Volio bih da možemo reći da je Vlada, barem s ekonomsko-poslovne točke, zdravija od većine dosadašnjih. To, nažalost, nije točno. Zdravko Marić kao solidan ministar financija dosad je napravio gotovo sve što može napraviti bez sudjelovanja drugih resora i bez zaokreta u političkom razmišljanju koji bi racionalizirao potrebu za promjenom. Taj je dio, međutim, izostao, djelomično zbog pandemije, ali više zbog ukorijenjene sklonosti hrvatskih političara da se zubima drže za poznate modele upravljanja.
Rebalans ovogodišnjeg proračuna, a onda i proračun za sljedeću godinu, mnogima će zato tek otkriti pesimističnu stranu političke matematike. Zato je važno da saborska rasprava bude čvrsto pripremljena. O čemu bi, dakle, trebalo raspravljati. U nedostatku stranačke analitičke infrastrukture, okvir za raspravu nudi MMF u svojem svježem setu prognoza, ovaj put ne kao obavezu, nego kao strukturu pomoću koje se može stići do zaključaka.
Zato tjedan uoči početka nove sjednice Sabora kradem fragmente poglavlja o Europi. "Izgledi za 2020. i dalje su sumorni, a oporavak će biti dug i nejednak. Predviđa se da će se europsko gospodarstvo smanjiti za 7 posto u 2020. godini (Hrvatskoj MMF zasad ostavlja pad od 9 posto), a oporaviti 4,7 posto u 2021. godini. Predviđa se da će se glavna inflacija ublažiti na 2 posto u 2020. godini - jedan postotni bod ispod pretkrizne prije nego što će 2021. doseći 2,4 posto".
Dakle, za početak znamo da u 2021. krećemo s loše pozicije. Politike bi, pišu MMF-ovi analitičari, trebale voditi računa o srednjoročnim rizicima, jer ekonomije prelaze iz recesije u oporavak. Ova je kriza sjela na postojeće točke rizika i stvorila nove. Izazovi koji prethode pandemiji uključuju slab rast produktivnosti, klimatske promjene, digitalnu tranziciju, starenje populacije i sve veću nejednakost.
Uz to, kriza je donijela štetu lancima nabave, stvorila gomilanje duga i zastoj u akumulaciji ljudskog kapitala. Nužno je da se politike bave svim tim izazovima. Oporavak je započeo usred recesije koja je mnogo dublja od one tijekom velike financijske krize, ali i u trenutku dok pandemija još nije suzbijena. Znatno jači i sveobuhvatniji odgovor politike nego 2008./2009. ograničio je štetu na tržištima rada. Zaključavanja od ožujka do travnja i dobrovoljno socijalno distanciranje uzrokovali su pad BDP-a u Europi za oko 40 posto u drugom tromjesečju 2020. godine (u odnosu na prvo), triput dublji nego u vrijeme velike krize. Iako manji od prvih prognoza koje su najavljivale katastrofu, prognozirani sedampostotni pad europskog gospodarstva u 2020. bit će najdublji od Drugog svjetskog rata. Predviđa se da će se gospodarska aktivnost sljedeće godine oporaviti za 4,7 posto, iako će snaga oporavka presudno ovisiti o snazi pandemije u drugoj polovici 2020. godine. Očekuje se da će kriza teže pogoditi napredne ekonomije koje će se u prosjeku u ovoj godini stisnuti za 8,1 posto. O svemu tome tandem Plenković - Marić treba voditi računa prilikom planiranja proračuna za 2021.
Svaki postotak ekonomskog stezanja ili slabljenja rasta kod trgovinskih partnera dovodi do pada narudžbi domaćim proizvođačima, a posljedično i do slabijeg poreznog prihoda države. MMF dalje prognozira da će se aktivnost u ekonomijama u razvoju (a tu je i Hrvatska) smanjiti za 4,6 posto u 2020., a rast će se vratiti na 3,9 posto 2021. Znatno veći gubici (oko 10 posto) očekuju se, zbog vezanosti uz turizam, u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Zemljama koje su slabije uključene u europske tokove, Bjelorusiji i Srbiji, MMF predviđa pad od oko 3 posto.
Ovakav MMF-ov scenarij ne podrazumijeva nove blokade u Europi i računa na relativno brzo suzbijanje pandemije. Nesigurnost će ostati povećana dok se ne razvije i široko distribuira terapija ili učinkovito cjepivo. Uobičajeni set preporuka: da bi ekonomije ostale žive i povezane, ključnu će ulogu imati politike koje sprečavaju bankrote i potiču zadržavanje zaposlenih. Aktivne politike tržišta rada olakšat će prekvalifikaciju radnika i pomoći im u pronalaženju novih poslova kako bi se spriječio gubitak ljudskog kapitala, što u srednjoročnom razdoblju može biti skupo.
Zatreba li, privremena kreditna jamstva i restrukturiranje zajma mogu pomoći solventnim, ali nelikvidnim poduzećima da ostanu na površini i sačuvaju zaposlene, što će im pomoći da prežive i nakon pandemije. Saborskim zastupnicima, naravno, predstoji još i težak niz rasprava o održivosti i reformi zdravstvenog sustava, daljnjem razvoju demokratskih institucija, jačanju neovisnosti, ali i podizanju kvalitete pravosuđa…
Pitanje: ima li Sabor, unatoč činjenici da je sastav sabornice danas kvalitetniji od prošlog, vjerojatno povijesno najslabijeg, snage za takvu raspravu? Ima li snage Vlada? To, naime, pretpostavlja barem privremeni rastanak s emocijama i sklonostima stranačkom utaborivanju, a traži dubok zaron u analitiku, mnogima nepristupačan život brojki koji daje ideologijama neopterećen portret stvarnosti, bez kojega je teško pronaći put prema izlazu.