BIOLOGIJA MORA

Istraživanje pokazalo kako Jadransko more nikada nije bilo slanije nego što je to danas

Visoko razina saliniteta uzrokovana je dijelom i pojačanim dotokom voda iz Levanta i Jonskog mora
Jadransko more
 
 Tomislav Kristo/Cropix

Tim hrvatskih znanstvenika u suradnji s talijanskim kolegama prošloga su tjedna objavili najnovije rezultate istraživanja koji ukazuju na dosad nezabilježene vrijednosti saliniteta Jadrana. Ovi rezultati objavljeni su u uglednom časopisu Frontiers in Marine Science, koji je rangiran u prvih deset posto časopisa u području biologije mora i voda.

Istraživanje je predvodio dr. sc. Hrvoje Mihanović s Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, a uz dr. sc. Ivicu Vilibića s Instituta Ruđer Bošković, sudjelovali su i istraživači sa splitskog i zagrebačkog Sveučilišta te Nacionalnog instituta za oceanografiju i primijenjenu geofiziku u Italiji.

Hrvatske i talijanske znanstvenike na istraživanje je ponukala spoznaja kako je tijekom ljeta i jeseni 2017. u južnom Jadranu i na Palagruškom pragu zabilježena pojava izuzetno visokih vrijednosti površinskog saliniteta (vrijednosti saliniteta preko 39 promila). To je prvi puta da su tako visoke vrijednosti zabilježene u Jadranu, te su zahvaćale površinu mora do dubine od tridesetak metara. Inače, ta pojava je uobičajena u mnogostruko slanijem i toplijem Levantu, gdje se i stvara najslanija voda u Sredozemlju, tzv. Levantinska intermedijarna voda. U listopadu 2017. godine salinitet u površinskom sloju na Palagruškom pragu dosegnuo je rekordne vrijednosti, koje su bile više od 39.1 promila. Povrh toga, uz manje oscilacije, visok salinitet u prvih dvjestotinjak metara mora se zadržao u srednjem i južnom Jadranu sve do danas.

Analize koje je proveo ovaj tim znanstvenika objasnile su razloge pojave voda ovako visokog saliniteta. Pojava je dijelom uzrokovana pojačanim dotokom voda visokog saliniteta iz Levanta i Jonskog mora, a dijelom zbog procesa u samom Jadranu.

Sami procesi se odvijaju na vremenskim skalama od nekoliko dana pa do desetak godina, a obuhvaćaju četiri ključna fenomena. Prvi se odnosi na tzv. Jadransko-jonsku bimodalnu oscilaciju, koja inače uzrokuje snažne oscilacije fizičkih i biogeokemijskih varijabla u Jadranu s periodom od pet do deset godina, a u posljednjih desetak godina uzrokuje izražen donos slanih i ultraoligotrofnih voda u Jadran. Drugi proces je vezan uz vrlo niske protoke rijeka do godinu dana prije pojave visokih površinskih saliniteta, uzrokovane manjkom oborina u širem području Jadrana. Treći proces se odnosi na izražen dotok sunčeve energije na površinu mora tijekom ljeta i rane jeseni, kada je vrijeme toplije od prosjeka i s malo vjetra, odnosno sa slabo izraženim vertikalnim miješanjem u stupcu mora i raslojavanjem vodenog stupca na izrazito topliji površinski sloj i hladniji središnji i pridneni sloj. Posljedično, četvrti proces uključuje izraženo isparavanje i gubitak vode s površine mora.

U svojoj Rezoluciji o međunarodnom upravljanju oceanima iz 2018. Parlament je naglasio „da je za stvaranje održivog pomorskog gospodarstva i smanjenje pritisaka na morski okoliš potrebno djelovanje u pogledu klimatskih promjena, onečišćenja mora i oceana koje dolazi s kopna, onečišćenja mora i eutrofikacije, zaštite, očuvanja i obnove morskih ekosustava i bioraznolikosti te održivog korištenja morskih resursa”. U tom kontekstu „potiče Komisiju da podrži međunarodne napore za zaštitu morske bioraznolikosti, posebno u okviru aktualnih pregovora o novom pravno obvezujućem instrumentu za očuvanje i održivo korištenje morske bioraznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti” i „poziva Komisiju na jačanje zakonodavstva radi očuvanja i jamčenja održivih upotreba morske biološke raznolikosti u područjima koja su u nadležnosti država članica Europske unije”.

Novom strategijom EU-a za biološku raznolikost do 2030. (koju je Komisija usvojila u svibnju 2020.) želi se dodatno ojačati zaštita morskih ekosustava.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. srpanj 2021 23:20