Za našeg svestranog glumca Enesa Vejzovića 2025. će svakako biti godina koju će pamtiti po odličnim ulogama, mnogo posla, ali i uspjeha, a novih izazova, domaćih i međunarodnih projekata, neće nedostajati ni u 2026. Tako je u samoj završnici godine na zalazu, kao šlag na torti uslijedila i nominacija za Zlatni Studio, za najboljeg kazališnog glumca, za upečatljivu ulogu profesora Mire Lončara u hvaljenoj predstavi "Sigurna kuća", a u utrci za Zlatni Studio je i serija "U dobru i zlu", u kojoj Enes igra živopisnog Jocu Praljka, čije dogodovštine svakodnevno prate gledatelji Nove TV.
Za početak, čestitke na nominaciji za najboljeg kazališnog glumca, ali i za seriju čiji ste dio postave. Kako komentirate ulazak u utrku za najveću medijsku nagradu, gdje upravo publika bira pobjednika?
- Jako mi je drago što sam nominiran baš za tu ulogu. Naime, predstava "Sigurna kuća" bavi se iznimno važnom temom obiteljskog nasilja. Hvala "odboru nagrade", što je prepoznao i moj doprinos toj izvrsnoj Gavellinoj predstavi. Također, serija "U dobru i zlu" nastala je u zajedništvu, zabavi, ali i velikom trudu i požrtvovnosti svih sudionika. Jako me veseli što se ta grupna pozitivna energija pretočila na male ekrane, i što svake večeri imamo priliku malo razvedriti naše gledateljice i gledatelje. Veliki pozdrav svima.
Kad je godina na zalasku, obično se zbrajaju uspjesi, analizira postignuto, pa i ono odgođeno ili nedovršeno. Kako ćete vi pamtiti 2025., s obzirom na to da je bila poprilično radna?
- Da, bila je poprilično radna, ali glumački poziv je takav, nepredvidiv i hirovit. Glumci su možda jedini ljudi koji su sretniji kad rade nego kad ne rade.
U istoj ste se godini našli u ulozi zavodnika, zlostavljača, "mutnog" majstora... Koliko je vremena bilo za samog Enesa, a i koja vas je od svih kazališnih i televizijskih uloga najviše zaokupila, i iz koje je zapravo najteže izaći, ili se, pak, poistovjetiti s njom?
- Najviše me vremenski zaokupio Joco Praljak. Naime, snimanje serije trajalo je godinu i pol dana. Kada igrate ulogu svaki dan, gotovo godinu i pol dana, htjeli, ne htjeli, postajete ta uloga. Enes sam bio u autu, vozeći se na posao i vraćajući se kući. Dakle, prosječno pola sata dnevno.
Nedavno je završilo snimanje serije "U dobru i zlu". Po čemu ćete najviše pamtiti taj projekt, ali i samu ulogu Joce?
- Pamtit ću ga po divnim ljudima koje sam upoznao na tom snimanju, od glumaca do ekipe. Bili smo zaista jedna skladna zajednica, bez svađa, bez nervoze. Za takav projekt to je jako važno.
Koliko je bilo zahtjevno biti svakodnevno na televizijskom setu i usput spremati i izvoditi zahtjevne kazališne predstave, poput "Sigurne kuće" ili "Don Juana"?
- Nikako se ne bih složio s ovim "usput". Svim projektima pristupam s jednakom pažnjom i posvećenošću. Da, bilo je teško u nekim trenucima, ali s druge strane, nitko me nije tjerao na to, tako da sam stisnuo zube i pregrmio.
Kako se pripremate za uloge, i koliko je teško uskočiti u kožu lika kojeg privatno možda prezirete?
- Uvijek je teško i uvijek je ispočetka. Dakle, tijekom godina, razvio sam neke "prečace", ali u osnovi, sve je isto kao na početku. Tekst, redatelj, glumac. Suradnja i igra, zvuči jednostavno, ali zaista tako i je. U negativcima pokušavam naći ono ljudsko, korijen, razlog. Primjerice, Miru Lončara, lik obiteljskog zlostavljača kojeg igram u Gavellinoj predstavi "Sigurna kuća" takav je da s njim u životu ne bih popio čašu vode. Međutim, jako ga je zabavno i izazovno igrati na sceni.
Sa suprugom Bojanom uskoro ćete proslaviti 20 godina sretnog braka. Spremate li nešto posebno? Kako izgleda uobičajena svakodnevica dvoje uspješnih glumaca? Vježbate li uloge zajedno, i hoćemo li vas uskoro vidjeti i u kojem zajedničkom projektu?
- Naravno da vježbamo uloge zajedno, učimo tekstove, raspravljamo o ulogama, predstavama koje radimo ili koje gledamo. Naša kći Zoe nas je jednom pitala: "Znate li vi razgovarati o nečemu drugome, osim o kazalištu?". Naš posljednji zajednički projekt je predstava "Majka", koja već tri sezone igra u Gavelli. Oboje smo jako ponosni na tu predstavu, ali što je puno važnije, publika ju voli, a karte se jako brzo rasprodaju.
Uspješno ste se okušali i kao redatelj. Spremate li kakvu novu predstavu, TV projekt ili možda film s redateljskom palicom u ruci?
- U veljači sljedeće godine u HNK Osijek režirat ću predstavu prema tekstu fenomenalnog Mate Matišića. Radi se o tekstu "Kolumne zaboravljene djece". Bit će to praizvedba, čime je izazov još veći. Osijek ima sjajan glumački ansambl, s kojim sam već surađivao prije nekoliko godina kao glumac.
Odigrali ste i zapaženu ulogu u uspješnoj seriji "Hotel Portofino". Kakva iskustva nosite s takvog jednoj velikog inozemnog seta, i očekuje li vas još koji angažman izvan granica regije?
- Bilo je lijepo tih nekoliko dana biti dio takve jedne raskošne produkcije. Serija se snimala u Lovranu, u jednoj divnoj austro-ugarskoj vili. Nakon "Hotela Portofino", redatelj serije me angažirao u njegovom sljedećem projektu "Taste for murder". Radi se o triler-seriji, a premijera, odnosno emitiranje, očekuje se sljedeće godine. I da, igram negativca.
Kako izgleda blagdansko ozračje u obitelji Vejzović, i spremate li možda nešto posebno za doček?
- Okićen bor u dnevnom boravku, adventski vijenac, upaljene svijeće, ali ove godine na meniju neće biti odojak i francuska salata, nego ćemo više ići u smjeru nekakve azijske spize.
Vaša djeca Raul i Zoe već su prilično odrasli. Kakvi su njihovi životni interesi? Je li moguće da se djeca dvoje glumaca i sami ne zaraze glumom?
- Raul je student druge godine ekonomije, a Zoe je gimnazijalka. Dosad nisam primijetio simptome zaraze glumom, ali nikad ne znaš gdje i kako te virus dohvati.
Poznato je da kao obitelj uživate u putovanjima. Imate li kakve planove za neku novu destinaciju, ili su možda već i karte u džepu?
- Naravno da imamo planove za novu destinaciju, karta je u džepu, broje se dani do leta.
Koje su vaše najveće želje i ambicije u pogledu glumačkog, pa i redateljskog posla?
- Raditi što više, što izazovnije i što kvalitetnije.
Na koje ste svoje uloge, predstave, projekte, filmove dosad najponosniji, i postoji li nešto što biste iz svoje karijere najradije zaboravili?
- Uvijek sam najponosniji na ovaj posljednji projekt ili ulogu koju sam radio, ali ako bih baš morao izdvojiti neki projekt koji mi je posebno prirastao srcu, onda bi to, uz naravno "Majku", bio i "Obavezan smjer". To je jedna predstava koju smo napravili u Tunelu Grič za vrijeme korone. Bio je to jedan zabavan kazališni triler.
Donosite li novogodišnje odluke i koja bi bila ovogodišnja?
- Ne donosim novogodišnje odluke. Dovoljno mi je to što svaki dan moram odlučivati što kuhati, koju knjigu čitati, s kim kavu popiti, koju seriju gledati...
Što si želite u 2026., i što bi za vas u ovo doba darivanja bio najbolji dar?
- Želim si zdravlja, vama i vašim čitateljicama i čitateljima također želim zdravlja i sve najbolje u Novoj 2026. q
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....