“Svi mi slušamo Cecu, ali potajno,” kaže nam Zagrepčanin u dvadesetim godinama dok čeka u redu za ulazak na koncert koji je popularna srpska pjevačica u subotu održala na ljubljanskom Gospodarskom razstavišču.
Njegovo obrazloženje zašto nije htio dati izjavu i stati pred fotoaparat vrlo slikovito opisuje prevladavajući stav o, kako ju je Rambo Amadeus imenovao, turbofolk glazbi. Eufemistično rečeno, slušanje te glazbe nije društveno najprihvatljivija praksa. Neki joj zamjeraju hiperseksualiziranost pjevačica i održavanje rodnih stereotipa, nekima smetaju trivijalni tekstovi u kojima je odabir riječi uvjetovan isključivo potrebom da se stihovi rimuju i budu što lakše pamtljivi, a kao nedostatak se spominju i lake melodije pjesama, koje nerijetko nastaju po špranci.
U (hrvatskim) mainstream medijima turbofolk se najčešće ili ignorira ili ga se linčuje, prikazujući ga kao posljedicu neobrazovanosti onih koji ga slušaju, kao nuspojavu degradacije društvenih vrijednosti i posljedicu kolektivno lošeg glazbenog ukusa. Unatoč društvenom neodobravanju, turbofolkerski diskurs u zagrebačkim je noćnim klubovima vrlo teško izbjeći, a što se više ide prema manjim sredinama Hrvatske, gotovo i nemoguće. U Sloveniji je, pak, situacija obrnuta - “cajke” su rijetkost u ruralnim dijelovima, dok su u Ljubljani svakodnevica. Bilo kako bilo, turbofolk se, bez obzira na sve, i dalje itekako sluša.
Izostanak politike
Cecin ljubljanski koncert bio je pod lupom javnosti tim više što je održan na dan kad je u Mariboru trebao pjevati Thompson kojemu je nastup na kraju zabranjen. Ipak, politički kontekst u sklopu kojega se Cecina glazba često prikazuje nije zanimao velik broj ljudi koji su pohodili koncert, mahom vjerojatno zbog toga što se pretežno radilo o mladima - prevladavali su ljudi od srednjoškolske dobi do tridesetih godina, generacije koje nisu opterećene ratnim zbivanjima u mjeri u kojoj su bili, na primjer, njihovi roditelji. Na koncertu je bilo najviše Slovenaca, a stigao je i velik broj Hrvata, većinom Zagrepčana kojima nešto više od sat i pol vožnje do Ljubljane nije bio nikakav problem, pogotovo zbog toga jer je malo vjerojatno da će Ceca ikada nastupiti u Zagrebu.
“Nije mi važno to što je Ceca iz Srbije, kod nje najviše cijenim emociju prema glazbi, koju je moguće čuti u njezinim pjesmama. Više volim stare hitove, poput ‘Kukavice’, jer tada još nije bio toliki naglasak na spotu i seksepilu”, kaže Lara Hader, 16-godišnjakinja iz Zagreba koja je na koncert došla sa sestrom blizankom Lorenom i majkom Valentinom.
Fanovi
Majka je nedavno proslavila rođendan pa je odlučila svoje kćeri i još dvije prijateljice, Antoniju i Ivanku, počastiti Cecinim koncertom. Njih pet u Ljubljanu je stiglo automobilom. “Cecu slušam još od 1988. godine i njezina sam vjerna obožavateljica. Jako volim boju njezina glasa”, kaže Valentina, 37-godišnja frizerka kojoj je ovo treći put da se uputila u Ljubljanu zbog Cecina koncerta.
“Mislim da je stereotip da je turbofolk primitivna glazba u potpunosti neistinit. Da nekome pustite glazbu s Cecina posljednjeg albuma, a da ona ne pjeva na ekavici, ne bi mogao razlikovati radi li se o nekom pop-albumu ili ‘cajki’”, nastavlja Valentina, a opaskom na tu temu se ponovno javlja i Lara: “To je velika istina. Ne znam jeste li čuli pjesmu Jasona Derula ‘Talk Dirty’. Ona ima jako izražen taj orijentalni prizvuk. Ne vidim zašto bi se trebala raditi ikakva razlika između toga i Cecine glazbe”.
Trendovi
U glazbenim ukusima njihove generacije definitivno prevladava turbofolk, kaže Lara, pa tako s društvom uvijek odlazi u klubove u kojima se pušta takva glazba. Kod turbofolka ih privlači i to što zvijezde uvijek idu u korak sa svjetskim trendovima, a najpopularnija u njezinoj generaciji u posljednje je vrijeme fuzija reggaea, rapa i turbofolka kakvu proizvode bosanski reperi Rasta, Buba Corelli i Jala.
“Kod te glazbe sviđa nam se ritam, najbolja je za izaći van”
Sergej, (42)
“Nisam pretjerani obožavatelj Cece i turbofolka općenito, ali od prijatelja sam dobio ulaznice pa sam došao. U Sloveniji svi slušaju glazbu iz bivše Jugoslavije. Na tome se jako dobro može vidjeti jugonostalgija. Ono što privlači ljude, to je show - primamljiva scenografija i kostimografija.”
Mira, (66)
“Ja sam umirovljenica, a na koncert sam došla sa suprugom. I inače volimo srpske i hrvatske glazbenike - išli smo, na primjer, i na Mišu Kovača i Nedu Ukraden. Nije da slovenskih izvođača nema, ali nemaju taj specifičan melos. Ne smeta mi što su pjevačice turbofolka oskudno obučene, to su estradne dame koje moraju biti tako zrihtane.”
Timotej i Aleksandar, 17 i 18, Ljubljana
“Prvi put smo na Cecinu koncertu, a već smo išli na Milu Kitića, Šabana Šaulića, Ivana Zaka i slično. Idemo uvijek kada dođe netko bitniji. Turbofolk se ovdje toliko sluša jer nema dobrih slovenskih glazbenika, a i dosta nas ima rodbinu u Hrvatskoj ili Srbiji pa je to stvar neke tradicije, tu glazbu slušamo i doma. Zato su nam i draže starije pjesme od ovih novih. Mislimo da su seksepilni nastupi i spotovi turbofolk pjevačica nužni, kako bi Karleuša rekla, ‘da budu zvijezde’.”
Rade (28)
“Drugi puta sam došao na Cecin koncert na Gospodarsko razstavišče. Prve njezine pjesme su mi drage jer su nostalgične i podsjećaju na neka prošla vremena, a ove modernije su više ovako za đuskanje. Kritike turbofolka me ne brinu. Kada se malo popije, svi smo glupi, glupo se ponašamo, gluposti pričamo, tako da sve to jedno s drugim ide ruku pod ruku. Bitno da se veseli, da se volimo, plešemo, pijemo, i to je to.”
Urša (34)
“Već dugo nisam bila na nekom koncertu, posljednji put je to bilo kada je nastupao Baja. Kod te glazbe mi se sviđa ritam, najbolja je za izaći van. Zato volim ove novije pjesme, koje su mješavina različitih stilova i odlične su za ples.”
Nataša (34)
“Ceca, Seka, Miligram... Idem na sve te koncerte. Konkretno, treći put sam na Cecinu koncertu. Slovenci kažu da krv nije voda, a u mojem slučaju se to pokazalo istinitim. Doslovno nikad nisam mogla niti čuti turbofolk, a posljednjih nekoliko godina mu ne mogu odoljeti. Uopće nisam sigurna što mi se kod te glazbe točno sviđa, ali mi to dolazi nekako prirodno. Prije sam slušala samo strano. Volim, na primjer, američki country. Slovensku narodnu glazbu ni dalje ne mogu poslušati.”