“Dominantan stav u relevantnoj znanstvenoj literaturi je da boravak u prirodi doprinosi osobnom blagostanju, te unaprjeđuje zdravstveno stanje ljudi. Tako primjerice autori jedne studije naglašavaju kako rekreacija u prirodi doprinosi očuvanju mentalnog zdravlja te smanjuje simptome anksioznosti i depresije”, kaže doc.dr.sc. Ante Mandić s Katedre za turizam i gospodarstvo Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Dodaje i kako autori nedavno objavljenog rada u jednom od vodećih međunarodnih časopisa "Nature", navode kako je tjedno potrebno provesti barem 120 minuta u prirodi radi dobrog zdravlja i osobnog blagostanja. U istoimenom časopisu je ujedno nedavno objavljena i globalna studija naziva "Economic value of protected areas via visitor mental health" u kojoj autori zaključuju kako bi se troškovi u zdravstvenom sustavu znatno povećali u slučaju da zaštićena prirodna područja prestanu postojati, postanu nedostupna ili ih ljudi jednostavno više ne posjećuju.

Dr. Mandića, koji predaje o održivom razvoju turizma, a uže područje njegovog znanstvenog interesa je turizam u zaštićenim područjima, pitali smo o tome koliko se u svijetu efikasno upravlja zaštićenim prirodnim područjima. Zanimalo nas je osjeća li se i u kojoj mjeri prekomjerni broj posjetitelja u nacionalnim i drugim parkovima. Pandemija je to privremeno zaustavila, no može li se očekivati takav rast u budućnosti?

Mladog znanstvenika pitali smo i kako turizam utječe na očuvanje bioraznolikosti. To pitanje je ponukano novom EU “Strategijom za bioraznolikost do 2030.: vraćanje prirode u naše živote”, koju je Europski parlament usvojio u lipnju, a kojom se nastoje zaustaviti i preokrenuti trenutačni trendovi smanjenja bioraznolikosti u Europi i šire u svijetu. Ta je strategija dio Europskog zelenog plana, njome Europska unija postavlja nove ciljeve u ovom desetljeću. To uključuje proširenje postojeće mreže zakonski zaštićenih područja kako bi se pokrilo najmanje 30 posto kopnenog i morskog područja EU-a, te postavljanje pravno obvezujućih ciljeva EU za obnovu prirode i degradiranih ekosustava.

-Značaj zaštićenih prirodnih i općenito rekreacijskih područja je dodatno apostrofiran u razdoblju aktualne pandemije, budući da su u uvjetima izolacije, "lockdown-a" i izoliranosti od ostatka zajednice, mnogi ljudi predah tražili upravo u ugodnim šetnjama, planinarenju, trekkingu, penjanju i drugim aktivnostima koje se uklapaju u trenutnu paradigmu socijalne distance. Na tragu navedenog, ne začuđuju globalni podaci objavljeni na stranici Our World in Data koji pokazuju kako su u razdoblju pandemije (veljača 2020 do danas) učestalo upravo parkovi i otvoreni prostori bilježili rast broj posjetitelja (veću mobilnosti). Taj rast je bio posebno izražen u razdoblju popuštanja mjera, primjerice kraj svibnja 2020. do početka rujna iste godine, a evidentan je i u tekućoj godini – kazuje dr. Mandić.



Dodaje kako uspostava zaštićenih prirodnih područja nadilazi isključivu zaštitu prirodnih resursa, te ju je u današnjim uvjetima nužno promatrati kroz prizmu održivog pružanja usluga ekosustava, pri čemu je aktivna rekreacija u prirodi samo jedna od njih. To je, pojašnjava, na tragu i Europske strategije biološke raznolikosti koja obvezuje zemlje članice da "očuvaju i unaprijede ekosustave i njihove usluge", te posljedično i Strategije i akcijskog plana zaštite prirode RH (2017.-2025.) koji apostrofira važnost "kreiranja i mapiranja" usluga ekosustava. Naravno, sve je ovo, kako kaže, moguće ostvariti uz adekvatno (efikasno) upravljanje, prije svega, zaštićenim prirodnim područjima.

-Danas imamo na raspolaganju različite pristupe (metodologije) za praćenje učinkovitosti upravljanja zaštićenim prirodnim područjima, pri čemu je većina pristupa utemeljena u smjernicama Međunarodne unije za zaštitu prirodnih resursa (IUCN) pod nazivom "Evaluating effectiveness: A framework for assessing management effectiveness of protected areas". Evaluacija efikasnosti upravljanja zaštićenim prirodnim područjima u suštini podrazumijeva procjenu u kojoj mjeri navedena područja uspijevaju ostvariti zacrtane ciljeve. Pri tome je ova procjena ključan dio cjelokupnog procesa upravljanja zaštićenim prirodnim područjima, jer omogućava da se identificiraju eventualna odstupanja od ciljeva, te da se po potrebi naprave korekcije, u vidu primjerice redefiniranja ciljeva ili možda alociranja resursa (primjerice financijskih) kako bi se određeni ciljevi ostvarili- objašnjava dr.Mandić.

Kazuje i kako EU Strategija za bioraznolikost poseban naglasak stavlja na efikasnost upravljanja zaštićenim prirodnim područjima. Štoviše EU je od zemalja članica zahtijevala provedbu procjene efikasnosti upravljanja za 60 posto NATURA 2000 područja do 2015.godine. Međutim, do danas je navedena procjena napravljena za svega 8 posto područja.

-Provedene analize su ukazale na nedovoljno specificirane ciljeve upravljanja koji otežavaju sam proces procjene njihovog ispunjenja, nesustavnost u procesu prikupljanja podataka vezano za staništa i vrste, loše financijsko planiranje i nedostatnu uključenost dionika u proces planiranja, kao neke od temeljnih izazova – kaže dr.Mandić.

Informira nas i kako je u svibnju UNEP (United Nations Environmental Programme) objavio “Protected Planet Report 2020.”
- Autori zaključuju kako smo na globalnoj razini napravili napredak u kontekstu povećanja površine pod određenim stupnjem zaštite, međutim s druge strane nismo puno učinili po pitanju unaprijeđena njihove kvalitete – kaže.

Navodi i kako u nedavno objavljenoj globalnoj studiji u časopisu Nature, naziva "Area-based conservation in the twenty-first century", autori zaključuju kako će se uspješnost i učinkovitost sustava zaštite prirodnih područja u razdoblju koje slijedi ogledati primarno u doprinosu zaštite ispunjenju globalnih ciljeva bioraznolikosti (od sprječavanja izumiranja određenih vrsta do očuvanja netaknutih ekosustava), te suradnji koja će se uspostavljati sa lokalnim, autohtonim zajednicama, stanovništvom i privatnim inicijativama koje su ključne za uspješnu zaštitu biološke raznolikosti. Pri tome su, kaže, ključni izazovi dugoročne uspješnosti ostvarenja ovih ciljeva osiguravanje adekvatnih financijskih sredstava, razrada planova za suočavanje sa klimatskim promjenama te integriranje zaštite bioraznolikosti u procese planiranja na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

-Analiza koju sam nedavno proveo u radu "Protected area management effectiveness and COVID-19" a koja je objavljena u časopisu "Journal of Outdoor Recreation and Tourism" pokazala je kako se većina nacionalnih procjena efikasnosti upravljanja zaštićenim prirodnim područjima fokusira na identifikaciju lokalnih i regionalnih izazova koji na nju mogu potencijalno utjecati. U novije vrijeme, rastući broj studija prepoznaje turizam kao potencijalni izvor problema. U nedavno objavljenom IUCN World Heritage Outlook-u turizam u zaštićenim prirodnim područjima potvrdio je svoju poziciju jedne od ključnih "ugroza" sa rastućim negativnim značajem – pojašnjava dr. Mandić.

Dodaje kako ovi podaci ne začuđuju uzme li se u obzir činjenica da se brojna zaštićena prirodna područja susreću sa kontinuirano rastućim brojevima posjetitelja te da vrlo često nemaju planove upravljanja koji sadrže adekvatne odgovore na izazove koje donosi rast broja posjetitelja ili jednostavno nemaju kapacitet (institucionalni, menadžerski, financijski, znanje) da se nose sa tim.

- Ova ograničenja dodatno dolaze do izražaja u uvjetima izrazite sezonalnosti posjećivanja gdje primjerice NP Plitvička jezera približno 60 posto posjeta realizira tijekom srpnja i kolovoza. Istovremeno, u uvjetima kada predstavlja jedan od ključnih izazova, potrebno je prihvatiti da održivim upravljanjem, turizam može predstavljati i priliku za zaštićena prirodna područja, posebno u kontekstu generiranja financijskih sredstava i doprinosa razvoju lokalne zajednice. U suštini ovo podrazumijeva promjenu postojeće paradigme odnosa između parkova i posjetitelja koji bi u budućnosti trebala karakterizirati svojevrsna simbioza. To podrazumijeva da aktivnosti posjetitelja u parkovima rezultiraju koristima za oba aktera, odnosno ekosustavi su dodatno "obogaćeni" aktivnostima posjetitelja, a posjetitelji za uzvrat ostvaruju fiziološke, psihološke i emotivne koristi kroz interakciju sa ekosustavima – ističe dr. Mandić.

Reći će i kako se u suštini zaštićena prirodna područja u Hrvatskoj periodično nalaze pod snažnim pritiskom posjetitelja.

-Nacionalni parkovi poput Plitvičkih jezera i Krke su najviše napredovali u pogledu upravljanja posjetiteljima i samim time minimiziranja potencijalnih negativnih učinaka koji bi se mogli vezati uz primjerice prezagušenost lokaliteta. S druge strane, primjerice PP Biokovo tek se treba suočiti sa izazovima vezano za pritiske dnevnih posjetitelja koje je donijelo otvaranje čuvenog Skywalk-a, budući da je već sada jasno kako je, dugoročno, trenutni pristup neodrživ - kazuje naš sugovornik.

Naglašava i kako je u svakom slučaju potrebno voditi računa da najveći udio posjetitelja naših nacionalnih parkova čine međunarodni turisti koji dominantno dolaze u razdoblju glavne sezone, te da u velikom broju slučajeva prihodi koji se ostvaruju od posjetitelja (primjerice od ulaznica ili drugi povezani prihodi) čine ključan izvor njihovog financiranja.

Prema dostupnim financijskim izvještajima, u 2020.godini, NP Plitvička jezera susreo se sa padom prihoda od 75 posto.
-U kratkom roku ovaj pad možda ne predstavlja problem, međutim zbog strukture izvora prihoda i pristupa financiranju zaštićenih prirodnih područja, dugoročno pad prihoda predstavlja ugrozu za ispunjenje ciljeva koji se za određeni nacionalni park definiranju u planu upravljanja. Već u ovom trenutku, brojna zaštićena prirodna područja, kao i lokalne zajednice koje žive na ili u njihovoj blizini su „ovisni“ o razvoju turizma. To podrazumijeva da je za ostvarenje njihovih razvojnih ciljeva ključan prihod koji se generira kroz posjećivanje, dakle turizam. Stoga je logično očekivati da će se pritisci na zaštićene ekosustave, vođeni različitim interesira u budućnosti samo povećavati – kaže dr.Mandić.

Također ističe kako je evidentno da nas u budućnosti očekuje rast broja domaćih i međunarodnih posjetitelja u zaštićenim prirodnim područjima.

-Taj rast će odražavati rastući interes za RH kao turističkom destinacijom, ali i rastuću potražnju za specifičnim tipovima turističkih proizvoda i doživljaja. Naime, ne smijemo zaboraviti da je poanta i suština putovanja bijeg od svakodnevice, promjena okruženja radi regeneracije, oporavka, suočavanja sa nagomilanim stresom koji je posljedica života u urbanim sredinama, globalnih izazova (poput pandemije, migrantske krize) ili jednostavno životnog stila. A gdje se bolje opustiti, odmoriti, zaboraviti na sve nego u prirodi? - zaključuje doc.dr.sc. Ante Mandić sa Ekonomskog fakulteta u Splitu govoreći o održivom razvoju turizma u zaštićenim prirodnim područjima.