Zavirite u svakodnevicu i profesionalne izazove jedne od najistaknutijih hrvatskih reporterki
U kategoriji medijske nagrade Zlatni Studio TV lica ove se godine našla i jedna od glavnih uzdanica informativnog programa RTL-a, Ana Mlinarić. U tu je televizijsku kuću došla 2022. godine i odmah pokazala što je čini vrhunskom novinarkom. Mlinarić je, kako je komentirao žiri Zlatnog Studija, "sabrana, točna, tečna, jezgrovita, upućena u tematiku, iako puno toga pokriva, i ne da se zbuniti".
Zbog svega toga ulijeva povjerenje, što je iznimno bitno u informativi. Mlinarić je svoju 12-godišnju reportersku karijeru započela na Al Jazeeri još kao studentica. Nakon toga, 2016. godine, prešla je na N1, gdje se zadržala šest godina. Za to je vrijeme izvještavala i iz Ukrajine, ali i bila prva televizijska reporterka koja je izvještavala s lica mjesta 2020. godine nakon pucnjave na Markovu trgu. Sada na RTL-u pokriva gotovo sve visokoprofilne političke događaje. U intervjuu otkriva detalje svojeg profesionalnog puta, planove i poneki detalj o životu iza kamere.
Izvještavali ste s brojnih kriznih i zahtjevnih terena, od Ukrajine do potresom pogođene Banovine. Koji vam je zadatak profesionalno bio najizazovniji, a koji emotivno najteži?
Nijedna kriza nije ista, ali za novinara izazovi su uvijek slični. Krizne situacije fizički su naporne jer traže kontinuiran rad koji često ne završava nakon javljanja u emisiju. Priču nikada ne puštam - i kad znam da se više nemam gdje javiti, krizne situacije ispratim do kraja. To ponekad znači deset, jedanaest ili više sati rada u kontinuitetu. Jedan je to od velikih izazova u kriznim situacijama. Ako gledam konkretno, Ukrajina je logistički bila najizazovnija. TV kuća je odlučila da se moramo evakuirati, ali tih je dana bilo nemoguće naći prijevoz za izlazak iz zemlje. U Ukrajini je postojala jezična i geografska barijera. Nije isto izvještavati o krizi u svojoj državi i o krizi u drugim državama. Banovinu smo živjeli, mjesecima smo iz dana u dan nosili kući sve ono što smo vidjeli na terenu - bespomoćnost, svijest o djeci koja zadaće pišu u kontejnerima… Ali ja uvijek radije biram krizni, ‘prljavi‘ teren.
Glasajte za svoje favorite u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Bili ste prva reporterka na mjestu pucnjave na Markovu trgu 2020. godine i za to ste nagrađeni nagradom Marija Jurić Zagorka za TV novinarstvo. Kako danas gledate na to iskustvo i što vas je ono naučilo o ulozi novinara u kriznim situacijama?
To je bila prva krizna situacija koju sam radila izravno na terenu. Zagrebački potres dogodio se nekoliko mjeseci prije, ali u vrijeme strogih epidemioloških mjera, a moja se ekipa na teren uključila tek idući dan. Pucnjava na Markovu trgu bila je drukčija - zatekla me u samom središtu događaja i u trenutku potpune neizvjesnosti. S današnje distance to iskustvo doživljavam prije svega kao lekciju o profesionalnoj odgovornosti. U takvim trenucima ključno je držati se provjerenih činjenica i biti svjestan da svaka izgovorena riječ ima težinu. Evo primjera… između Banskih dvora i Markove crkve bila su drvena kolica. Netko od građana rekao je da je napadač u tome dovezao oružje. Policija mi to nije uspjela potvrditi i odlučila sam reći što vidim, ali ne interpretirati što kolica ondje rade. Nakon nekoliko dana, kada je puštena snimka, kolica su dobila kontekst. Dostavljač iz Vlade kojeg smo često ujutro sretali u kolicima je prevozio papire. U bijegu ih je ostavio nasred trga. Bila bi velika pogreška da sam prepričala to što su mi rekli građani. Sasvim je u redu reći ‘Vidim kolica, ali nemam potvrdu što ovdje rade‘. Na takvim terenima do izražaja dolazi uloga novinara kao pouzdanog izvora informacija, bez senzacionalizma i nagađanja.
Često naglašavate važnost smirenosti i činjeničnosti u izvještavanju. Kako se to postiže kada se događaji odvijaju iz minute u minutu?
Kada su informacije dostupne, često je puno jednostavnije izvještavati s događaja koji se može prezentirati bez davanja posebnog konteksta. Jednostavno se držiš činjenica koje su dostupne, sve je pred tobom, a zadatak je samo prenijeti što se događa i koje informacije imaš. Zahtjevnije je pripremiti teren o kojem novinar nema pojma ili temu u kojoj nije dovoljno stručan. Nekada treba i nekoliko tjedana da se tema dobro prouči, kontekst stavi na pravo mjesto, poslože sve kockice koje su važne da novinar razumije, jer ako ne razumije, ni gledatelju ne može vjerodostojno i istinito prenijeti temu. U kriznim situacijama imam osjećaj da sam koncentriranija, sav je fokus samo na zadatku, a smirenost dođe automatizmom. Ti više nisi čovjek koji se brine, razmišlja o koječemu. Postanem mali robot, s jasnom usredotočenošću. Na prvu, u takvim situacijama i emocije kao da se stišaju, kao da su prisutne negdje drugdje, a ne u meni. To ne potraje, ali u prvim trenucima tako reagiram. Mnogo sam puta rekla da ne znam koliko bih bila smirena da nisam na zadatku - da me kao civila negdje zadesi potres ili rat.
Rekli ste više puta kako vas posebno privlače vanjska politika i velike svjetske priče.
Kod vanjske politike i tzv. velikih svjetskih priča volim razumjeti kontekst koji nadilazi dnevni događaj. To su teme koje zahtijevaju pripremu, znanje i strpljenje, ali upravo u tome vidim najveću profesionalnu vrijednost. Tjeraju me da kopam, čitam, razumijem, pitam. Volim povezivati, jer vanjska je politika kao slagalica od tisuću dijelova. Ništa se ne događa slučajno, a sve je povezano. Nekada tek nakon nekoliko mjeseci stvari budu potpuno jasne. Tu ima još jedna stvar. Novinar je kroničar povijesti. Malo drugih poslova donosi mogućnost da osobno svjedočiš svjetskim događajima. Interes za vijesti me obilježio od ranog djetinjstva.
Nakon tolikih godina reporterskog rada, kako vidite vlastiti profesionalni razvoj i koje biste teme u budućnosti posebno voljeli dublje obrađivati?
Voljela bih da nismo toliko kroatocentrični i da u medijima postoji više prostora za vanjsku politiku, ali ne samo u formi priloga kad je riječ o breaking newsu ili dnevnom prilogu jer se mora ispuniti forma. Generalno, nedostaje prostora za prave reportaže i analize koje nude kontekst i objašnjavaju procese, a ne samo događaje. Upravo u tim pričama nalazim profesionalni smisao - ne u brzini ili spektaklu, nego u razumijevanju, objašnjavanju i povezivanju svijeta u kojem živimo. Koliko god često mislili da se neke teme ‘ne tiču nas‘, one bi nas itekako trebale zanimati. Širina pogleda izoštrava kritičko razmišljanje i pomaže nam realnije sagledati vlastito društvo. Tek kad znamo kako funkcioniraju druge zemlje, jasnije vidimo što je kod nas dobro postavljeno, a gdje griješimo - i lakše prepoznajemo koji su putevi održivi, a koji vode u pogrešnom smjeru. Breaking news je, bez dileme, moja najveća strast, a od ‘sporovoza‘ me zanimaju priče o podijeljenim društvima, državama s nestabilnim demokracijama i život ugroženih društvenih skupina. Već neko vrijeme imam ideju i o dokumentarnom serijalu i nišnom TikTok kanalu.
A što radite kada ne radite?
Sljeme ili kružni trening omiljen su mi način za brzo opuštanje, povratak sebi i ispuhivanje stresa. Volim trening u 7 ujutro, ima nešto posebno u tome da se rano probudiš i napraviš nešto za sebe. Najsretnija sam s avionskom kartom na e-mailu. Obožavam putovati, a u to ne ubrajam poslovna putovanja. Omiljeni hobi u posljednjih godinu dana, kojem, nažalost, zbog posla ne posvećujem onoliko vremena koliko bih voljela, jest učenje arapskog jezika.
Nominirani ste za nagradu Zlatni Studio u kategoriji TV lica i konkurencija je žestoka. Što vam znači nominacija?
Puno! Obrazloženje nominacije baš je lijepo napisano, a kada te nominiraju kolege, ljudi s kojima dijeliš struku - to uvijek posebno znači. Veliko mi je zadovoljstvo biti u ovakvoj konkurenciji. Cijenim i pogledam što rade Iva i Ivan, Igor i Filip. Ivanu i Moranu znam s terena. Ivanu cijenim, a Morana je već godinama moja novinarska simpatija i oduševljena sam svime što ima njezin potpis. Respektabilno društvo, u kojem mi je drago biti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....