ISTRAŽIVAČKO IZVJEŠĆE

Hrvatski građani i dalje ne prepoznaju utjecaj konzumacije hrane životinjskog podrijetla na zaštitu prirode i klimu

Najznačajnija promjena uočljiva je u kategoriji odvajanja materijala za recikliranje, pri čemu je vidljivo više nego dvostruko povećanje udjela ispitanika koji ovo ponašanje prakticiraju redovno

Krave na farmi u Lonjskom polju

 Simun Ascic/Alamy/Alamy/Profimedia

Krajem prosinca 2021. godine izvijestili smo o dijelu rezultata istraživačkog izvještaja „Izgubljeno desetljeće“ koji je nastao na temelju istraživanja koje je tijekom 2021. godine proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) u suradnji s Društvom za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika. Cilj istraživanja je bio steći uvid u stavove javnosti o širokom spektru pitanja povezanih s okolišem, klimatskim promjenama i energetskom tranzicijom u Hrvatskoj, te usporediti rezultate s rezultatima istog istraživanja iz 2011. godine.

Glavni zaključci rezultata o kojima smo tada pisali su bili da u hrvatskoj javnosti i dalje dominiraju ekonomske teme, te da se teme povezane s okolišem i dalje zanemaruju unatoč upozorenjima znanstvene zajednice o hitnosti bavljenja izazovima ublažavanja i prilagodbe na klimatske promjene s obzirom na sigurnosne i zdravstvene rizike s kojima su povezani. Ipak, rezultati istraživanja iz 2021. godine pokazuju da su klimatske promjene prepoznate među najvažnijim okolišnim problemima u Hrvatskoj, da je gotovo trećina ispitanika unazad posljednjih 12 mjeseci osjetila posljedice klimatskih promjena u vlastitom susjedstvu te da je zabilježen značajan porast udjela ispitanika koji su (vrlo) zabrinuti pitanjima okoliša.

Osobno iskustvo klimatskih promjena, kao i osobna razina zabrinutosti stanjem u okolišu te stavovi pojedinca samo su neke od odrednica koje mogu utjecati na individualnu motivaciju za djelovanjem na dobrobit okoliša, a što je također bilo predmet istraživanja 2011. i 2021. godine.

U odnosu na 2011. godinu, u 2021. je zabilježen veći broj ljudi koji smatraju da im nije teško napraviti nešto značajno za zaštitu okoliša

U usporedbi s 2011. godinom, uočljiv je rast udjela ispitanika koji smatraju da im nije teško napraviti nešto značajno za zaštitu okoliša, pri čemu ti ispitanici u ovom istraživanju čine preko polovice ukupnih ispitanika (54,3%), u usporedbi s prethodnim istraživanjem iz 2011. godine, kada su ti ispitanici bili u manjini. Istovremeno, u sličnim razmjerima porastao je udio onih koji smatraju da nema svrhe činiti nešto za okoliš ako to ne rade i drugi. Nadalje, prema rezultatima iz 2021. godine više od trećine ispitanika izjavljuje kako čine dobro za okoliš čak i kada za to moraju izdvojiti više vremena ili novca, pri čemu je uočen značajniji porast ovog aspekta osobne motivacije za zaštitu okoliša u usporedbi s istraživanjem od prije deset godina kada je to činilo manje od trećine ispitanika.

Uz samu procjenu o prihvaćanju određenih vrijednosti, ponešto pouzdaniji uvid u spremnost za pro-okolišno djelovanje omogućuje samoprocjena ispitanika o učestalosti određenih aktivnosti koje se često vežu ili pak poistovjećuju s nekim praksama održivosti u svakodnevnom životu.

Najznačajnija promjena u svakodnevici ispitanika se u odnosu na 2011. godinu uočava u dvostrukom povećanju broja onih koji odvajaju materijal za recikliranje

Najznačajnija promjena uočljiva je u kategoriji odvajanja materijala za recikliranje, pri čemu je vidljivo više nego dvostruko povećanje udjela (36,1%) ispitanika koji ovo ponašanje prakticiraju „uvijek“, u odnosu na razinu iz 2011. godine (16,4%), istovremeno, s gotovo četverostrukim padom u kategoriji „nikad“, odnosno padom s 20% ispitanika u 2011. godini na 4,9% ispitanika u 2021. godini. Ovim istraživanjem se također nastojalo zasebno zahvatiti jednu specifičnu kategoriju pro-okolišnog ponašanja, a to su prehrambene navike.

Naime, proizvodnja mesa povezuje se s 18% ukupnih globalnih emisija plinova, a brojne štetne posljedice uočene su kroz utjecaj na gubitak bioraznolikosti, prvenstveno kroz prenamjenu korištenja tla, negativne utjecaje na kvalitetu vode, a industrijska proizvodnja mesa također je povezana s brojnim negativnim socioekonomskim pojavama, kao što je siromaštvo i gubitak prihoda. U tom smislu, odabir onoga što jedemo ima značajan utjecaj na smanjenje ukupnog ugljičnog otiska naših prehrambenih režima, pri čemu prehrana utemeljena na biljnim proizvodima ima značajnije manji ugljični otisak od prehrane utemeljene na mesu i mliječnim proizvodima.

Građani RH ne prepoznaju utjecaj konzumacije hrane životinjskog podrijetla na zaštitu prirode i klimu

Što se prehrambenih navika u Hrvatskoj tiče, rezultati jasno pokazuju kako građani ne prepoznaju utjecaj konzumacije hrane životinjskog podrijetla na prirodu i klimu, te da u velikoj mjeri odbacuju zdravstvene i etičke argumente koji podupiru reorijentaciju na smanjenje konzumacije mesa i mesnih proizvoda u svojim prehrambenim navikama, unatoč tome što bi time smanjili negativni utjecaji pretjerane konzumacije mesa i mesnih proizvoda na vlastito zdravlje i na okoliš.

Ono što je nekom društvu stvarno dostižno u smislu konceptualizacije i provedbe specifičnih strategija za borbu protiv klimatskih promjena također ovisi o kapacitiranosti upravljačkih struktura i njihovih institucija da prepoznaju postojeće rizike. Klimatska kriza s kojom smo suočeni zahtijeva sinergijske napore između upravljačkih struktura i njihovih institucija te privatnog i civilnog sektora kako bi se osnažili postojeći te izgradili i razvijali novi mehanizmi otpornosti na klimatske promjene. Za razliku od istraživanja iz 2011. godine, ove godine je u istraživanje uključen novi set pitanja s ciljem stjecanja uvida u percepciju stanovnika RH o tome koliko određeni akteri na domaćoj javnoj sceni čine u borbi protiv klimatskih promjena i u strategijama usmjerenih na zaštitu okoliša.

Prema dobivenim rezultatima, ispitanici smatraju da u zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena u Hrvatskoj najmanje čini Vlada te gospodarski i industrijski subjekti, a najviše ekološke udruge.

Ekološke organizacije, poput organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom okoliša i određenim aspektima borbe protiv klimatskih promjena, često su identificirane kao ključne institucije u procesima implementacije politika zaštite okoliša. Unatoč relativnoj prepoznatosti njihova rada u domaćem i međunarodnom kontekstu te globalnom rastu relevantnosti tematike klimatskih promjena i zaštite okoliša unazad deset godina, istraživanjem je ustanovljena standardno niska stopa članstva u organizacijama i udruženjima koji se bave zaštitom okoliša, te kao i 2011. godine, iznimno niska razina sudjelovanja u organiziranim djelovanjima usmjerenih prema zaštiti okoliša.

Što se tiče percepcije ispitanika o tome kako bi se trebalo postupati u smislu što ekstenzivnijeg uključivanja pojedinaca u zaštitu okoliša u RH, ispitanici preferiraju (39,9%) mehanizam novčanog kažnjavanja, no u odnosu na 2011. godinu ipak je primjetnija pravilnija raspodjela ispitanika u smislu preferiranja različitih oblika poticaja za pro-okolišnim djelovanjem na razini obitelji i pojedinaca.

Nadalje, motiviranost za zaštitu okoliša ispitana je i skupom pitanja o spremnosti na materijalna odricanja za cilj zaštite okoliša. Prema rezultatima je vidljivo kako su građani RH u relativno podjednakoj mjeri kao i 2011. godine nespremni prihvatiti smanjenje životnog standarda i plaćanje puno većih poreza (više od dvije trećine ispitanika je nespremno za ovakva odricanja), dok su istovremeno relativno spremniji plaćati više cijene, za što je ipak spremno tek manje od jedne petine ispitanika.

Premda su u ovom sažetku rezultata navedeni nalazi koji u određenoj mjeri predstavljaju odnos pojedinca spram okoliša, važno je istaknuti da se odgovornost za zaštitu okoliša i klime nipošto ne smije komunicirati kao pretežna odgovornost pojedinaca jer bi se time zanemarili razmjeri negativnog utjecaja koji dominantne gospodarske i društvene strukture imaju na degradaciju okoliša i klime. U tom smislu, u posljednjem tematskom poglavlju ovog sažetka istraživačkog izvještaja biti će prikazani rezultati stavova i mišljenja o određenim aspektima nadolazeće energetske tranzicije, njezinim potencijalnim nositeljima u hrvatskom kontekstu te nekim drugim relevantnim aspektima prijelaza na niskougljično društvo, kao i određeni rezultati o iskustvu energetskog siromaštva u Hrvatskoj.

Projekt METAR do bolje klime financiran je iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014.-2020. Ukupna vrijednost projekta iznosi 3.599.995,32 HRK.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. lipanj 2022 14:51