Dom za odgoj djece i mladeži „Karlovac“ ustanova je socijalne skrbi čiji su korisnici djeca i mlađe punoljetne osobe s problemima u ponašanju i teškoćama mentalnog zdravlja. Dom koji je osnovan 1957. svakodnevno radi s djecom održavanjem individualnih i grupnih aktivnosti koje se temelje na suvremenim praksama sociopedagoške djelatnosti, psihologije i socijalnog rada. Dom se nalazi na popisu od dvadesetak ustanova koje surađuju sa Zakladom Hrvatske pošte. Zaklada koju je osnovala Hrvatska pošta već 12 godina uz pomoć brojnih donatora pribavlja police životnog osiguranja za djecu i mlade koje im pružaju financijsku pomoć u trenutku izlaska iz doma i početka samostalnog života.
O suradnji sa Zakladom Hrvatske pošte i izazovima u radu Doma u kontekstu sustava socijalne skrbi razgovarali smo s gospođom Martinom Brajdić Manojlović, ravnateljicom Doma za odgoj djece i mladeži Karlovac.
- Kako je počela suradnja sa Zakladom Hrvatske pošte i na čiju inicijativu?
Priča oko ove suradnje meni je osobno i profesionalno posebno emotivna i važna. Inicijativa je krenula od našeg domskog socijalnog pedagoga, pok. Zvonimira Tonšetića. Zvonimir je s gđom Senkom Klarić, voditeljicom Zaklade, surađivao duži niz godina dok je radio u Dječjem domu u Karlovcu. Kada je 2018. došao raditi u našu ustanovu, donio je sa sobom inicijativu oko toga da se police trebaju osigurati i djeci koja su smještena u domovima za odgoj. Kako smo zajedno studirali i poznavali se dugi niz godina, reklo bi se u dušu, ideja mi se činila toliko revolucionarnom da smo ju zajedno jednostavno morali realizirati.
To je bio svojevrsni presedan u nastanku jer je trebalo poduzeti dosta koraka kako bi se ova ideja formalizirala kroz formalno pravne akte Zaklade, a onda, naravno, i razumijevanje vodstva Zaklade. Mogu zapravo reći da smo tijekom 2018. utirali put ovoj ideji i zajedno s našom Senkom otvarali oči i srca svima koji prate razvoj Zaklade u smjeru da se izađe izvan dotadašnjih okvira koji su uključivali samo honoriranje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi koja izlaze iz sustava.
Suradnja je formalno započela 2019. kada su za dvoje naših korisnika osigurane police životnog osiguranja Zaklade i ponosno mogu reći da smo prvi dom za odgoj kojem je to pošlo za rukom. Put koji smo utrli nastavlja se i dan-danas širiti. Do sada je već devetero korisnika domova za odgoj dobilo ovu policu.
- Koliko su police Zaklade važne za Vaš Dom kao instituciju i koliko za djecu, odnosno korisnike tih polica?
Nemjerljiva je vrijednost tih investicija u djecu koja napuštaju okrilje sustava socijalne skrbi. Mnogi među njima nemaju stabilne uvjete povratka u matične sredine te im je okvir financijske pomoći da „stanu na noge“ iznimno važan. Kako se radi o velikim iznosima, djeca se uglavnom odlučuju čuvati ih na štednim knjižicama kao polog za neku buduću stanarinu ili, čak više, za visokoškolsko obrazovanje. Ako gledamo na individualnoj razini, djeci se olakšava i odvajanje od sustava koji su znali i u kojem su se osjećali zaštićeni, kao i novi početak lišen velikih egzistencijalnih briga.
Za ustanovu u cijelosti i za sve ustanove poput naše police definitivno znače pozitivnu diskriminaciju u praksi. Dakle, djeca koja dolaze iz domova za odgoj i često nose stereotipne etikete „delinkvenata“, iz ustanova koje se često kolokvijalno, na moju veliku žalost, nazivaju „popravnim domovima“, imaju ovim iskorakom jednake uvjete i jednake šanse kao i sva ostala djeca. Destigmatizacija djece koja odrastaju u domovima za odgoj moja je svojevrsna misija i uvijek ću glasno zagovarati njihova prava. Upravo su ovakve inicijative i iskakanje iz zone komfora put kojim će se to postići. Srećom, postoje ti neki ljudi koji vide srcem.
- Imaju li police ulogu u odgojnoj i edukativnoj mjeri?
Imaju apsolutno. Kako je ideja ovih polica realno i praktično zaživjela, i djeca znaju da svojim zalaganjem, uspjehom i ponašanjem mogu zadovoljiti neke kriterije kako bi stekli pravo na policu koja je nama svojevrsni tretmanski asistent. Drugim riječima, kada i ako zamre motivacija djeteta na odgojnu strukturu, u nekom trenutku, što je normalno i prirodno kod svih nas, hipotetska mogućnost realizacije police svakako je dodatan motivator da se ide još jednu milju više. Učimo se osobnoj odgovornosti i preuzimanju posljedica za vlastite izbore, pa u sustavu odgojnih metodologija postizanje osobnog cilja vlastitim resursima ima veliku moć na razvoj samopouzdanja i samopoštovanja. Polica je svojevrsna nagrada za sve ono kako je dijete odgovorilo na odgojne zahtjeve i stoga je svakako odgojni i edukativni karakter police itekako mjerljiv.
- Koji kriteriji moraju biti ispunjeni za dodjelu police?
Police se dodjeljuju djeci za koju je planiran otpust iz sustava socijalne skrbi, i to je primarni kriterij; zatim se mora raditi o djetetu koje se nakon sustava skrbi ne vraća na skrb roditelju ili drugom zakonskom zastupniku, nego kreće u samostalan život. To bi bili osnovni formalni kriteriji. Druga razina kriterija, ako govorimo o djeci koja izlaze iz skrbi domova za odgoj, na nama je koji radimo u tim domovima tako da se napravi sveobuhvatna procjena ponašanja djeteta, s projekcijom i predviđanjem eventualnih budućih rizika i tako opravda prijedlog zašto se baš tom konkretnom djetetu treba dati povjerenje. Bilo bi krasno kad bi sva djeca koja izlaze iz sustava i bilo koje vrste doma imala neki oblik ovakve sigurnosti, ali to su ipak imaginarne i daleke situacije. S obzirom na to da nam je dano toliko povjerenje i razumijevanje, doista mogu reći kako ovom zadatku ne pristupamo olako, nego profesionalno i odmjereno jer svakako ne želimo izgubiti ponuđenu ruku suradnje zbog paušalnih procjena.
- Kojim se sve aktivnostima bavi Vaš Dom i tko su korisnici Doma?
Korisnici Doma su djeca i mladi s problemima u ponašanju i teškoćama mentalnog zdravlja u rasponu od 10. do 21. godine koja se u ustanovu upućuju rješenjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, obiteljskih sudova, u postupcima povjere djeteta i oduzimanja roditeljima prava na stanovanje s djetetom ili općinskih i županijskih sudova za mladež u slučajevima kada se radi o kaznenoj odgovornosti na strani djeteta.
Ako govorimo o zakonskim okvirima za pružanje djelatnosti, to su nam Zakon o socijalnoj skrbi, Obiteljski zakon i Zakon o sudovima za mladež te prateći podzakonski i provedbeni akti. U skladu s ovim zakonima u Domu se pružaju usluge timske procjene, boravka, poludnevnog boravka, poludnevnog boravka u školama, smještaja, organiziranog stanovanja i psihosocijalne pomoći. Sve ove usluge koje su formalizirane u zakonima u dijelu pravnih okvira za korisničku skupinu, potrebe i trajanja, tretmanski se uobliče i planiraju u Godišnjem planu i programu rada Doma. Dakle, na razini detekcije, prevencije i tretmana problema u ponašanju kroz različite vrste usluga s djecom se radi provođenjem individualnih i grupnih aktivnosti koje imaju polazišta u suvremenim praksama sociopedagoške djelatnosti, psihologije i socijalnog rada.
Konkretno, s djecom se radi na otklanjanju onih deficita s kojima su došli, a koji su ih sprječavali u redovitom psihosocijalnom sazrijevanju, te razvoju novih resursa, vještina i vrijednosti uz pomoć kojih će ostvariti svoje potencijale. Trening socijalnih vještina, trening emocionalne samoregulacije, zaštita mentalnog zdravlja, borba protiv ovisnosti, spolno zdravlje i adolescentne veze te međuvršnjački odnosi područja su kojima se bavimo planiranim strukturiranim odgojnim radom koji se individualizira prema pojedinačnim potrebama svakog djeteta.
- S kakvim se izazovima susrećete u svakodnevnom radu?
Općenito gledajući, na sustav socijalne skrbi još se uvijek najviše kritički gleda, sa svojevrsnim nepovjerenjem, te se iz takvih uvjerenja potom formiraju osobni stavovi pojedinaca, pa čak i profesionalaca, koji mogu biti štetni po djecu. Najveći teret i najveći izazov uvijek nam je stigmatizacija i taman kada pomislio kako smo otvorili jedna vrata, druga su nam opet zatvorena i tako ukrug. Postoje i razna nerealna očekivanja, posebice u pogledu shvaćanja kako bilo tko može raditi poslove odgajatelja i stručnih radnika u domovima koji se bave djecom i s tim su u svezi uvjerenja kako je to lak i jednostavan zadatak koji svi znaju bolje od onih kojima je to posao.
Čovjek može imati dojam da se stalno od nečega treba braniti ako na taj način gleda na stvari. S druge strane, nastojimo biti što otvoreniji oko svega što radimo s djecom. Naše stranice na Facebooku i IG-u jako su aktivne i na taj način pokušavamo stvarati ozračje povjerenja i razumijevanja, nudeći svoje iskustvo i aktivnosti kao platformu za bolje razumijevanje ovog sustava skrbi, što se i kako radi. Dakle, ovdje je najveći izazov dokazati vrijednost rada.
No tu su naša djeca i naš mikrokozmos – kako ga ja zovem – u kojem zaboravite na vanjske utjecaje, sve predrasude i stereotipe, gdje se posao ne obavlja i ne radi suhoparno, nego se poziv odgoja i pomagačke profesije istinski živi, 24 sata dnevno, sve dane u godini, i kada dnevno vidite uspjehe i proizvode tog truda, onda su svi ovi „izazovi“ samo stepenica koja se prijeđe.
Zahvaljujem Zakladi Hrvatske pošte kao i svim donatorima koji su se odazvali pozivu Zaklade, te dali povjerenje djeci i projektu koji po svojem načinu rada i sadržaju nema alternativu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....