Naftne kompanije koristile su lažne tvrdnje o troškovima proizvodnje vodika na fosilna goriva kako bi dobili ključ državnom sefu i pristupile milijardama subvencija poreznih obveznika. Optužba je to Chrisa Jacksona, čelnog čovjeka udruženja proizvođača vodika u Velikoj Britaniji, koji je ovoga tjedna ponudio i svoju ostavku na čelu te organizacije.
Chris Jackson ponudio je ostavku uoči izlaska strateškog dokumenta britanskog Ministarstva financija u kojem se obećava financijska i strateška pomoć proizvodnji "plavog vodika", a za koji Jackson tvrdi kako potječe od fosilnih plinova i proizvodi emisije ugljika.
Rekao je da više ne može voditi industrijsko udruženje koje uključuje naftne tvrtke i čiji planovi i projekti nisu održivi.
Vladina strategija, najavljena ovaj tjedan, kritizirana je od strane ekoloških skupina zbog toga što je izjednačila zeleni vodik, koji dokazano nema negativan utjecaj na klimu, budući da koristi obnovljivu električnu energiju za cijepanje vode u vodik i kisik, s plavim vodikom, nastalim iz prirodnog plina, koji se mora ekstrahirati iz polja, a zatim pročistiti uklanjanjem ugljičnog dioksida i metana, koji se zatim moraju skladištiti natrag pod zemljom. No, problem je što znanstvenici upozoravaju kako u tom procesu značajne količine metana bježe u atmosferu.
Obje vrste vodika mnogo su skuplje za proizvodnju od konvencionalnih goriva, pa vlada predlaže subvencije. Pokrenula je konzultacije za financiranje razlike između zarade od potencijalne prodaje vodika i troška njegove proizvodnja.
- Ljudima u Ministarstvu financija su rekli kako je plavi vodič jeftin i da će smanjiti emisije ugljika. Bilo im je dovoljno samo čuti tako nešto, pa da budu zadovoljni, Ne zanima ih znanstvena provjera. Da su tvrdnje naftnih tvrtki o cijeni plavog vodika istinite, njihovi projekti donijeli bi dobit već do 2030. godine, jer će već nakon 2027. ili 2028. cijena ugljika porasti na 80 funti po toni. No, budući da znaju kako to neće biti tako, oni od poreznih obveznika traže milijardu funti subvencija za sljedećih 25 godina. Činjenice su prilično jasne - elaborirao je Chris Jackson.
U prilog Jacksonovoj tvrdnji ide i recenzirana studija, nedavno objavljena u časopisu Energy Science & Engineering. Autori studije, klimatolozi Robert Howarth i Mark Jacobson dokazali su kako je otisak stakleničkih plinova plavog vodika više od 20 posto veći od sagorijevanja prirodnog plina ili ugljena za grijanje i oko 60 posto veći od sagorijevanja dizela.
Vodik proizveden iz obnovljivih izvora ključan je za energetsku tranziciju Europe.
Zastupnici Europskog parlamenta naglašavaju potrebu za razvrstavanjem različitih vrsta vodika prema načinu njihove proizvodnje. Zastupnici naglašavaju i da bi vodik koji se temelji na fosilnim gorivima trebalo postupno što prije ukinuti. Trebalo bi uvesti i slična ograničenja za uvezeni vodik kako bi se izbjeglo istjecanje ugljika te kako bi se potrošačima pomoglo u informiranju o okolišnim podacima vodika koji upotrebljavaju.
Iz Europskog parlamenta pozivaju na integraciju energetskih sustava EU-a, te tvrde da bi se planiranim i provedenim sustavom koji povezuje različite nositelje energije, infrastrukturu i sektore potrošnje energije poboljšala energetska učinkovitost i smanjili društveni troškovi.
