su se financijski vjerovnici naplatili u imovini, vlasništvu Agrokora. Podsjetimo, Agrokor je 10. travnja imao 7,7 milijardi eura duga, od toga je na dug unutar koncerna otpalo oko 1,5 milijardi eura, što znači da je dug prema trećim osobama iznosio oko 6,2 milijarde eura. Ako znamo da je okvirni izračun vrijednosti Agrokora projiciran na oko 2,3 milijarde eura, to bi značilo da su se vjerovnici, prvenstveno financijski (temeljem ove nominalne projekcije) odrekli ukupno oko četiri milijarde eura. To je bila cijena opstanka Agrokora, koji za sada, nakon tih otpisa i pretvaranja dijela potraživanja u imovinu, ima dug od 1,06 milijardi eura takozvanog roll up kredita.
Pritom treba napomenuti da su najveću razinu povrata, i to u gotovini u prva tri mjeseca procesa lex Agrokor, imala mikro poduzeća čija su potraživanja isplaćena u potpunosti. Srednji i veliki dobavljači Agrokora ostvarili su do sada u prosjeku 60 posto povrata potraživanja za robu i usluge, isplaćeno im je u gotovini oko 500 milijuna eura na ime starog duga, pri čemu 46 posto dobavljača ima povrat između 80 i 100 posto. Kada im se tijekom četiri godine isplati ostatak graničnog duga i kada se uračuna i dio pretvoren u vlasništvo Agrokora, njihov povrat će iznositi oko 80 posto. Stopa povrata imatelja obveznica se kreće, pak, između 40 i 80 posto, a najveći broj domaćih i stranih financijskih institucija i ostalih vjerovnika imat će u prosjeku povrat tražbina do 20 posto.
U trenutku potpisivanja lex Agrokor Todorićev koncern je bio u blokadi u iznosu od tri milijarde kuna, potraživanja su se prethodnih godina plaćala s počekom od prosječnih 180 dana, a kako se radilo o kompaniji koja je u Hrvatskoj imala 30 tisuća zaposlenih, a u regiji još 29 tisuća, bilo je za očekivati da njegov nekontrolirani bankrot može Hrvatsku odvesti možda i u kratkotrajnu recesiju.Mogući stečaj Agrokora “redovnim” putem mogao je, prema projekcijama HNB-a, u opasnost dovesti nekoliko manjih banaka, dok bi bankarski sustav ipak ostao stabilan, uz odmah realizirane jače gubitke i velikih banaka. Čak i uz provođenje posebno reguliranog stečajnog postupka putem lex Agrokor nekoliko je dobavljača koncerna završilo u stečaju ili predstečajnoj nagodbi, neki su se stabilizirali dokapitalizacijama trećih osoba, neke tek čeka vlasničko i poslovno restrukturiranje, ali je ipak izbjegnut snažniji gospodarski i socijalni šok.
Danas Agrokor plaća u rokovima koji su u tržišnim okvirima pojedinih branši, dug mu je sveden na razine koje bi trebale biti podnošljive, ali uz uvjet da se roll up kredit uskoro refinancira uz znatno bolje i jeftinije uvjete. Rezultati prehrambeno-proizvodnih kompanija, poput Jamnice i Leda, zasad su ponovno jako dobri, Konzum se, čini se, više nego dobro oporavlja, ali su neke druge prodajne tvrtke, poput Velpra ili Konzuma BiH, još uvijek jako ranjive. Jasno je i da će poljoprivrednim tvrtkama, poput Vupika, trebati još neko vrijeme da se oporave, ali je ukupna slika koncerna danas mnogo zdravija nego što je bila prije godinu i pol dana. A to znači i da je hrvatsko gospodarstvo, čiji je Agrokor značajan dio, utoliko stabilnije i konkurentnije. Naravno, tržišna bitka ne priznaje “staru slavu” i svaki dan je novo iskušenje, ali Ivica Todorić će svoju bivšu tvrtku zateći u mnogo boljem, stabilnijem i perspektivnijem izdanju nego što je bila kada ju je ostavio potopljenu prekomjernim dugom.