GLAD ZA JOŠ

Gubimo evolucijsku utrku: Ljudski materijalizam i konzumerizam prijete svom životu na Zemlji

Prelazak na održivije modele i materijale je dobar, ali ne rješava temeljni problem: ljudski masovni i divlji konzumerizam

Među mnogim svjetskim katastrofalnim rizicima poznatim ljudima, neki u medijima dobivaju više prostora nego drugi, piše BBC. Udari asteroida, erupcije supervulkana i klimatske promjene dobili su hollywoodski tretman. I svaki od njih u prošlosti je uzeo poguban danak na životu našeg planeta. Ipak, nepoznata mnogim ljudima, nova globalna prijetnja sposobna uništiti život sâm, kuha u sjeni naše svakodnevice. Pokrenuta je neizmjernom ljudskom željom za konzumacijom materijalnih dobara. I paradoksalno, posljedica je samog ljudskog života.

Dovoljno je pogledati oko sebe - neodvojivo ste okruženi materijalnim predmetima - bili oni potrebni u vašem životu ili ne. Za svaki djelić ovog materijala koji koristimo postoji sve veća mreža globalnih akcija koje polako ljudima oduzimaju emocionalno zdravlje, troše resurse Zemlje i degradiraju staništa našeg planeta. Ako se ne zaustavi, postoji li rizik da ljudska konzumacija na kraju pretvori Zemlju u nenastanjiv svijet? Imamo li u sebi ono potrebno da se zaustavimo prije nego što bude prekasno?

Antropogena masa nadmašila sve ostale

Tim istraživača s Weizmannovog instituta znanosti u Izraelu, nedavno je objavio studiju koja je uspoređivala masu koju su proizveli ljudi - koja se naziva i antropogenom masom - sa svom živom masom ili biomasom na svijetu. Otkrili su da je prvi put u povijesti čovječanstva antropogena masa ili već nadmašila sve ostale ili je blizu tome da to učini narednih godina.

Studija Weizmann instituta procjenjuje da u prosjeku svaka osoba na svijetu sada proizvodi više antropogene mase od svoje tjelesne težine svaki tjedan. 'Otkriće da antropogena masa - stvari koje proizvodi čovjek - sada teži koliko i sva živa bića, a činjenica da se neprestano akumulira, daje još jednu jasnu perspektivu o tome kako je čovječanstvo danas glavni sila u oblikovanju lica planeta', kaže profesor Ron Milo, čiji je laboratorij proveo ovo istraživanje. 'Ljudsko djelovanje utječe u velikoj mjeri na život na Zemlji.'

image
Uobičajen prizor na ulicama europskih gradova
Nicolas Tucat/AFP

Ovo otkriće ne iznenađuje one koji smatraju da su ljudi već uveli novu geološku epohu nazvanu 'antropocen' - doba ljudi, pojam koji je popularizirao nobelovac i kemičar Paul Crutzen. Iako je točan početak ove ere diskutabilan, ne može se poreći da su ljudi postali dominantna sila na ovom planetu, mijenjajući svaki drugi oblik života našim djelovanjem.

Razmjeri i veličina antropogene materije su alarmantni. Uzmimo slučaj plastike - rođenje moderne ere plastike došlo je tek 1907. godine, ali danas proizvodimo 300 milijuna tona plastike svake godine. Nadalje, spoznaja da je nakon vode beton najčešće korištena tvar na Zemlji je posve neshvatljiva.

Golemi proces geoinženjeringa koji su pokrenuli ljudi, ubrzao je kad su materijali poput betona i sličnih tvari postali široko dostupni. Ova dva materijala čine glavnu komponentu rasta antropogene mase. Čak i relativno nedavne ljudske avanture istraživanja svemira, koje su započele prije otprilike 60 godina, pokreću katastrofalan problem svemirskog smeća. Uz to, usput svjedočimo i otapanju polarnih kapa, otapanju vječnog leda i sve više globalne temperature.

Pa, zašto se to dogodilo? Jesu li ljudi genetski skloni biti materijalisti do točke vlastitog uništenja? Je li nakupljanje antropogene tvari samo mjera ljudske stope uništenja? Ili će priroda opremiti ljude da se nose s tim problemom? To sve su neriješena pitanja.

Je li konzumerizam urođen ili naučen?

Iako postoje dokazi da se materijalizam uči i oblikuje kulturom, postoje neki koji tvrde da je prirodni odabir možda predisponirao našu vrstu u želji da akumulira stvari. Naše stvari mogu nam pružiti osjećaj sigurnosti i statusa koji je nesumnjivo imao važnu ulogu u ranoj ljudskoj povijesti.

image
Uobičajena kupovina tijekom Crnog petka
Kena Betancur/AFP

Stvaranje novih stvari nekako je postao božanski izraz u kolektivnoj ljudskoj psihi. Učvršćen je u svim našim nastojanjima, od drevnih priča do modernih laboratorija za istraživanje i razvoj. 'U početku je Bog stvorio nebo i Zemlju ...' kaže Biblija u Postanku. Ljudi su uvjetovani da vjeruju da je stvaranje nečeg novog smislena svrha života i jedini način za napredovanje u njihovim ambicijama. Ipak zaboravili smo tome odrediti kraj.

Granice znanosti nikada nisu bile očiglednije nego kada se pokušava riješiti ova zagonetka. Oslanjanje samo na ekološka tehnološka rješenja manjkavo je jer se fokus još uvijek temelji na novim stvarima i većoj konzumaciji - a ne na promjeni načina života ili poslovnih modela koji su nam prije svega donijeli ovaj problem. Čak i ako možemo zamijeniti sva vozila na bazi fosilnih goriva električnima, na primjer, gradovi se već muče da oduzmu prostor automobilima, a električna vozila ostavljaju svoj trag na svjetskim resursima zbog materijala potrebnih za njihovu izradu.

'Akumulacija antropogene mase također se odnosi na urbani razvoj, zajedno s povezanim ekološkim implikacijama, o kojima smo već svjedočili u cijelom svijetu', kaže Emily Elhacham, jedna od autorica studije Weizmannovog instituta znanosti. 'Nadam se da će podizanje svijesti promovirati promjene u ponašanju koje će omogućiti pronalaženje bolje ravnoteže. Svaki korak u ovom smjeru imat će pozitivan učinak.'

image
Uobičajen prizor na ulicama indijskih gradova
Nasir Kachroo/AFP

Pogledajte karbonski otisak naših naprava, interneta i njime podržanih sustava. Na njega otpada oko 3,7 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, a predviđa se da će se udvostručiti do 2025. Moguće je smanjiti emisije jednim e-mailom manje ili izbjeći nepotrebno dijeljenje fotografija na društvenim mrežama - što se može činiti kao beznačajno smanjenje za jednog pojedinca, ali zatim tome dodajte milijarde takvih malih radnji.

Europski parlament prepoznao divlji konzumerizam kao problem

Europski parlament je u veljači 2021. godine pokrenuo prve konkretne napore u postizanju ciljeva za smanjenje upotrebe prirodnih resursa do 2030. i dovođenje potrošnje Europske unije u granice održivosti našega planeta do 2050. - što je potez bez presedana koji bi mogao pomoći Europi da prijeđe na otpornije i manje rasipno gospodarstvo.

Europarlamentarci nastoje dodatno ubrzati europski napor protiv 'ekonomije odbacivanja', nakon ključnog glasanja u Europskom parlamentu.

Između ostalih izmjena i dopuna, zakonodavci su zatražili uvođenje dva pravno obvezujuća cilja kako bi se značajno smanjili tragovi materijala i potrošnje u EU do 2030. Ciljevi bi pomogli suzbiti europsku potrošnju i otiske materijala, dovodeći obrasce potrošnje i proizvodnje unutar planetarnih granica do 2050. godine.

Glasanjem se potvrđuje stav parlamentarnog odbora za okoliš koji je uveo potrebne amandmane. Europska komisija sada će morati uzeti u obzir zahtjeve zastupnika u Europskom parlamentu s ciljem ažuriranja svog Akcijskog plana za kružno gospodarstvo iznesenog prošle godine.

Pozdravljen kao jedan od stupova Europskog zelenog sporazuma, prijedlog Komisije za akcijski plan već je pohvaljen zbog podrške održivosti i trajnosti u dizajnu tekstila, elektronike, pakiranja, baterija i drugih proizvoda.

image
Djelić ponude
Ying Tang/AFP

Zastupnici u Europskom parlamentu također su pozvali na apsolutno smanjenje potrošnje resursa, dovodeći u pitanje argumente Komisije za zeleni rast kao strategiju održivosti.

Stav Parlamenta značajno poboljšava ovu strategiju, prema Stephaneu Arditiju, direktoru integracije politika i kružne ekonomije u Europskom uredu za okoliš (EEB). On je rekao:

'Pravno obvezujući ciljevi za smanjenje upotrebe i potrošnje materijala prijeko su potrebni. Oni su bili glavni nedostatak slagalice u prijedlogu Europske komisije. Ako ih Komisija i države članice odobre bez odgađanja, ciljevi mogu igrati središnju ulogu u zelenom oporavku Europe, pomažući građanima, poduzećima i vladama da uštede vrijedne i ograničene resurse.'

Iako su ovo prvi pravno obvezujući ciljevi koji se bave prekomjernom potrošnjom na razini EU-a, Nizozemska i Finska već su usvojile slične mjere.

Iako tvrde da su 'zeleni', tehnološki giganti i dalje potiču konzumaciju

Velike tehnološke tvrtke tvrde da postaju zelene ili postavljaju ciljeve za dostizanje ugljične neutralnosti, ali rijetko potiču ljude da provode manje vremena na društvenim mrežama ili naručuju manje proizvoda. Umjesto toga, modeli oglašavanja i marketinga prenose snažne poruke koje pojačavaju moto: stvoriti i potrošiti više.

Ovaj iracionalni divlji materijalizam duboko je ukorijenjen u tradicije i kulturne simbole. U Sjedinjenim državama nakon Dana zahvalnosti slijedi još jedan karneval potrošnje zvan Crni petak. Tijekom ovog rituala, dugi redovi kupaca slijevaju se u trgovačke centre, ljudi se često ozlijede ili međusobno pregaze - ali uvjereni su da je to vrijedno truda.

U doba antropocena ljudi se mogu osjećati ponukanima polagati nadu u tehnologiju kako bi riješili probleme tako da mogu nastaviti raditi ono što otprije rade. Suočeni s nakupljanjem dugovječne plastike u okolišu, na primjer, nalet inovacija doveo je do biorazgradivih šalica za kavu, vrećica za namirnice i slamčica za višekratnu upotrebu. No iako je istina da model održivog rasta koji uključuje naše okruženje ima puno veći potencijal da opstane, potreban nam je drugačiji pristup održivosti koji se bavi našim masovnim konzumerizmom.

Covid-19 podsjetio nas je koliko je ljudska civilizacija krhka i nespremna kada su u pitanju čak i poznata znanja poput onih o pandemijama. Također nas je naučio da se ljudsko ponašanje može modificirati manjim radnjama poput nošenja maske kako bi se ublažio intenzitet globalnih tragedija. Pasivni pristup širenju antropogene mase nije samo zbog nedostatka znanja o njegovom utjecaju, već je općenito povezan i s ljudskom sklonošću da odbaci činjenice koje ne odgovaraju njihovom svjetonazoru. Ljudi su prirodno skloni zanemariti probleme koji im ne predstavljaju izazov u svakodnevnom životu ili one koji umanjuju praktičnost njihovih života.

image
Prosvjed protiv bezumne i nepotrebne kupovine
Quentin Belloir/AFP

Uz to, ljudi bi mogli naći utjehu u pomisli da bi priroda mogla pripremiti organizme za preživljavanje, bez obzira što mi radili. Istina je da se polagana i postupna evolucija u darvinovskom stilu prirodnom selekcijom često sustiže u određenim izuzetno zagađenim okolišima. 2016. godine tim znanstvenika iz Japana pronašao je soj bakterija iz postrojenja za reciklažu boca koji mogu razgraditi i metabolizirati plastiku. S druge strane, ovo otkriće pokazuje suptilne i moćne načine na koje ljudski postupci mijenjaju život na ovom planetu.

Mogu li se organizmi prilagoditi?

Prilagođavanje organizama kao odgovor na zagađivače složen je fenomen. 'Dugoročno gledano, kontinuirani porast antropogene mase doveo bi do gubitka staništa fizičkom dislokacijom i njihovom promjenom, poput onečišćenja raznim tvarima koje su rezultat proizvodnje i odlaganja antropogene mase', kaže Alessandra Loria, biologinja iz Sveučilište McGilla u Kanadi, koja je vodeći autor ove studije. Istraživanja pokazuju da se negativni učinci izazvani onečišćenjem često pogoršavaju tijekom više generacija, iako se mehanizam suočavanja razlikuje kod različitih vrsta.

Brzo iscrpljivanje prirodnih resursa i biološke raznolikosti nije normalna evolucijska utrka na koju je priroda navikla. Iako se neke vrste sigurno mogu prilagoditi promjenama koje se događaju u našem okruženju, ljudi više nisu puka vrsta koja slijedi darvinističku evoluciju, nego puno veća sila koja je postala pokretač evolucije na ovom planetu.

image
Plastika ugrožava sav život na Zemlji
Art-studio/Alamy/Alamy/Profimedia

Studije su pokazale da se za većinu vrsta ne očekuje da njihova evolucijska prilagodba bude dovoljno brza da ublaži učinke promjena u okolišu uzrokovanih ljudskom aktivnošću. I naša vlastita vrsta neće biti iznimka od toga.

Iako nema dokaza da ćemo sami sebe uništiti, postoje jasni pokazatelji da zanemarujemo učinke na vlastitu sigurnost. Na primjer, neka od masovnih izumiranja u povijesti Zemlje povezana su s zakiseljavanjem oceana. Oceani apsorbiraju oko 30 posto ugljičnog dioksida ispuštenog u atmosferu, što zauzvrat povećava kiselost oceana. Oceani se danas možda zakiseljavaju brže nego što su to činili u posljednjih 300 milijuna godina, ponajprije zbog ljudskih aktivnosti.

'Na ljudski će život negativno utjecati gubitak mnogih dobrobiti ekosustava i usluga koje pruža biološka raznolikost', kaže Loria. 'Na primjer, onečišćenje vode može utjecati na pružanje usluga, kao što su hrana i voda, uzrokujući smanjenje raznolikosti hrane i / ili njezine kvalitete i sigurnosti. Raširena degradacija ekosustava ugrožava uvjete života na Zemlji te posebno dugotrajno preživljavanje naše vlastite vrste.'

Ljudi gube u evolucijskoj utrci

Naš utjecaj na planet mnogo je dublji od ugljičnog otiska ili globalnog zagrijavanja. Ukazuje na budućnost u kojoj će učinci antropogene tvari preuzeti - ako već nisu - identitet Zemlje i njezinog života. Suočeni s tim, ljudi bi sami mogli izgubiti u evolucijskoj utrci.

image
Konzumerističko ludilo tijekom Crnog petka
Miguel Schincariol/Afp/Profimedia

Uklanjanje materijala poput betona ili plastike ili njihova zamjena drugim alternativama neće riješiti temeljni problem s ljudskim stavovima i našim neutaživim apetitom za još. Upravo se tu materijalizam može neprimjetno pretvoriti u već poznati 'nepoznati faktor rizika' u globalnoj katastrofi. Bezbroj načina na koje se ovaj planet može preobraziti u sasvim drugačiji svijet, nešto je što naša civilizacija nikada prije nije iskusila.

U nedostatku potpuno sigurnog evolucijskog štita, mogli bismo ovisiti o svojoj inteligenciji kako bismo preživjeli. Ipak, kako kaže Abraham Loeb, profesor znanosti sa Sveučilišta Harvard i astronom koji traga za mrtvim kozmičkim civilizacijama, 'znak inteligencije je sposobnost promicanja bolje budućnosti'.

'Ako se nastavimo ovako ponašati, možda nećemo dugo preživjeti', kaže. 'S druge strane, naši bi postupci mogli biti na ponos našim potomcima ako budu podržavali civilizaciju koja je dovoljno inteligentna da može izdržati još mnoga stoljeća.'

Priča o Bhasmasuri u hinduističkoj mitologiji nudi jezivu paralelu o utjecaju materijalizma. Kao podanik Gospodina Shive, on dobiva moć od Shive, kojom može bilo koga pretvoriti u pepeo jednim dodirom po glavi. Neposredno nakon što je stekao ovu čarobnu sposobnost, pokušava je testirati na samom Shivi. No Shiva uspije pobjeći, priča kaže.

Ali ljudi možda neće biti te sreće da pobjegnu od vlastitih djela. Ako ne ponudimo drugačiju viziju budućnosti ukorijenjenu u smanjenju potrošnje, plamen vlastitog materijalizma mogao bi progutati i nas i našu Blijedoplavu točku.

image
Blijedoplava točka - Pale Blue Dot, slika koju je načinila sonda Voyager 1 14. veljače 1990. s udaljenosti od oko 6 milijardi km od Zemlje
Nasa/jpl-caltech/Sciencephoto/Profimedia

(Priredila: Silvija Novak)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 05:22