Dragutin Rosandić doajen je hrvatskog školstva. Više od pola stoljeća zalagao se za reforme obrazovanja, bio je profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gost predavač u Švedskoj, Mađarskoj, Njemačkoj i Austriji te afirmator zagrebačke metodičke škole čija je monografija svojedobno prevedena u Sloveniji i dijelom korištena kao polazište za reformu školstva.
Dolaskom nove vlasti dogodio se novi zaplet u reformi obrazovanja. Jeste li zabrinuti za budućnost obrazovnog sustava zbog neprovođenja reforme?
- Jesam. Očito se, prema svim najavama, reforma obrazovanja vraća na početnu poziciju, a glavni uzrok tomu jest što se u proteklih 20 i nešto godina, koliko se pokušavaju odraditi reformski procesi u Hrvatskoj, sa svakom smjenom ministara smjenjuju i reformski projekti. Zovem to metodologijom diskontinuiteta koja očito obilježava hrvatsko školstvo i dovela nas je do toga da smo jedina zemlja u Europi koja nije uredila svoj obrazovni sustav.
Je li za to kriva samo politika diskontinuiteta?
- Reforma odgojno-obrazovnog sustava u prvome je redu stručni problem, no u našoj situaciji očito odlučuju politički kriteriji i politika je ta koja odigrava negativnu ulogu. Preuzimala je one kompetencije koje u promišljanju stručne problematike ne bi smjela imati.
Predložena kurikularna reforma dobila je načelnu podršku gotovo svih političkih opcija, pa ipak još nije zaživjela u školama. Je li riječ o kvalitetnom prijedlogu reforme?
- Taj je prijedlog zapravo dosad najcjelovitiji i ima puno dobrih rješenja na temelju kojih bi se hrvatski odgojno-obrazovni sustav mogao staviti u kontekst europskih obrazovnih sustava. Trebalo bi provesti korekciju prijedloga, no u metodološkoj praksi to je dosad najdojmljiviji projekt.
Po čemu to vidite?
- Po oslobođenju škola od naslijeđenih stega i odgovaranju zahtjevima novoga vremena.
Koja su onda opravdanja za zastoj takve reforme?
- Sa žaljenjem konstatiram da je proces zaustavljen jer je bivši ministar imenovao novo povjerenstvo koje je zapravo počelo raditi novu reformu. Pratio sam napore u stvaranju kurikularne reforme i mogu reći da je sve skupa napravljeno s puno više strasti i entuzijazma nego što je bilo priznanja za taj rad.
Kritičari reforme negiraju metodologiju, a prijedloge kurikularnih dokumenta nazivaju ozbiljnom opasnošću za budućnost.
- Citirate akademika Paara koji je svoje reformske pokušaje pokušava ostvariti od devedesetih. Prvo je ponudio preradu njemačkog uzorka koji nije prošao na Prosvjetnom savjetu. Zatim je ponudio svoju varijantu promjena u Nacionalnom obrazovnom kurikulumu i HNOS-u koji također nisu zaživjeli. Vidjelo se da iza njih ne stoji domišljena metodologija. Cjelokupni napor akademika Paara išao je za time da on preuzme kompetencije nad reformiranjem školstva, a mene zanima koje su njegove stručne i pedagoške kompetencije za vođenjem reforme.
Reforma je u prvome redu pedagoški problem u kojemu trebaju sudjelovati predstavnici odgojnih i pedagoških znanosti, a ja u novome projektu na kojem se sada radi ne vidim takve predstavnike. Paar je, konkretno, izvan edukologije.
Imaju li ostale osobe involvirane u ovu reformu dovoljno stručnih kompetencija?
- Paar je fizičar, novi supredsjednik povjerenstva kojega je imenovao bivši ministar je fizičar, očito je da se u reformskim procesima sve više javljaju stručnjaci koji sa školom nemaju niti su imali izravan stručni dodir. Jokić je po svojoj stručnoj usmjerenosti psiholog, a psihologija ulazi u prostor odgojnih znanosti. On ima određene kompetencije i svakako je bliži odgojno-obrazovnom sustavu kao znanstvenik.
Zašto je onda propušten?
- Ne znam zašto su ga onemogućili da projekt dovede do kraja. Cjelokupna situacija stvorena oko reforme je izvan očekivanih kriterija. Stručni kriteriji su iznevjereni. Jokić je cijeli angažman oko reforme radio entuzijastički, bez naknade, i nikakvi drugi motivi ga nisu vodili osim da reformu dovede do škola.
Vidite li ikakvu perspektivu za skoriju primjenu reforme?
- Ako se nastavi ova metodologija diskontinuiteta, hrvatsko školstvo nema perspektive. Potrebno je uvažiti sve dosadašnje napore i angažirati kompetentne stručne snage da bi cijeli projekt kurikularne reforme bio doveden do kraja.
Bili ste predsjednik Hrvatskoga školskog vijeća koje je prije 20 godina ponudilo prvi model kurikularne reforme. Zašto taj projekt nije zaživio?
- Ponudio sam projekt koji je bio prihvaćen u Saboru, međutim kasnije su se pojavili “reformatori” poput akademika Paara koji su taj projekt ignorirali i nudili svoju metodologiju. Da je taj projekt zaživio, danas bismo imali sređenu školu.
Proučavali ste svjetske obrazovne sustave. Koji je za vas najprivlačniji sustav?
- Iznenađujuće fleksibilan mi je bio švedski obrazovni sustav koji dijete stavlja u središte. U Švedskoj sam naučio liberalniji pristup od ovoga kojeg danas imamo u školama. Naš sustav izgubio je humanu, odgojnu dimenziju. Škole su izgubile pedagoški eros koje su nekada imale, a bez toga erosa niti jedna škola ne može živjeti svoj puni život. Ako se stvari ne smire i ne krene reforma, bit ću vrlo zabrinut.
HAZU skupio 80-ak kritičkih recenzija reforme
Reformu se pokušalo uvesti stihijski u škole, na brzinu, kroz jeftine pojmove, a radilo ju je zakonski upitno tijelo umjesto pravih stručnjaka. Ne treba sve baciti u koš, no nužno je prihvatiti mišljenje eminentnih osoba sa sveučilišta i HAZU, poruke su s jučerašnje prezentacije brošure Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikularnoj reformi, čiji je izdavač Sveučilište u Zagrebu. Brošuru čini 80-ak kritičkih recenzija na predloženu kurikularnu reformu, a prikupilo ih je Znanstveno vijeće za obrazovanje HAZU, na čelu s akademikom Vladimirom Paarom.
- Mi nismo grupa frustriranih akademika koji se žele svetiti. Ne radi se o ishlapjelim starcima koji nemaju veze sa stvarnošću, niti želimo da nas se povezuje s ekstremnim desničarima jer se ne svrstavamo politički. Ne želimo zaustaviti reformu, ali je želimo našim iskustvom učiniti prihvatljivom struci - poručio je glavni urednik publikacije, akademik Vladimir Bermanec.
Akademik Mislav Ježić nazvao je publikaciju dijagnozom kvalitete rada kurikularne reforme.
- Primjeri iz recenzija upozoravaju da je ključno u proces reforme uključiti prave stručnjake koji neće raditi elementarne pogreške u pisanju kurikuluma - izjavio je Ježić, uz poruku da se reforma pokušala napraviti “horuk” pristupom, što je nazvao pučem, a ne reformom.
Akademik Ivica Kostović tvrdi da je reformu nemoguće raditi bez suglasnosti struke, što u ovome trenu ne postoji.
- Iz ove reforme proizlazi da ćemo djecu odgajati za imaginarne građane i čini se da je Milanović taj koji još uvijek vodi reformu. Pristup ‘ne bumo učili na pamet’ je jeftin pristup. Nitko ne uči djecu na pamet, nego u pamet. Tko djecu uči na pamet, nije dobar nastavnik - izjavio je Kostović, uz poruku da skupina izvan sustava ne može provoditi reformu koja se tiče dva milijuna ljudi. Po procjeni rektora Damira Borasa, ukoričene recenzije temelj su za stvaranje prihvatljive reforme.