Photo 0: Luka Rašica
Na ovom putovanju, dubrovačke kartoline nas vode do povijesno nepresušnih izvora, kroz prekrasan i jedinstven perivoj u Trstenom te u posjet višestoljetnoj ljekarni Male braće koja i danas čuva tradicijsku izradu receptura te privlači brojne domaće i strane posjetitelje.
KARTOLINA S IZVORA
Photo 1: Željko Tutnjević
Tijekom 15. stoljeća, zbog sve većeg broja stanovništva u Dubrovniku javlja se i veća potreba za vodom pa Veliko vijeće 1436. godine donosi odluku o gradnji kanala s izvorskom vodom iz Šumeta koji se nalazi na nadmorskoj visini od 109 metara u zaleđu grada. Razlika u visini bila je glavni uvjet za dobivanje vode slobodnim padom jer u ono vrijeme nisu postojali strojevi koji bi vršili pritisak. Dva su majstora iz južne Italije, Onofrio de la Cava i Andreucius de Tramonete de Bulbito, sklopila ugovor s vijećem o načinu i mjestu izgradnje vodovoda.
Vodovod je proradio 1438. godine, a bio je dug 11 700 metara i prolazio donjim padinama Srđa. Opskrbljivao se iz više izvora, a uzduž vodovoda su bili sagrađeni rezervoari za skupljanje vode i taloženje nečistoće. Najveći rezervoar je bio Mlini iza Minčete, koji je ime dobio jer je voda iz njega pokretala mlinove. Iz tog rezervoara se punila velika cisterna u Minčeti iz koje je voda prirodnim padom tekla zidinama do dvije česme unutar zidina, Velike i Male Onofrijeve fontane.
Dubrovčani su čuvali svoje bunare sve do 1920. godine kada se prelazi na podzemno ukopavanje cjevovoda koji je postepeno zamijenio stari kanal.
Stari vodovod ima svoju povijesnu vrijednost jer se Grad četiri stoljeća opskrbljivao vodom iz njega. Na dijelu od Nuncijate do Šumeta još je dobrim dijelom očuvan. Danas po tim kamenim pločama rado šetaju stanovnici Gruža dok uživaju u tišini i prekrasnom pogledu ni ne sluteći da je upravo ispod tih kamenih ploča nekoć tekla voda koja je značila život za grad.
VELIKA I MALA KARTOLINA
Photo 2: Željko Tutnjević
Velika Onofrijeva fontane (1438.-1446.) je građena od najkvalitetnijeg korčulanskog kamena s otočića Kamenjaka. Njen sadašnji izgled odstupa od izvornog samo u gornjem dijelu zbog urušavanja u potresu 1667. godine. Pretpostavlja se da je kupola stajala na unutarnjem rubu zida rezervoara, obrubljena s 32 šiljata luka, između kojih je stajalo 16 skulptura različitih životinja, od kojih je sačuvana skulptura