UPOZORENJE ARHEOLOGA

Nestanak kulturne baštine: Klimatske promjene i loši propisi uništavaju zadnja nalazišta babilonskog carstva

Nedostatak vode u Iranu dovodi do porasta koncentracije soli i pješčanih oluja koje nagrizaju ostatke drevnih nalazišta

Ištarine dveri, Irak

 Ahmad Al-rubaye/Afp/Profimedia

Klimatske promjene uništavaju neke od najstarijih svjetskih građevina . Rastuće koncentracije soli u Iraku tako izjedaju cigle od blata, a sve češće pješčane oluje nagrizaju drevna čuda.

Irak je poznat kao kolijevka civilizacije. Tamo je rođena poljoprivreda, izgrađeni su neki od najstarijih gradova svijeta, poput glavnog grada Sumera Ur, a razvijen je jedan od prvih sustava pisanja - klinopis.

-Oštećenje lokaliteta kao što je legendarni Babilon "ostavit će praznine u našem znanju o ljudskoj evoluciji, razvoju ranih gradova, upravljanju carstvima i dinamičnim promjenama u političkom krajoliku islamske ere- objasnila je Augusta McMahon, profesorica mezopotamske arheologije na Sveučilištu Cambridge.

Mezopotamija, zemlja između dviju rijeka današnjeg Iraka, bogata je solju u tlu i podzemnim vodama. Još klinasti tekstovi spominju sakupljače soli i opisuju upotrebu soli u funkciji čuvanja hrane, pa do zdravstvene njege i rituala. Postoji sumerska poslovica koja kaže da su osnovne životne namirnice kruh i sol: “Kad siromah umre, nemoj ga oživjeti. Kad je imao kruha, nije imao soli. Kad je imao soli, nije imao kruha.”

Sol u tlu može pomoći arheolozima u nekim okolnostima, ali isti mineral također može biti destruktivan i uništavati naslijeđe, prema geoarheologu Jaafaru Jotheriju, koji je sol opisao kao "agresivnu tvar koja- uništava cigle i klinaste ploče”.

Destruktivna moć soli raste kako rastu njene koncentracije zbog nestašice vode uzrokovane branama koje su uzvodno izgradile Turska i Iran, te godinama lošeg upravljanja vodnim resursima i poljoprivredom u Iraku.

-Salinitet u rijeci Shatt al-Arab počeo je rasti 90-ih godina- rekao je Ahmad N A Hamdan, građevinski inženjer koji proučava kvalitetu vode u iračkim rijekama. Prema njegovim zapažanjima, kvaliteta vode Shatt al-Araba – nastao uticanjem Tigrisa u Eufrat – izrazito je loše kvalitete, a posebno je loše stanje bilo 2018., koju je nazvao „kriznom“ godinom kada je tijekom suše ta slatka voda poslala najmanje 118.000 ljudi u bolnicu u južnoj provinciji Basra.

Klimatska kriza doprinosi problemu. Irak je sve topliji i suši. Ujedinjeni narodi procjenjuju da će prosječne godišnje temperature porasti za 2C do 2050. s više dana ekstremnih temperatura od preko 50C, dok će padalina pasti za čak 17% tijekom kišne sezone, a broj pješčanih i prašnih oluja više će se nego udvostručiti sa 120 godišnje na 300.

-U sljedećih 10 godina, većina naših lokaliteta bit će pod slanom vodom-dodao je Jotheri, profesor arheologije na Sveučilištu Al-Qadisiyah i su-direktor Iračko-britanske mreže Nahrein za istraživanje iračke baštine. Prije desetak godina počeo je primjećivati ​​oštećenja od soli na povijesnim mjestima.

Jedno mjesto koje je pretrpjelo značajnu štetu jest Babilon, glavni grad Babilonskog Carstva, gdje slojevi soli prekrivaju 2.600 godina stare opeke od blata. U hramu Ištar, sumerske božice ljubavi i rata, podnožje zidova se ruši. U dubini debelog zida sol se nakuplja dok ne kristalizira, od čega pucaju cigle i zatim raspadaju.

Ostala mjesta koja su pogođena su Samarra, prijestolnica islamskog doba sa svojim spiralnim minaretom koji erodiraju pješčane oluje, i Umm al-Aqarib sa svojim Bijelim hramom, palačom i grobljem koje je progutala pustinja.

Ove godine Irak je izgubio dio svoje kulturne baštine. Na rubu pustinje, 150 km južno od Babilona, ​​nalazi se sloj soli koji je nekoć bio jezero Sawa. Voda hranjena s izvora bila je dom za najmanje 31 vrstu ptica, uključujući sivu čaplju i gotovo ugroženu iračku patku. Sada je potpuno suho zbog prekomjernog korištenja vode od strane okolnih farmi i radi klimatskih promjena. Nedostatak provedbe propisa o korištenju podzemnih voda znači da poljoprivrednici mogu slobodno bušiti bunare i saditi polja pšenice.

-Kad sam bio dijete sjetio sam se da je Sawa jezero bilo veliko jezero. Izgledalo je kao more. Ali sada je potpuno nestalo. Nemamo više jezera- zaključio je Jotheri.

Danas pustinjske biljke rastu tamo gdje je nekada bila voda, a Sawa je suđena da postane još jedan izvor pješčanih oluja.

Kako bi naglasila važnost zaštite kukturnu baštinu EU i kao odgovor na zahtjev i Vijeća i Parlamenta Komisija je 30. kolovoza 2016. tim dvjema institucijama podnijela prijedlog da se 2018. godina proglasi Europskom godinom kulturne baštine. Prijedlog je usvojen u prvoj polovici 2017. godine. Inicijativa za Europsku godinu kulturne baštine željela je istaknuti ulogu europske kulturne baštine u poticanju zajedničkog osjećaja povijesti i identiteta te je dobila sredstva u iznosu od 8 milijuna EUR za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018.

Direktivom 2014/60/EU, koja je zapravo preinačena Direktiva 93/7/EEZ, EU želi zaštititi nacionalnu kulturnu baštinu i uskladiti njezinu zaštitu s načelom slobodnog kretanja robe. Direktivom se predviđa fizički povrat kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s područja država članica nakon siječnja 1993. te se utvrđuju mehanizmi suradnje i postupci kako bi se osigurao povrat nezakonito iznesenih predmeta. Direktivom su obuhvaćeni svi kulturni predmeti za koje je nacionalnim zakonodavstvom utvrđeno da predstavljaju „nacionalno blago umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2022 04:57