Bio je "tata funka u Hrvata", kako su ga zvali njegovi prijatelji glazbenici i brojni poklonici. Dino Dvornik imao je nepogrešiv osjećaj za ritam, nije se bojao miješati različite glazbene žanrove, a fanovi ga i danas, točno 12 godina od prerane smrti, pamte po unikatnoj i ekscentričnoj scenskoj pojavi, energičnim nastupima i nevjerojatnim vokalnim sposobnostima.
Dinine pjesme još su uvijek na listi omiljenih, uvijek prisutne, kada već nije on.
Nedavno je bio i njegov rođendan. Sada bi imao 56. Bio bi "zgodan 'dida', dječjeg pogleda s pokojom sijedom u njegovoj svilenkastoj kosi", kako je napisala njegova udovica Danijela Dvornik na Instagramu prije manje od mjesec dana na jednostavan i osobito nježan način posvećujući objavu svom neprežaljenom suprugu koji nikada imao priliku biti dida svojim unučicama Balie i Lumi.
Kroz godine već su ispisane i ispričane brojne anegdote i crtice iz Dininog života, no fanovi su uvijek željni čuti još koju uspomenu.
Njihov je rizničar redatelj Toni Volarić, autor filma "A Porina dobiva – Dino Dvornik", koji će se u sklopu serijala o dobitnicima Porina za životno djelo koji će se na HRT-u prikazivati u jesenskoj shemi, svake nedjelje nakon Dnevnika od 27. rujna.
- Danijela Dvornik bila mi je najvažniji kritičar, ona je bila osoba koja ga je najbolje znala, a nije imala ni jednu intervenciju u film. Dino je bio toliko složena osoba, kreativac i genijalac da ga je teško portretirati u okvirima filma, no sudeći prema Danijelinim pozitivnim kritikama, rekao bih da sam uspio u tome – govori redatelj.
Trošna kućica
Volarić Dvornika nikada, priznaje, nije osobno upoznao i za time žali, a za film je okupio impresivno društvo koje se prisjetilo našeg "kralja funka". Uz suprugu Danijelu i kći Ellu, u dokumentarcu govori i Dinin brat Dean.
Prisjetio se male trošne splitske kućice sa samo dvije prostorije u kojoj su živjeli u ranom djetinjstvu. U jednoj su sobi spavali baba i dida, a u drugoj maleni Dino, nešto stariji Dean, mama i tata, odnosno Diana (rođena Tomić) i poznati glumac Boris Dvornik.
Kasnije, 1972. preselili su se u zgradu koja je u Splitu znana kao "Kineski zid". Živjeli su u stanu na 12. katu. Još od 70-ih na gelenderu ispred te famozne zgrade na Spinutu i danas stoji urezbareno Dinino ime. Donijela mu je zgrada inspiraciju za naziv funk benda koji je osnovao s bratom Deanom. Imao je 17 godina te 1981. kada se nakon par glumačkih pokušaja okrenuo funk glazbi, stilu Jamesa Browna, Dininog glazbenog oca i vječnog uzora kojega je kasnije i upoznao. Kineski zid izdao je jedan album, za koji je Dino skladao glazbu, a Dean pisao tekstove. Istina, nisu se posebno proslavili, ali njihov album ostaje za povijest zapisan kao prvi snimljeni funky materijal na prostoru bivše Jugoslavije. Ubrzo se i Kineski zid razišao, Dean odlazi u Ameriku, a Dino se okreće solo karijeri.
No, iako mnogi tvrde da je to bio Dvornikov prvi bend, u krivu su. Još prije, tek na ulasku u adolescenciju, između nogometnih utakmica na školskom igralištu, osnovao je bend Hidrant. Prisjetio se toga u filmu glazbenik Neno Belan.
- Ispričao mi je kako su se upoznali tada kao dečki od nekih 14 godina. Belan je imao bend Narodno blago, a Dino je bio u Hidrantu. Bila je organizirana neka svirka na Čiovu i do tamo su zajedno putovali u kombiju. Bio je to pravi party. Tada su im se prvi put ukrstili putevi, a Belan kaže da je zapamtio da mu je Dvornik bio neopisivo simpatičan tip - prepričava 53-godišnji Volarić.
Dragan Lukić Luky pjevač, tekstopisac i glazbeni producent, Dvornika je upoznao kroz glumu. Naime, poznato je da je s bratom Dino vrlo rano zakoračio u svijet glume pod budnim okom oca Borisa. Glumili su u kultnoj seriji Miljenka Smoje, "Naše malo misto".
- Luky mi je ispričao da su imali dramsku grupu u školi i prof. Krstulović je skrenula pozornost HNK Split na talentirane dečke iz svoje grupe. Sprijateljili su se u HNK, kada su bježali s glumačkih proba u potkrovlje kazališta gdje su svirali svoju glazbu otkrivajući funk - govori nam Volarić koji ima impresivno novinarsko iskustvo, a stekao ga je radeći za BBC, HRT te kao direktor programa CMC televizije. Zadnjih godina pokušava, kaže, živjeti kao neovisni autor dokumentarnih biografskih filmova među kojima su istaknuti serijali "Zauvijek skladatelj" te "A Porina dobiva".
Uz već spomenuta imena, u filmu koji traje 53 minute govore i glazbeni producent Nenad Vilović (s kojim je snimio nekoliko pjesama od kojih je najpoznatija "Ništa kontra Splita", svojevrsni simbol grada), glazbenici Gibonni, Davor Gobac, Josipa Lisac, Željko Banić Bane iz Songkillersa, Mladen Badovinac iz TBF-a, susjed i poznati splitski brico Mladen Smajić, prijatelj i kolega, danas također pokojni, Rajko Dujmić te producent Srđan Sekulović Skansi (s kojim je surađivao na hitovima "Hipnotiziran", "Pelin i med" i "Više ili manje").
Susret kod trafike
Nenad Vilović, Dinin prijatelj i suradnik, bio je jedan od prvih koji je vjerovao u njega te mu ustupio glazbeni studio u prizemlju zgrade.
- Pustio bih ga da sam programira dok bih radio u drugoj prostoriji. Vidim ga kroz staklo da skače, cijeli je bio sretan i viče mi: 'Napravio sam hit', a ja čujem samo bubanj. Pitam ga: 'Kakav ti je to hit, a čujem samo bubanj. Imaš li kakvu melodiju za to?', a on mi kaže: 'Ma kakva melodija, svaka bi pasala na ovaj ritam.' Pitam ga ima li kakvu harmoniju, a on će: 'Ma kakva harmonija, sve idu na ovaj ritam, ovo je hit.' Onda sam ga pitao za tekst i rekao je: 'Idem odmah nazvati Gibu, pustit ću mu taj ritam i on će to napisati za pet minuta.' Tako je Dino shvaćao što je to glazba i što je hit – ispričao je Volariću Vilović.
To je bio početak hita "Zašto praviš slona od mene", hit iz 1988. za koji je tekst napisao Zlatan Stipišić Gibonni.
Živjeli su na udaljenosti od 100 m zračne linije. Ljeti bi se, po vrućini kada vani nema ni pasa, nalazili na trafici, prepričava nam Volarić.
- Bok - pozdravlja Dino.
- Bok, kako je? - odgovara Gibonni.
- Evo, kupujem duvan, aj dođi do mene - poziva Dino. Godinama poslije, u filmu govori Gibonni kako je odmah znao da je sastanak kod trafike neki trik i da ga nešto treba. Došli su u stan, na 12. kat, Dino je pustio demo, a Dinina mama Dijana stavila je kuhati tursku kavu. Dok se kava na štednjaku skuhala, oni su već složili pjesmu, i melodiju i tekst.
Uz Dinu za glavnim mikrofonom, u ulozi pratećeg vokala na pjesmi koja će postati golemi hit, iskazao se tada jednako mladi Neno Belan.
A odakle baš slon u pjesmi?
Kultni splitski kafić 80-ih u koji s dolazili ljudi iz svijeta teatra i glazbe zvao se Semafor. Zalazili su tu i Dino i Gibonni. Jednom, kraj Gibonnija je za stolom sjedila neka mlada, njemu nepoznata ekipa. Doša im je još jedan prijatelj vičući: "E, di si slone!" Gibonni se prenuo, čudna mu je bila fraza. Nedovoljno iskorištena, s obzirom na to da su se inače ljudi častili drugim životinjskim nazivima. Pohranio je tu frazu u umu i kada su Dini zatrebali stihovi, Gibonniju je kreativnost proradila.
Pjesma je objavljena na Dininoj debitantskoj singlici. Na A strani je bila "Zašto praviš slona od mene", a na B strani "Ljubav se zove imenom tvojim".
Šansu da uopće izda svoju prvu ploču dobio je zahvaljujući nastupu na Zagrebačkom festivalu iste 1988. godine kada je proglašen najboljim debitantom.
Bio je to pravi šok, kako u filmu ističe Vanna, jer tada se na festivalima nisu otkrivali novi talenti, već su oni bili smotra etabliranih glazbenika. Kada se Dvornik probio na festivalu, ona je, govori Volariću, shvatila da ima nade za njih, tada mlade glazbene nade.
Baš kao što je, tada kao mladi pjevač u usponu, dobio priliku zasjati na pozornici, tako je i on godinama kasnije, kada je već bio na glasu kao velika jugoslavenska zvijezda, dao priliku mladima. I to TBF-u, koji je tada bio u počecima.
Dvornik je u splitskom klubu Jet Set imao promociju svog albuma "Priroda i društvo" i slučajno čuvši za mlade glazbenike pozvao ih je da nastupaju prije njega na promociji.
Mladim TBF-ovcima bio je to znatan vjetar koji ih je pogurao u karijeri.
Više od studijskog muzičara
- Sa Songkillersima se družio pred kraj svog života. Velika istina je da je bio jako usamljen. Njegova ovisnost o opijatima je postala javno poznata stvar i tako su se svi počeli pomalo distancirati od njega pa pred kraj nije više s kim imao ni otići na kavu – zaključuje Volarić pa objašnjava kada je zapravo Dvornik počeo posrtati.
Bilo mu je važno, kaže, dokazati da nije samo studijski muzičar.
Snimao je albume i nastupao po manjim klubovima uz matricu, no htio je više. Prije rata, organizirao je turneju s bendom po cijeloj Jugoslaviji. Sve je bilo dogovoreno i gotovo rasprodano, bio je na pragu da se dokaže kao velika zvijezda.
- No, u tom trenutku počinje rat i zatvaraju se granice, a turneja propada i to ga je kao kreativca slomilo - kako mi je ispričala njegova supruga – prepričava Volarić.
Od trenutka kada se Dino preselio u Zagreb, on i Rajko Dujmić bili su nerazdvojni. Gotovo je nevjerojatno, objašnjava, da su njih dvojica bili godinama nerazdvojni, stalno se družili, ali nikad nisu ništa zajedno napravili.
- U ratnim vremenima, Dino se preselio u Zagreb i to su mu dosta zamjerali u Splitu. No bio je to logičan potez jer se tada jedino još u Zagrebu mogla stvarati glazba, u ostatku zemlje bio je kaos. Pričao mi je Dujmić kako su 1990. Danijelu trudovi uhvatili dok se Dino spremao započeti koncert u Domu sportova. Rajko i supruga Snježana tada su prvi pohitali k Danijeli u bolnicu pružiti podršku – priča Volarić.
Dujmićev intervju
Dujmić je Dvornika nazivao "bijelim crncem" zbog njegovog nepogrešivog urođenog osjećaja za ritam, za koji je Dujmić govori da se nije ponovio niti poslije niti prije Dvornika. Dino je glazbu čuo kako je nitko drugi nije mogao čuti, znao je to Dujmić i zato mu se divio. Često su se družili, Dino je obožavao Dujmićeve pjesme, a Dujmić se Dini divio. No ritmičar i melodičar nikad se nisu susreli u pjesmi. No bili su bliski, slušali jedan drugog i davali si međusobno savjete oko pjesama.
- Rekao mi je da su se na zadnjem albumu intenzivnije družili jer je Dino dijelio autorstva, puštao je da mu se pomaže, dok je prije radije sve sam radio, potpuno posvećen glazbi. Dujmić je u tome vidio neki znak, predosjećaj... - opisuje Volarić, dodavši da je Dujmića teško dotukla vijest o Dvornikovoj smrti.
Dujmić je s Novim fosilima bio na duhovnoj obnovi kod patera Linića 2008. godine kad su mu javili da je Dvornik preminuo.
Kako je Dujmić ispričao Volariću, nazvala ga je Ella, govoreći da "tata ne diše". Rajko i Snježana među prvima su došli do neutješne Danijele i Elle, kako tvrdi Volarić. Upravo je Dujmić, s namjerom da izbjegne fotografe, predložio da lijes iznesu kroz podrum, garažu i direktno u kola.