Svjetski čelnici će se okupiti virtualno, kao i uživo u Nairobiju u Keniji sljedećeg tjedna, kako bi prisustvovali onome što se naziva "odlučujućim trenutku" prema prvom ikad globalnom sporazumu o borbi protiv plastičnog otpada. Inger Andersen, direktorica Programa UN-a za okoliš, rekla je da bi sporazum na skupštini UN-a za okoliš mogao biti najvažniji multilateralni pakt od Pariškog klimatskog sporazuma 2015. godine.
Ranije ovog mjeseca, SAD, koji stvara više plastičnog otpada po osobi nego bilo koja druga zemlja na svijetu, pridružio se Francuskoj u pozivu na globalni sporazum oko "važnosti suzbijanja [plastičnog otpada] na njegovom izvoru".
Ključni cilj pete skupštine UN-a za zaštitu okoliša, koja će se održati od 28. veljače do 2. ožujka, jest iznijeti okvir za globalni sporazum o zaustavljanju zagađenja plastikom i formiranje međuvladinog pregovaračkoga odbora (INC) koji će posredovati u konačnom dogovoru. Ako se države članice mogu dogovoriti oko okvira, INC bi tada pregovarao o konačnom ugovoru koji treba potpisati.
Samo 9% plastičnog otpada se reciklira. Plastika se teško se reciklira, sporo se raspada, skupa je, a raspada se na sitne čestice koje ulaze u lanac ishrane i nanose štetu životinjama. Ova mikroplastika je sveprisutna, od dubokog morskog dna do arktičkog ledenog omotača.
-Svijet na ovaj sastanak gleda s tjeskobom, ali i nadom – jer po prvi put u povijesti vidimo globalnu akciju, bez presedana u borbi protiv pošasti plastičnog zagađenja. Od 1950-ih do danas proizveli smo oko 9 milijardi tona plastike, od čega je 7 milijardi tona otpada. Taj otpad ne nestaje. Možda se osjećamo dobro kada ga stavimo u kantu za reciklažu, ali se ne reciklira sve; 76% plastičnog otpada završi na odlagalištima, a ostatak se spali, što uzrokuje otrovne emisije kao i ugljični dioksid- izjavila je Andersen, obraćajući se delegatima u srijedu.
Ako se članice UN-a ne slože oko sporazuma o suzbijanju proizvodnje i upotrebe plastike, onečišćenje oceana plastikom moglo bi se učetverostručiti do 2050. i doći će do široke ekološke štete, stoji u izvješću WWF-a ranije ovog mjeseca.
Ovog tjedna pregovarači u Nairobiju razmatraju dvije glavne rezolucije, jednu iz Ruande i Perua, koja se bavi punim životnim ciklusom plastike i ima podršku više od 70 zemalja, uključujući 27 iz EU. Drugi, iz Japana, kojeg podupiru Kambodža, Palau i Šri Lanka, daje prioritet intervencijama gospodarenja otpadom i ograničava svoj opseg na morski otpad.
Više od 300 znanstvenika i istraživačkih organizacija poziva sve zemlje članice UN-a da prihvate rezolucije Ruande i Perua, dok 90 poslovnih čelnika, uključujući tvrtke koje se bave robom široke potrošnje i ključne proizvođače plastičnog otpada, također pozivaju na postizanje sporazuma o plastici.
-Ono što je zanimljivo je da se 90 izvršnih direktora tvrtki poput PepsiCo ,Coca-Cole te Procter & Gamblea i Unilevera. Oni su to učinili radi pritiska i želje dioničara i potrošača, u tome je ključ promjene- zaključila je Andersen.
Prema podacima Europske komisije, više od 80 % morskog otpada je plastika. Proizvodi obuhvaćeni tim novim zakonom čine 70 % svih predmeta u morskom otpadu. Zbog svoje spore razgradnje plastika se nakuplja u morima, oceanima i na plažama EU-a i diljem svijeta. Plastični ostaci nalaze se u morskim životinjskim vrstama – poput morskih kornjača, tuljana, kitova i ptica, ali i u ribama i školjkama, a time i u prehrambenom lancu ljudi.
Nadalje, Europski parlament je 2019. odobrio novi zakon kojim se zabranjuju plastični predmeti za jednokratnu upotrebu kao što su tanjuri, pribor za jelo ili slamke za piće.
