BILJNA RAZNOLIKOST

Hrvatske udruge zbog regulative o sjemenu poslale pismo Europskoj komisiji: ‘Zaštitite nas!‘

Pravila o biljnom zdravstvu i mehanizmi kontrole kvalitete sjemena trebaju se prilagoditi zdravstvenim rizicima, ističu udruge
 Berislava Picek/Cropix

Povodom predstojeće reforme regulativa o sjemenu na europskoj razini, udruge proizvođača, oplemenjivača, dobavljača i čuvara biljne genetske raznolikosti iz cijele Europe uputile su Europskoj komisiji otvoreno pismo kojim izražavaju zajedničku viziju buduće reforme.

Među potpisnicima su i četiri udruge iz Hrvatske: Biovrt - u skladu s prirodom, Udruga OPG-a Hrvatske Život, Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača i Zelena mreža aktivističkih grupa. Pismo je također upućeno Hrvatskom saboru i Povjerenstvu za izradu prijedloga Nacrta Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja Ministarstva poljoprivrede. Nacionalno zakonodavstvo u svakom slučaju treba pratiti iste trendove i dati hrvatskim proizvođačima jednake mogućnosti kao što imaju njihovi europski kolege.

Udruge naglašavaju da postojeća pravila za proizvodnju i stavljanje na tržište sjemena pogoduju uniformiranosti i kratkoročnoj produktivnosti nauštrb raznolikosti kultiviranog bilja, okoliša i raznolikosti aktera koji razvijaju sjeme i čine ga dostupnim. U kontekstu krize klimatskih promjena i smanjenja biološke raznolikosti, potrebne su nam politike koje prepoznaju, štite i podržavaju potencijal kultivirane biljne raznolikosti kako bi se potaknuli otporni prehrambeni sustavi i osigurala naša buduća sigurnost hrane.

Jača potreba

Pandemija Covid-19 pojačala je tu potrebu, neupitno naglašavajući da je raznolikost presudna za zdrave ekosustave i zdravu prehranu te da kratki lanci opskrbe jačaju otpornost naše proizvodnje hrane na vanjske šokove. Svaka reforma mora prepoznati, zaštititi i nagraditi ključnu ulogu koju imaju neformalni sustavi uzgoja sjemena u očuvanju, održivom korištenju i dinamičnom upravljanju, raznolikošću na gospodarstvima i vrtovima te u osiguravanju otpornosti naših prehrambenih sustava. I na kraju, ali ne manje važno, mora poštivati pravo na sjeme i obveze država da poštuju to pravo definirano Deklaracijom Ujedinjenih naroda o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima te ostalim međunarodnim dokumentima.

Sljedećih će dana Europska komisija objaviti studiju o mogućnostima ažuriranja postojećih regulativa o proizvodnji i trgovini biljnog reprodukcijskog materijala (PRM)1.

U kontekstu moguće izmjene zakonodavstva, mi kao čuvari raznolikosti kultiviranog bilja:

• predstavljamo čuvare sjemena, vrtlare, poljoprivrednike, oplemenjivače, dobavljače sjemena, proizvođače hrane i organizacije civilnog društva koje cijene i rade s genetskom raznolikošću

kultiviranih biljaka;

• definiramo raznolikost kultiviranog bilja kao raznolikost vrsta, sorti i genetsku raznolikost unutar njih kao i tradicionalna znanja povezana s njihovim uzgojem i uporabom;

Zakoni se primjenjuju na sav biljni reproduktivni materijal, koji će se u ovom dokumentu nazivati "sjeme"

• često radeći paralelno kao korisnici, oplemenjivači i proizvođači raznolikosti kultiviranog bilja; ovime izražavamo našu zajedničku viziju raznolikosti kultiviranog bilja u Europi.

Zašto su nam potrebne promjene?

Postojeća pravila za proizvodnju i stavljanje na tržište sjemena pogoduju uniformiranosti i kratkoročnoj produktivnosti nauštrb raznolikosti kultiviranog bilja, okoliša i raznolikosti aktera koji razvijaju sjeme i čine ga dostupnim. Oni zanemaruju pravo na sjeme utemeljeno na međunarodnom pravu, posebno Deklaraciji UN-a o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima (UNDROP) i Međunarodnom ugovoru o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu (ITPGRFA), i dijele aktere na umjetne kategorije "korisnika" i "proizvođača" sjemena. Očuvanje, održivo korištenje i dinamično upravljanje raznolikošću kultiviranih biljaka u vrtovima i na poljima mogu ići ruku pod ruku.

U kontekstu krize klimatskih promjena i smanjenja biološke raznolikosti, potrebne su nam politike koje prepoznaju, štite i podržavaju potencijal kultivirane biljne raznolikosti kako bi se potaknuli otporni prehrambeni sustavi i osigurala naša buduća sigurnost hrane. Kultivirana biljna raznolikost temelj je pristupa ekosustavima potrebnog za poljoprivrednu proizvodnju kako bi se usmjerio prijelaz prehrambenih sustava i preokrenuo gubitak biološke raznolikosti.

Pandemija Covid-19 pojačala je tu potrebu, neupitno naglašavajući da je raznolikost presudna za zdrave ekosustave i zdravu prehranu te da kratki lanci opskrbe jačaju otpornost naše proizvodnje hrane na vanjske šokove. To je također dovelo do porasta potražnje za lokalno prilagođenim, slobodno oprašujućim sortama i proizvodima kupljenim izravno od uzgajivača.

Lokalni uzgoj, proizvodnja i dinamičko upravljanje sjemenom, te raznolikost komercijalne ponude sjemena, pružajupoljoprivrednicima mogućnosti da iskoriste ovu rastuću potražnju, na primjer nudeći ekološke proizvode, tradicionalne sorte, zanemarene i nedovoljno iskorištene vrste i/ili regionalne specijalitete.

Regulatorni okvir

Međutim, trenutni je regulatorni okvir ograničavajući za one poljoprivrednike i uzgajivače koji proizvode izvan okvira industrijske poljoprivrede, na primjer poljoprivrednike koji rade u agroekološkim ili certificiranim ekološkim uvjetima, poljoprivrednike koji žele raditi sa slobodno oprašujućim sortama i/ili poljoprivrednike koji rade na malim površinama uz bliske odnose s krajnjim potrošačima, jer im jednostavno nedostaje pristup dovoljnim količinama sjemena prilagođenog njihovim potrebama i lokalnom proizvodnom okruženju.

U kontekstu brojnih izazova s kojima se suočava poljoprivreda, neprihvatljivo je da okvir tržišta sjemena diskriminira poljoprivrednike i uzgajivače koji žele slijediti alternative koje karakteriziraju ekološke i klimatski prihvatljive prakse.

Svaka reforma zakonodavstva o tržištu sjemena mora unaprijediti Europski Zeleni plan, njegovu Strategiju za biološku raznolikost i Strategiju Od polja do stola, kao i ciljeve EU-a za klimatske promjene promicanjem prava poljoprivrednika na sjeme općenito, kao i prava na sjeme koje zahvaljujući svojoj genetskoj raznolikosti omogućuje proizvodnju uz mala ulaganja, ekološke i agroekološke poljoprivredne prakse. Mora poštivati i podržavati poticajni razvoj nove Uredbe o ekološkoj proizvodnji, a također treba prepoznati značajna i skupa opterećenja koja proizlaze iz proizvodnje i prometa sjemena prema novoj Uredbi o biljnom zdravstvu, posebno za manje proizvođače. Mora biti u skladu s obvezama preuzetim prema ITPGRFA i Konvenciji o biološkoj raznolikosti.

I na kraju, ali ne najmanje važno, mora provoditi pravo na sjeme i obveze država da olakšaju i poštuju to pravo prema UNDROP-u.

Kako bi ta promjena trebala izgledati?

Tijekom proteklog desetljeća došlo je do nekih poboljšanja, posebno u smjernicama o sortama male komercijalne vrijednosti i čuvanim sortama, a nedavno i u novoj Uredbi o ekološkoj proizvodnji. Međutim, raznolikost je u konačnici još uvijek ograničena na birokratske niše, od kojih svaka dolazi sa svojim ograničenjima, a složenost samog okvira za mnoge je manje proizvođače prevelika. Kriza klime i biološke raznolikosti, kao i društvene, ekonomske i tehnološke promjene u desetljećima od usvajanja pravila 1960-ih, zahtijevaju temeljno preispitivanje. Reformirano zakonodavstvo o marketingu sjemena mora podržavati, a ne diskriminirati, raznolikost među vrstama i među sortama, podržavajući tako prilagodbu klimatskim promjenama, prijelaz na klimatski i ekološki prihvatljiviju poljoprivredu, lokalnu proizvodnju sjemena i hrane, prava poljoprivrednika i zdraviju prehranu.

Također bi trebao uistinu prepoznati i podržati mnoštvo sustava uzgoja sjemena i ponuditi veći izbor čitavom spektru poljoprivrednika i uzgajivača. Da bi se postigao taj cilj, svaka reforma mora prepoznati, zaštititi i nagraditi ključnu ulogu koju imaju neformalni sustavi uzgoja sjemena u očuvanju, održivom korištenju i dinamičnom upravljanju, raznolikošću na gospodarstvima i vrtovima te u osiguravanju otpornosti naših prehrambenih sustava.

Ona mora osigurati sudjelovanje, suradnju i zastupljenost svih vrsta poljoprivrednika, oplemenjivača, potrošača i drugih aktera prehrambenog lanca u istraživačkim projektima i na svim razinama odlučivanja.

Paralelno sa zakonodavstvom o tržištu sjemena, dodjeljivanje prava intelektualnog vlasništva ne smije ugrožavati pravo na sjeme. Svi relevantni pravni okviri i njihova provedba moraju se poboljšati kako bi se izbjeglo nepošteno prisvajanje raznolikosti, posebno neregistrirane raznolikosti uzgajanih biljaka, uključujući upotrebu podataka o digitalnim sekvencama.

Konkretni prijedlozi za moguću reformu zakona o tržištu sjemena

U kontekstu studije o zakonodavstvu o tržištu sjemena koju je Vijeće ministara zatražilo u studenom 2019., a Europska komisija objavit će ju u travnju 2021, prikazujemo opća načela koja bi trebala biti vidljiva u zakonodavstvu:

• Opseg zakona o tržištu sjemena trebao bi se definirati strogom definicijom tržišta sjemena ograničenog na komercijalne aktivnosti usmjerene na profesionalne korisnike sjemena. Propisi o tržištu sjemena ne bi smjeli na bilo koji način regulirati očuvanje, održivo korištenje i dinamično upravljanje uzgajanom biljnom raznolikošću na gospodarstvima i u vrtovima, uključujući razmjenu sjemena između poljoprivrednika i vrtlara koja je ili besplatna ili predstavlja samo naknadu troškova. Konkretno, ne bi trebao postojati registar dobavljača za poljoprivrednike. Sustavi seljačkog uzgoja sjemena, kako je utvrđeno UNDROP-om, moraju biti izvan opsega pravila o stavljanju sjemena na tržište.

• Zakonodavstvo o marketingu sjemena trebalo bi osigurati slobodu izbora poljoprivrednicima i uzgajivačima, kako s obzirom na sjeme (vrste, sorte, populacije), tako i s obzirom na proizvodne standarde.

• Mora postojati jasna razlika između režima koji daju prava intelektualnog vlasništva nad novim biljnim sortama i onih koji omogućuju pristup tržištu. Registracija sorata temeljena

na DUS i VCU testiranju, ako je potrebna, mora biti prilagođena i proporcionalna potrebama i stvarnostima raznolikih uzgajivača, oplemenjivača i održivača, kao i njihovih kupaca.

• Zakonodavstvo bi trebalo osigurati transparentnost metoda oplemenjivanja i prava intelektualnog vlasništva za sve sjeme koje se stavlja na tržište.

• Pravila o biljnom zdravstvu i mehanizmi kontrole kvalitete sjemena trebaju se prilagoditi zdravstvenim rizicima, specifičnim okolnostima i opsegu prodaje sjemena, uvažavajući različita očekivanja korisnika i kupaca sjemena u pogledu kriterija kvalitete sjemena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. prosinac 2022 07:45