BUDUĆNOST HRANE

Svijet bez kukaca oprašivača bio bi svijet bez čokolade, a dinje i lubenice gotovo bi nestale

Za neke poljoprivredne kulture pčele i leptiri su od životne važnosti. Bez oprašivača smanjili bi se usjevi jabuka, borovnica i trešnja
Ilustracija
 Thomas Kienzle/Afp/Profimedia

Populacije mnogih kukaca kao što su pčele, ose i leptiri je u opadanju, što izaziva zabrinutost oko budućnosti hrane s obzirom da se mnogi usjevi oslanjaju upravo na te kukce oprašivače, navedeno je u istraživanju koje se bavi time koliko je svjetska proizvodnja hrane ovisna o oprašivačima, objavljenom na stranicama Our World in Data.

U ovom radu naglašeno je kako kukci oprašivači (pčele, ose, kornjaši, muhe, mravi i leptiri) imaju važnu ulogu u poljoprivredi, kao i to da su mnogi ljudi zabrinuti za stabilnost prehrambenih sustava s obzirom da sve više studija pokazuje kako u svijetu kukci oprašivači nestaju.

Navedeno je kako o oprašivačima donekle ovise tri četvrtine usjeva, ali samo jedna trećina svjetske proizvodnje poljoprivrednih kultura može se izravno pripisati oprašivanju kukaca jer oni najveći usjevi za proizvodnju (primjerice žitarica) uopće ne ovise o njima.

Ovisni o oprašivačima

Kad bi kukci oprašivači nestali, na većini usjeva bi se dogodio pad prinosa. Tako studije pokazuju kako bi, ako nestanu kukci oprašivači, proizvodnja poljoprivrednih kultura pala za oko 5 posto u zemljama s višim dohotkom i 8 posto u zemljama s niskim do srednjim prihodima. Te procjene potječu iz studije od prije deset godina i danas bi mogle biti nešto veće i to 10 posto, prema mišljenju autorice istraživanja dr. Hannah Ritchie, jer je svijet vremenom postao više ovisan o oprašivačima.

U ovom radu navedeno je i kako je studija u Nizozemskoj pokazala da se prosječna populacija leptira gotovo prepolovila od 1991. godine. Nadalje, Europska agencija za okoliš mjerila je promjene u populacijama 17 vrsta leptira na travnjacima u 17 zemalja, te je utvrđeno kako se od 1991. prosječna populacija smanjila za oko 25 posto.

Slično vrijedi za bumbare. Brojna istraživanja diljem Europe i Sjeverne Amerike pokazuju da, iako neke populacije ostaju stabilne ili čak rastu, mnoge populacije pčela bilježe nagli pad. To se odnosi na razvijenije, bogatije zemlje, ali tamo gdje se ekosustavi najbrže mijenjaju, primjerice u tropima, vrlo je malo podataka o tome kako se mijenjaju populacije kukaca oprašivača. "Podaci bi mogli bi biti još gori", zaključeno je.

Više je prijetnji za populacije kukaca oprašivača, poput gubitka staništa zbog djelovanja čovjeka i klimatskih promjena. Primjera radi, zbog intenzivne suše u Velikoj Britaniji 1976. značajno se smanjila populacija leptira, nekih vrsta čak za 76 posto. Prijetnju predstavlja i korištenje pesticida i gnojiva za povećanje prinosa usjeva.

U radu se postavlja pitanje koliko smo ovisni o oprašivačima? Što bi se dogodilo kad bi se njihov broj dramatično smanjio, ili još gore, ako bi oprašivači nestali?

Koje su kulture na udaru

Razjašnjeno je kako svi usjevi nisu ovisni o kukcima oprašivačima, kao i to da i oni ovisni ne bi nužno propali bez njih. Zapravo, postoji samo nekoliko usjeva gdje su insekti oprašivači od životne važnosti. Na svima ostalima manji broj oprašivača dovodi do pada prinosa.

Kulture kojima su kukci oprašivači izuzetno bitni, te bi se bez njih prinosi smanjili čak iznad 90 posto su neke vrste voća, kao što su kivi, dinja, lubenica, također i bundeve, brazilski orasi i kakaovac. "Svijet bez oprašivača znači svijet bez čokolade", primjećuje autorica dr. Hannah Ritchie.

Usjevi koji u velikoj mjeri ovise o oprašivačima, bez kojih bi se prinosi smanjili između 40 i 90 posto, su jabuke, marelice, borovnice, trešnje, mango, breskve, šljive, kruške i maline, a na ovom popisu su i orasi uključujući bademe i indijske orahe, te avokado. U srednjoj mjeri i s padom prinosa od 10 do 40 posto su neke uljarice, soja, kava, neke vrste voća kao što su smokve.
Malu ovisnost o oprašivačima i pad prinosa do 10 posto bez njih imaju neke vrste voća i povrća (poput agruma), te neke mahunarke.

No, većina osnovnih usjeva, žitarice poput kukuruza, pšenice i riže, korijenje i gomolji, te mahunarke kao grašak i leća, ne ovise o pčelama i leptirima.

U ovoj analizi navedeno je i kako mnogi izvještaji, uključujući i one iz Organizacije UN za hranu i poljoprivredu (FAO) navode kako se 75 posto usjeva oslanja na oprašivače.

No, s obzirom da se uzgaja mnogo više pšenice i riže nego jagoda i jabuka, kako ističe autorica, te kad se izračuna koliko proizvodnje hrane (u tonama) dolazi s usjeva ovisnih o oprašivačima, ta je brojka mnogo manja: otprilike jedna trećina svjetske proizvodnje hrane (35 posto) oslanja se na oprašivače.

Mijenja se globalna prehrana

Procjenjuje i kako će ovisnost o oprašivačima vjerojatno rasti kako se globalna prehrana mijenja. Kako zemlje postaju bogatije, sve su sklonije prelaziti s osnovnih usjeva na voće, povrće, orašaste plodove i drugu nutrijentima bogatu hranu.

U istraživanju je također naglašeno kako bi pad oprašivača mogao pogoditi neke od najsiromašnijih poljoprivrednika u svijetu koji obrađuju upravo usjeve najovisnije o kukcima oprašivačima.

Zaključno, naglašeno je kako je potrebno usredotočiti se na poljoprivredne prakse koje mogu povećati prinose i istovremeno očuvati bioraznolikost oprašivača.

Dodajmo kako je Europska unija zbog važnosti pčela i drugih kukaca oprašivača za naš ekosustav i bioraznolikost, kao i za sigurnost hrane i poljoprivredne prinose, uspostavila niz mjera. Kako bi promijenila trend njihovog opadanja i podržala politike vezane uz okoliš, poljoprivredu i zdravstvo na EU i nacionalnoj razini, Europska komisija predstavila je 2018. “Inicijativu EU-a za oprašivače”, prvu sveobuhvatnu inicijativu na razini EU-a koja se bavi divljim kukcima oprašivačima.

Tijekom glasanja na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u lipnju 2021. o novoj Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. zastupnici su zatražili hitnu reviziju te inicijative. Traže ambicioznije praćenje oprašivača na razini cijele EU s jasnim ciljevima i pokazateljima. Složili su se s ciljevima Komisije za smanjenje upotrebe opasnijih i kemijskih pesticida za 50 posto.

Novom strategijom o bioraznolikosti do 2030. koja je dio Europskog zelenog plana, Europska unija postavlja nove ciljeve u ovom desetljeću. To uključuje proširenje postojeće mreže zakonski zaštićenih područja kako bi se pokrilo najmanje 30 posto kopnenog i morskog područja EU-a, te postavljanje pravno obvezujućih ciljeva EU za obnovu prirode i degradiranih ekosustava.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. listopad 2021 01:42