Fabijan Komljenović kazališni je glumac koji ima i diplomu Glazbene akademije. Njegovo se ime sve češće može vidjeti na plakatima velikih kazališnih projekata, a glazbu i glumu najbolje je spojio u novom mjuziklu "Cabaret". Širinu svog talenta pokazao je igrajući Emceeja, a upravo je zbog toga nominiran za Zlatni Studio u kategoriji Najbolji glumac te je u finalu utrke za prestižni kipić, a osim velikih kazališnih projekata, Komljenović se pojavljivao i u ciklusu mladih glumaca "Oni dolaze".
Spoj dviju umjetnosti
Tamo je publiku kroz kratke izvedbe upoznao s raznolikim izrazima dramske umjetnosti. Sudjelovao je i u radiodrami "Oblomov" dajući glas naslovnom liku u adaptaciji klasičnog romana.
U ranijem razgovoru za Jutarnji list otkrio nam je kako je neko vrijeme radio kao profesor solfeggia, upisao je i završio Akademiju dramske umjetnosti, glumio je u "Crno-bijelom svijetu", a sinkronizira i animirane i igrane filmove. Kako kaže, znanje koje je stekao kao profesor uvelike mu pomaže na kazališnim daskama i ispred filmskih kamera.
Kada smo s njim danas razgovarali, priznao nam je da ga je nominacija za Zlatni Studio ugodno iznenadila; publika je predstavu prepoznala kao dobru, a veseli ga što je to i slučaj sa žirijem te svim ljudima koji su glasali i omogućili mu prolazak u samo finale.
"Moram priznati da nisam razmišljao gdje bih stavio kipić, još je prerano za to, ali razmišljao sam što ću obući na dodjelu, međutim još nemam ideju kojom sam skroz zadovoljan", priznaje nam Komljenović.
Glasajte za svoje favorite u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Fabijan ili Emcee
Za prestižni se kipić, uz njega, u istoj kategoriji bore i kolege Enes Vejzović, koji tumači lik profesora Lončara u predstavi "Sigurna kuća", i Ivan Magud s ulogom Vladimira u predstavi "Kratki izlet".
"Konkurencija je bila i jest luda, tim više što su sve kategorije spojene i nema više nagrade za najboljeg mladog glumca ili glumicu, nego smo svi zajedno. Čast mi je biti nominiran zajedno s velikim imenima koja već imaju priznanja ne samo od publike nego i od kritike.
Komljenović je za Zlatni Studio nominiran zbog svoje uloge Emceeja, voditelja kabarea, u mjuziklu "Cabaret" koji se izvodi na sceni HNK2 Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Riječ je o mjuziklu autora Joea Masteroffa, Johna Kandera i Freda Ebba, koji je praizveden 1966. godine na Broadwayu, a danas se smatra klasikom svjetske kazališne literature.
Radnja "Cabareta" smještena je u Berlin kasnih 1920-ih i ranih 1930-ih godina, u vrijeme društvenih previranja i postupnog uspona nacizma. Kroz svijet noćnog kluba Kit Kat predstava prikazuje kontrast između naizgled bezbrižne zabave i političke stvarnosti koja se neumitno približava. U središtu priče nalaze se likovi Sally Bowles, mlade kabaretske pjevačice, i Clifforda Bradshawa, američkog pisca, čija se osobna priča isprepliće s kolektivnom sudbinom društva na rubu povijesnog sloma.
Najslojevitiji lik mjuzikla
Kako nam kaže Komljenović, za njega je trenutak u kojem je saznao da će baš on tumačiti lik Emceeja bio nestvaran, pogotovo jer on dolazi s nezavisne scene.
"Igrati predstavu u takvoj instituciji za mnoge je ljude rijetka stvar, još pogotovo u mjuziklu, formi koja rijetko igra u tom kazalištu. Također, uloga koju imam jedna je od mojih najdražih uloga u toj vrsti teatra i nosim je sa sobom kroz godine. Gledao sam razne produkcije mjuzikla i film, a ‘Cabaret‘ me interesira već dugi niz godina", govori nam glumac.
Emcee je jedan od najslojevitijih likova cijelog mjuzikla, a, kako nam kaže Komljenović, njemu se, za razliku od ostalih likova koji su ljudski, može pristupiti iz raznih kuteva.
"On može biti ono što uistinu i jest, voditelj kluba Kit Kat, a može biti i uzvišeno biće, duh vremena u kojem je sam mjuzikl smješten. Kako bismo najbolje odigrali tu ulogu, prvo smo krenuli od glazbe. Morali smo naučiti pjesme prevedene na hrvatski; paralelno s tim počele su nam i plesne probe jer je upravo to većinski dio moje uloge", nastavlja.
Priznaje nam kako mu je najizazovnije bilo ustanoviti ulogu voditelja ceremonije. Premda je uloga zahtjevna, može se igrati tako da se samo otpjevaju i odglume dijelovi koji trebaju, a da se kod publike ne stvori dojam kako ih Emcee vodi kroz cijelu predstavu, a Komljenović to nije želio odraditi na taj način.
"Za mene je ta činjenica da ja vodim publiku i da oni to tako doživljavaju bio izazov kojem sam težio. Želio sam ih zabaviti, da se cijelo vrijeme osjećaju lagodno, a onda ih dovesti do kraja u neki teški moment, suočiti ih s nekim stvarima, a možda i nekoga povrijediti te na taj način prikazati stvarnost", ističe glumac.
Transformacije
Njegov proces šminkanja i odijevanja kostima, ne bi li se i fizički transformirao u svoj lik, traje jako dugo pa nam priznaje kako prije nastupa nema vremena da bude sam. Govori nam da mnogo ljudi prolazi iza kulisa, velika je buka, a nema mira za pripremu u smislu nekakve mantre.
"No, unatoč tome, tu je uvijek neka tehnička priprema: vidjeti jesam li danas okej sam sa sobom, pjevački raspon, zagrijati tijelo ili tu i tamo proći neki od brojeva i koreografiju, provjeriti prostor i je li sve spremno za izvedbu. Sam izgled i glumčeva transformativnost vrlo su mu bitni ne samo kod ove, već i kod ostalih uloga", otkriva nam.
U ulozi koju igra kriju se i dijelovi njegove osobnosti kako bi publici sve zajedno bilo zanimljivo i uvjerljivo.
"Naravno, s filmom sam upoznat i ranije, a gledao sam kako su ostali glumci starijih produkcija, poput Broadwaya i West Enda, utjelovili moj lik. Oni su uvijek tu negdje, ne nužno kao moja inspiracija, nego kao mogućnost nekog još pomaknutijeg svijeta", govori glumac.
Sam mjuzikl bavi se zabavnim, ali i vrlo ozbiljnim temama, a upravo je njegov lik taj koji to veselje i donosi publici. Zavodi ih kroz zabavu ne bi li se razgalili i opustili sve dok ne dođe vrijeme za teške elemente predstave koji su poput svojevrsne šake u trbuh svima prisutnima.
Zrcalo i neodgovorena pitanja
"Rastužuje me što moram reći kako je tema samog mjuzikla stalno aktualna, a možda u današnje vrijeme još aktualnija nego što je to bila prije. Bilo da je riječ o malim osobnim situacijama ili društvenim i političkim temama, ne samo u svijetu nego i u Hrvatskoj. Cijela je radnja, kako izgleda, preslika društva, a ta preslika dandanas ne blijedi, premda je mjuzikl nastao davnih dana", priznaje nam Komljenović.
Njegov lik u konstantnoj je komunikaciji s publikom, a, kako nam kaže, premda je njegova uloga isplanirana i zacrtana do sitnih detalja, prostora za male promjene bazirane na reakciji samih gledatelja uvijek ima.
"Kada bi se ‘Cabaret‘ izvodio u nekakvom manjem prostoru, tada bi ta komunikacija bila još neposrednija i intenzivnija. Na primjer, da publika sjedi za stolovima, bilo bi mi jako zanimljivo, a ovakav način izvedbe nije stran u drugim zemljama Europe", napominje Komljenović.
Želja mu je da publika sam mjuzikl doživi kao neki oblik zrcala te da iz dvorane izađe s pitanjima vezanima ne samo za sebe same nego i za svijet te društvo u kojem žive.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....