Objašnjavanje tko kome što dođe u “Divljim pčelama” zahtijeva ozbiljnu koncentraciju. Primjerice, već kod glavnog negativca u toj RTL-ovoj hit-seriji, Ante Vukasa, stoji kako je on Mirjanin suprug te Ivičin i Rajkin brat, potom Petrov, Markov, Terezin i Nikolin otac, a za kraj i Katarinin i Cvitin svekar. Vukasa, najmoćnijeg čovjeka u selu Vrilo tumači karizmatični Alan Blažević, a njegovu protutežu, sestru Rajku s kojom je svako malo u sukobu zbog svojih postupaka - Jelena Perčin. No, premda mora popamtiti sve te silne nećake i nećakinje, šogorice i sve s kojima je vezana u selu, a tih je puno, to za Perčin ne predstavlja problem. Vrlo se dobro snašla s rodbinskim vezama jer njeguje, kaže, odnose s užom, ali i širom rodbinom. Blažević je, pak, po tom pitanju kao većina ljudi. Nakon rečenice: “To ti je od majčine sestrične...”, izgubljen je u vremenu i prostoru.
- Svako jutro gledam na dispoziciju i potražim ime lika do imena glumca kako bih se podsjetio tko je tko. Ali, ovo je još podnošljivo, moglo je biti i gore s obzirom na vrijeme u koje je radnja smještena i činjenicu da su obitelji znale biti puno veće nego danas. U privatnom životu to rješavam pozdravom: ‘Di si rođače/rodice!’. No, hvala Bogu, služi me dobro pamćenje, što mi ujedno olakšava posao u ovom formatu snimanja - uz smijeh se nadovezuje na kolegicu Blažević.
Drukčija od Marte
Inače, u “Divljim pčelama” Perčin i Blažević ne mogu biti različitiji i dobar dio radnje temeljen je upravo na njihovu napetom odnosu. Jelenina Rajka Vukas Bauer se nakon života u Švicarskoj vraća u rodno selo Vrilo i donosi dašak modernog svijeta u patrijarhalnu sredinu. Život vani promijenio je njezine poglede na život i prerasla je patrijarhalnu sredinu iz koje potječe i u koju se vratila. Rajka je pozitivka i sasvim drugačiji lik od zločeste Marte koju je Perčin utjelovila u “Sjenama prošlosti”.
- Prekrasna je Rajka, ali nezahvalna za igru. Rajka uglavnom sve drži u sebi, bez puno priče i velike gestikulacije. Vrlo je decentna i dostojanstvena, prava je dama. Svoje je emocije zatomila odavno, u ranoj mladosti prošla je kroz teške i zahtjevne situacije, i to je ostavilo traga. S druge strane, za ono vrijeme, Rajka je emancipirana, samostalna žena, prošla je cijeli svijet sa svojim pokojnim suprugom i ima široke vidike. Emotivna je i pravična, čak i ako to znači da se u nekom trenutku mora okrenuti protiv vlastitog brata Ante. Najveći motiv njezina povratka u Vrilo leži u želji da pomiri svoju voljenu braću, a na tom putu nosi se s brojnim zaprekama. Raduje me što gledatelji vide Rajku onakvom kakva ona jest i čini mi se da su je zaista zavoljeli - odgovara Perčin.
Premda je praktički uskočila iz jednog lika u drugi, kaže i kako joj se nije bilo teško oprostiti od Marte. Bilo je, objašnjava, jako zabavno u njezinoj koži, a atmosfera na snimanju sjajna, ali je više intrigira Rajka i izazov joj je graditi njezin unutarnji svijet. Tu je i još jedan aspekt cijele priče o kojem je teško, kada si žena, ne razmišljati. U “Divljim pčelama” radnja je smještena u pedesete godine prošlog stoljeća, i to još u tradicionalni cetinski kraj. Upravo iz te vizure, razmišlja li o položaju žena tada i danas, koliko se on promijenio?
Iznenadna nota
- Položaj žena bitno se promijenio u zadnjih sedamdesetak godina, ali i dalje nedovoljno. Smatram da tu još uvijek postoji puno prostora za napredak, posebice u odnosu žena prema ženama. Mislim da nam još uvijek ponekad nedostaje solidarnosti i zajedništva, trebale bismo se više držati zajedno, jedna uz drugu, podići glas, dati podršku kada je potrebno. Žene se i dalje često promatra s dozom osude, svaka njihova odluka se procjenjuje, i upravo će žena ženu često kritizirati ili osuditi. Rjeđe je takav slučaj s muškarcima. Odrasla sam okružena snažnim ženama, što nije lako biti, ni nekad ni danas - ističe Perčin.
Blaževića je, pak, dopala uloga negativca, koji su obično uvijek zahvalniji za iznijeti, i kada su ga producenti nazvali i ponudili mu baš takav angažman u seriji, bio je oduševljen. Prepoznao je, govori, odmah njegov potencijal i formirao sliku o tome u kojem ga smjeru želi razvijati.
- Doživljavam ga kao čovjeka koji se grčevito drži svoga ucrtanog puta. Prvenstveno jer ne zna kako promijeniti pristup. Velik dio boli koju on uzrokuje drugima, pogotovo sinovima, je ta ista bol koju nosi u sebi i koju nije u stanju procesuirati kako ju ne bi širio dalje - uzvraća Blažević. No, unatoč tome što je njegov Ante antagonist u “Divljim pčelama”, koliko čujemo, publika ga i simpatizira, što je zanimljivo jer kod ovakvih serija oni više uživljeni znaju biti ljuti na glumce kada ih sretnu na cesti. To je svojedobno osjetila, primjerice, i sama Perčin na svojoj koži, kada su je bakice napale zbog njezina lika u “Villi Mariji” i htjele je izbaciti iz crkve.
- Mislim da je tu ključno ne igrati lik ‘uz rub’. Često se Ante opisuje kao mračan, zao, okrutan. To su izuzetno isključive karakteristike koje vas tjeraju u kut, zatvarajući vas u dvodimenzionalnu egzistenciju. Još gore, postanete predvidljivi. Recept je, po mom mišljenju, tražiti tu iznenadnu notu, te prostore između, tome težim. Veliko mi je zadovoljstvo da je publika to prepoznala - govori Blažević, inače porijeklom iz Stobreča. Danas šarmantni 55-godišnjak, glumac je izuzetno zanimljivog životopisa. Kada mu je bilo samo pet godina, vratio se s roditeljima u Njemačku, ondje nastavio školovanje, upisao pravo, no potom je od njega odustao i otišao u Ameriku. Diplomirao je režiju na UCLA-ju, a glumu na The Lee Strasberg Theatre and Film Institute u Los Angelesu. Radio je razne poslove kako bi to financirao; i kao maneken i kao barmen, bio je pisac iz sjene za filmskog studija u Hollywoodu, a napisao je i šest svojih scenarija. U međuvremenu se vratio na Stari kontinent te je, uz Njemačku, počeo raditi i u Francuskoj. Domaća publika mogla ga je, među ostalim, zamijetiti u serijama poput “Zabranjene ljubavi” i “Sve će biti dobro”, a sada su ga se producenti ponovno sjetili i pozvali u “Divlje pčele”.
Gluma na dijalektu
Zadatak, kako njemu, tako ni ostatku glumačke podjele, nije bio lak jer je radnja serije smještena u cetinski krajinu. Hrvatska je možda mala zemlja, ali ima nevjerojatno puno dijalekata, a kada su serije i filmovi smješteni u točno određen kraj, pred glumcima je nemali posao savladavanja tamošnjeg govora kako bi projekt djelovao autentično. U “Zori dubrovačkoj” Perčin je tako pomagala kolegama da savladaju govor, no tko im sada pomaže?
- Veliki je izazov i stres glumiti na dijalektu koji ti nije blizak, tim više jer je prostora za pripremu, u ovom formatu, minimalno. Kolegica Andrijana Vicković uskače koliko može, s obzirom na to da jako brzo radimo, i puno nam pomaže. Moj ‘joker zovi’ je prijateljica Iva Ajduković, rasna Sinjanka i pjevačica - otkriva Perčin.
- Ne znam pjevati, ali imam sluha. To mi jako pomaže kad je riječ o usvajanju bilo kojeg dijalekta. Međutim, nije baš da sam pao s neba. Ipak mi je cijela rodbina tu u Dalmaciji, djelomično upravo u sinjskoj krajini. Odrastao jesam u Njemačkoj, no doma se uvijek razgovaralo na hrvatskom jeziku - pojašnjava glumac.
“Brat i sestra” Vukas oduševljeni su atmosferom na setu, čak do te mjere da je Blažević opisuje najboljom koju je osobno doživio u svojoj karijeri.
- Anegdota ima niz, atmosfera na setu je stvarno sjajna i često se u pauzama zajedno smijemo. Redatelj Stanislav Tomić jedan je od najzabavnijih ljudi na setu, iznimno je duhovit i pravi je generator dobrog raspoloženja, stalno nešto smišlja. Kad sam ja u pitanju, angažman na ‘Divljim pčelama’ najviše ću ga pamtiti po svakodnevnom montiranju perike i nekoliko kilograma željeza na glavi koje treba nositi satima. Da mi naš frizer Perica Herak nije toliko drag, teže bih to podnosila. Radi se o nebrojeno puno ukosnica koje se montiraju na glavu kako bi se napravila i držala ta Rajkina prepoznatljiva frizura! - uz smijeh govori Perčin. Njezin kolega otkriva kako, pak, imaju jednog odanog člana “Divljih pčela” čije ime nećete vidjeti u odjavnoj špici.
Gošća Jadranka
- U studiju u kojem snimamo ima jedna maca. Crna i vitka, nadimka Naomi, po slavnoj manekenki. Inače, građansko ime joj je Jadranka. Ona je dobar duh produkcije, tako da je nitko ne ometa. Iz nekog razloga obožava biti u Antinom uredu. Ima već niz scena koje su snimljene, a da se ona muva meni oko nogu ispod stola. Sve je dobro dok ne čujemo ‘mijauu’, jer onda moramo ponoviti - nadovezuje se Blažević.
U “Divljim pčelama” hvale se odlična priča, i kostimografija, i scenografija, baš kao i kamera. Cijeli “paket” je na jako visokoj produkcijskoj razini.
- Što smatram najjačom odlikom ovog projekta? Najviše mi se sviđa psihologizacija likova. Sve su to živopisna lica, s puno slojeva i bogatim unutarnjim životima. Sviđa mi se to što u Vrilu nitko nije kardinalno loš niti dobar, svatko ima svoj karakter, svoje mane, ali i vrline. Na kraju dana, svi oni su ljudi sa svojim životima i pričama. Teško mi je izdvojiti samo jedan lik, ali baba Ljuba je pravi hit. Mislim da svi poznajemo jednu babu Ljubu u životu - zaključuje glumica. Snimanja ovakvih projekata uzimaju jako puno vremena, a Perčin je majka troje djece. U tako zgusnutom rasporedu snalazi se dobrom organizacijom i zahvaljujući prekrasnoj Gogi, teti čuvalici, zlata vrijednoj. S druge strane, Blažević je Njemačku, u kojoj živi, sada zamijenio Zagrebom, no nije to usamljenički život, daleko od obitelji, kako pretpostavljamo.
Holivudska izreka
- Kad ste postavili pitanje, skoro ste me rasplakali dok mi u glavi svira Meri Cetinić ‘U samoći prolazi mi vrime’. Na moju sreću, to i nije baš tako. Tu sam sa suprugom, tako da je sve najnormalnije. Inače, nemam nikakav problem s ‘nomadskim’ pristupom životu. Lako se prilagođavam, dapače, volim taj izazov kad moram uploviti u novo okruženje i pronaći svoje točke interesa - ističe.
Za kraj, ljute protivnike unutar obitelji pitamo - što ih čeka nakon što završi snimanje “Pčela”?
- Tu se uvijek nešto ‘kemija’. Ima jedna stara izreka u Hollywoodu: ‘Dok se nisi vidija na ekranu, nije sigurno da će se snimati’. Ima neki filmić, ali o tom potom - tajanstven je Blažević. Perčin tu pak nije mogla odoljeti, a da se malo ne našali.
- Smiješi mi se rad na novoj predstavi ‘Idealan muž’ Oscara Wildea u mom matičnom kazalištu HNK. Zvuči gotovo autobiografski (smijeh). Jako se veselim tom projektu, raduju me uzbuđenje proba i kazališne daske na koje stižem. Startamo u travnju, a premijera predstave očekuje nas u lipnju! Režiju predstave potpisuje Aleksandar Popovski.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....