Andrea Pusateri: Granice ne postoje

Talijanski para-ciklist Andrea Pusateri ovogodišnji je ambasador manifestacije Istria300. Njegova životna priča nije samo sportska – ona je priča o boli i gubitku, ali još više o nevjerojatnoj snazi, upornosti i slobodi koju čovjek može pronaći u sebi kada je dovoljno motiviran. Zato je upravo on najbolje utjelovljenje duha porečke manifestacije čiji je slogan- Ride your limits, u slobodnom prijevodu – prijeđi svoje granice.

Rođen u Monzi, Andrea je kao dijete prošao kroz tragediju koja bi mnoge zauvijek zaustavila. Imao je samo tri godine kad mu je nesreća na željezničkoj stanici oduzela nogu, dok je njegova majka tada poginula pokušavajući ga spasiti. Andrea je već tada morao naučiti najtežu životnu lekciju – kako izdići se iz tragedije i krenuti dalje.

Sport je postao njegovo utočište, izvor snage i slobode što se vidi i po nevjerojatnim rezultatima: deset naslova prvaka Italije, pet podija u Svjetskom kupu i ulazak u talijansku reprezentaciju. 2015. doživljava još jedan težak pad nakon kojeg se ponovno izdignuo, a o svemu tome razgovarali smo s njim uoči dolaska u Poreč.

Vaša nesreća nije vas spriječila u tome da se bavite sportom. Što je vaša najveća motivacija?

Kad sam imao tri godine, izgubio sam majku u željezničkoj nesreći, a u istoj nesreći izgubio sam i jednu nogu. Unatoč tome, od djetinjstva sam znao da ne želim živjeti osjećajući se drugačije ili ograničeno. Sport je za mene oduvijek bio sloboda, način da se izrazim i da dokažem da i s invaliditetom možeš živjeti punim životom. Najveća mi je motivacija uvijek bila pretvarati bol u pozitivnu energiju.

Svoju biciklističku karijeru započeli ste 2008. godine. Kako se uopće rodila ta ljubav prema biciklizmu?

Počeo sam voziti bicikl s 14 godina i odmah sam se zaljubio. Prije toga sam trenirao i druge sportove, ali biciklizam me osvojio jer spaja trud, slobodu i osobni izazov. Presudno je bilo otkriće da na biciklu nije bitno ono što mi nedostaje, već ono što unosim: srce, um i jednu nogu.

Vaši su uspjesi vrijedni divljenja, što smatrate svojim najvećim postignućem?

Osvojio sam 10 talijanskih naslova i 5 medalja na Svjetskom kupu, ali postignuće koje najviše nosim u srcu je povratak utrkama nakon teške nesreće 2015. godine. Na jednom treningu sam teško stradao, bio sam tjedan dana u induciranoj komi i mnogi su mislili da nikada više neću voziti. Umjesto toga, već nekoliko mjeseci kasnije vratio sam se na bicikl i pobijedio na Svjetskom kupu. To je bila moja najveća „ljudska pobjeda”.

Vozili ste i Tour of Ireland, ta vas je utrka osobito inspirirala. Zašto?

Ovog ljeta biciklirao sam po Irskoj 2.600 km u 16 dana. Bila je to nevjerojatna avantura: kiša, vjetar, vrlo teški usponi, ali i očaravajući krajolici te nevjerojatna ljubaznost ljudi koje sam susreo putem. Najjača lekcija koju nosim sa sobom jest da, kad misliš da više ne možeš, u sebi zapravo još uvijek imaš snagu za dalje. Tada sam dobio ideju za svoj Beyond Limits projekt. Nakon Irske, 2026. godine vozit ću Route 66 u Sjedinjenim Američkim Državama, od Chicaga do Los Angelesa. Bit će to ogroman izazov od više od 4.000 km, ali i način da još snažnije prenesem poruku da granice doista ne postoje. Dakle, čeka me još jako puno avantura i veselim im se!

Uz biciklizam, posvetili ste se i triatlonu, a odnedavno i ultraciklizmu. Kad sve to uopće stignete i koliko je to naporno?

Ultraciklizam je disciplina dugoprugaškog biciklizma, gdje se voze tisuće kilometara, često bez ikakve podrške. To nije samo fizički, već ponajviše mentalni izazov: upravljanje umorom, snom i samoćom. Za mene je to najčišći način doživljavanja bicikla. Puno treniram, ali prije svega radim na izdržljivosti. Nakon svega što sam prošao, znam da um može pomaknuti planine. Uvijek nastojim uživati: osmijeh čini sve lakšim!

Andrea Pusateri

Ove godine postali ste ambasador manifestacije Istria300. Što za vas znači ta uloga?

To mi je velika čast. Istria300 je jedan od najvažnijih događaja u Europi koji okuplja profesionalce i amatere. Biti ambasador znači širiti poruku da je biciklizam znači uključivost, da je za svakoga i da nas zajedničko pedaliranje čini jačima.

Slogan Istria300 je „Ride your limits“, a naslov vaše biografije „Granice ne postoje“. Koliko je stalno testiranje granica bitno za sve ljude, ne samo za sportaše?

Moja se knjiga zove „Granice ne postoje“ jer doista vjerujem da su granice samo mentalne. Sport me naučio da, kada prijeđeš jednu prepreku, otkrivaš nove mogućnosti. To ne vrijedi samo za sportaše: to vrijedi za svakoga u životu. Traženje vlastitih granica pomaže ti da rasteš i da budeš slobodan.

Inspirirate mnoge ljude svojom pričom. Koliko to Vama osobno znači?

Kao tinejdžera inspirirali su me veliki biciklistički prvaci i ljudi koji se nikada nisu predavali pred poteškoćama. Danas primam mnogo poruka od ljudi koji mi kažu da su se vratili sportu ili da se bolje suočavaju sa svojim izazovima zahvaljujući mojim porukama. To mi je najveće zadovoljstvo: znati da mogu biti mala iskra motivacije za druge.

Istria300, osim utrke, ima i posebne inicijative – ženski biciklizam, dječju utrku te rekreativne vožnje Istria300 Dawn Patrol. Zašto biste preporučili biciklizam?

Biciklizam je sloboda, zdravlje i otkrivanje. Omogućuje ti da izazoveš sebe, ali i da uživaš u prirodi, upoznaješ ljude i putuješ. To je sport koji povezuje, koji uči izdržljivosti i donosi radost u isto vrijeme. Preporučio bih ga svima, jer doista može promijeniti život. Meni je!

Organizatori Istria300 ne skrivaju kako su iznimno počašćeni činjenicom da je Andrea odmah pristao biti njihov ambasador. Jer, ako postoji sportaš koji utjelovljuje sve ono što ova manifestacija znači – zajedništvo, hrabrost, izazov i slobodu – onda je to upravo on.

Ove će se subote na istarskim cestama, uz Andreu okupiti više od 4200 biciklista iz cijelog svijeta, a sve uz podršku Valamara, Ministarstva turizma i sporta, Grada Poreča, Hrvatske turističke zajednice, TZ Istre, TZ grada Poreča te Heinekena 0.0 i HEP-a kao najvećih u dugom popisu sponzora i partnera. Svi se oni vesele ovogodišnjoj vožnji te s ponosom ističu kako izbor ambasadora na najbolji mogući način utjelovljuje poruke koje iz Poreča žele poslati u svijet.

Andrea Pusateri