VANNA

‘Ma kakvo povlačenje? To bi značilo da sam podlegla depresiji, priznala da je život stao‘

Poznata glazbenica slavi 30 godina karijere, a u novom spotu za pjesmu za koju je sama napisala tekst predstavila je i kćer Janu
 Ivana Vrdoljak - Vanna
 Vedran Peteh/Cropix

Kada je ovo ljeto održala koncert u Kaštel Kambelovcu, Vanna nije ni slutila da će joj to biti posljednji nastup ove godine. Bio je to 8. kolovoza, nakon višemjesečnog lockdowna ljudi su se konačno malo opustili, ljeto je bilo u punom jeku, stigli su prvi turisti i sve skupa ulijevalo je, makar na kratko, neki optimizam u ovoj ružnoj godini.

"Tada je situacija s koronom bila neusporedivo bolja nego danas, ali ljudima se na ulasku na koncert mjerila temperatura, pazilo se na razmak u publici, organiziran je i live-stream tog događaja. Bilo je vidljivo da su stigla neka nova vremena. No ipak, bilo je divno, radovalo me u publici vidjeti nasmijana lica, bilo je lijepo pjevati. Ljudi su željni glazbe, dobrih koncerata - kaže naša glazbenica o godini bez presedana.

No 2020. godinu neće pamtiti samo po lošem.

Osim što slavi okruglih 30 godina karijere, Vanna je za album "Izmiješane boje" osvojila Porin, snimila je i videospot za pjesmu "Loš trenutak", te nastavila objavljivati sjajne pjesme poput "Junaka" i najnovijeg hita, pjesme "Puna memorija".

Ovo je godina u kojoj smo prisiljeni izolirati se - biti na oprezu, biti tihi, promatrati, ali Vanna je, kako kaže, smatrala da će se bolje osjećati ako baš u takvoj, nezapamćenoj krizi pruži najbolje od sebe i tako se predstavi publici - bez zadrške, štedljivosti i kalkulacije.

"Povući se bi za mene značilo podleći malodušju i depresiji i priznati da je život stao. Svaka čast mnogim kolegama koji su stvarali, snimali i sami se financirali tijekom ove godine i to sve kako taj kreativni proces ne bi stao. Naravno, mnogi su možda pametnije procijenili da treba pričekati. No nekako ja u svojoj glavi vidim sebe na pozornici na lijepom mjestu, dupkom punom koncertnom prostoru i čujem te ljude kako pjevaju refren pjesme "Loš trenutak" ili "Puna memorija".

Osjećam da će me stisnuti u grlu od ganuća i sama ću sebi moći reći - eto, vrijedilo je. Možda sam naivna nakon toliko godina na sceni, ali vjerujem u to - kaže glazbenica koja je stvarala unatoč očitoj ekonomskoj neisplativosti u vrijeme pandemije covida-19.

Koncerata nema i nemoguće je nove pjesme promovirati na klasičan način.

Koliko je u godini korone uopće isplativo objavljivati pjesme?

- To je logično pitanje, ali ja možda baš i nemam logičan odgovor. Logično, objaviti pjesme koje nemaš kako kapitalizirati, financirati spotove i promociju, a znati da ti se to neće sasvim vratiti... To bi za svakog poslovnog čovjeka značilo mnogo upitnika iznad glave i logična bi odluka bila da se pričekaju bolja vremena.

Ali, eto, ja sam nekako smatrala da ću se dobro osjećati ako baš u takvoj krizi pružim najbolje od sebe i tako se predstavim publici, bez zadrške, štedljivosti i kalkulacije – priča glazbenica koja ove godine obilježava 30. godišnjicu svoje karijere.

"Ajme, pa ne brojim si toliko, zapravo, ne brojim si uopće. Ni uspjehe, ni neuspjehe, ni nagrade, ni naklade, ni broj koncerata. Ja bih da slavimo glazbu, nove i stare pjesme zajedno, muziciranje pred publikom, to je dovoljan povod. Da, skupilo se godina, neka, ali diviti se sebi iz prošlih dana je beskrajno neproduktivno i dosadno", smatra pjevačica čije je ime oduvijek bilo sinonim za dobru glazbu i kvalitetu. Koliko je u ovih 30 godina, otkako je na sceni, bilo teško ne pokleknuti pred izazovima, ne krenuti nekim drugim, bržim putem do uspjeha?

"Ja glazbu previše volim da bih ikada pristala izvoditi nešto što ne smatram dostojnim imena glazbe. I, da, naravno da znam kakvi su sve putovi do uspjeha, ali mene je interesirao put uživanja u glazbi. To se nekad poklopi s uspjehom, a nekad i ne. Naravno, bilo je nekad teško znati da prolaze mjeseci a vi živite u sjeni prolaznih i smiješno površnih trendova kojima su se mediji zabavljali. Da, sve to zabavlja, ali i zavarava publiku pa se pitaju zašto me nema, gdje sam sve ovo vrijeme… Hej, ja sam cijelo vrijeme tu, ali ste vi bili zabavljeni nekim drugim.

image
Vedran Peteh/Cropix

To je razumljivo, popularnost je valovito more, ljudi plove kako znaju i koriste sva moguća sredstva da bi opstali i to je legitimno. No, ako vam borba za popularnost kao takva ne dolazi prirodno i nije vam dnevna opsesija (kao što meni nije), to ne znači da više nemate želju za glazbom. Ja baš u inat imam jer znam da imam puno toga dobrog za ponuditi, bez obzira tko ili što je sada u trendu", rezolutno kaže naša sugovornica koju pitamo što joj je najteže bilo u korona godini koja je sada na izmaku.

Kao i svima, odgovara iskreno, najteže joj je pala ta izoliranost od ljudi jer nije prirodna čovjeku.

"Tim više, jer mi glazbenici volimo i trebamo publiku i skromno se nadamo da i publika bar malo treba nas. K tome, nije mi prirodno da nisam mamu vidjela već neko vrijeme jer ne mogu riskirati da je ugrozim s obzirom na to da ne znam jesam li ili nisam nositelj virusa. Postaje nepodnošljivo koliko ljudi umire zbog komplikacija koje stvara virus i sada smo u situaciji da porukama i pozivima bodrimo one koji su se razboljeli i radujemo se njihovu ozdravljenju, nadajući se da i sami nećemo dobiti "onaj teži oblik". S čežnjom se sjećam nekih ljetnih i ranojesenskih druženja u našem vrtu, uz gitare i pjesmu; sada mi to izgleda kao najljepši san, priča Vanna, koja se posljednjih godina na radost svoje publike sve češće pojavljuje kao autorica pjesama koje pjeva.

Autori najčešće svoje stvaranje stavljaju u okvire klasičnog obavljanja posla - odlaze u studio ujutro i rade do poslije podne i vraćaju se kući. No, ona nije među njima.

"Ja se iskradam iz kreveta u zoru, pjevam na diktafon mobitela i zapisujem na papiriće koje nađem na kuhinjskom stolu. Srećom, ja taj stol i jedina pospremam pa ne bacam takve stvari u reciklažu papira - kroz smijeh govori Vanna, kojoj su kada stvara, najveća inspiracija - ljudi.

Ljudima, kaže, možete davati svakojake uloge, opisivati situacije i zatečene osjećaje, kreirati u glavi scene koje su se dogodile ili nisu, što je manje bitno, opisuje Vanna svoj proces stvaranja.

"Bitno mi je da se uhvatim za nešto što me intrigira i što je stvarno, što možda mogu dočarati slojevito, u nekim nedorečenim nagovještajima koje će mnogi razumjeti. Umjetnicima je bitno da imaju svijest kako to što rade djeluje na ljude. Bilo je načina da se to sazna i stoljećima prije interneta, ali je danas to zbilja brz proces; tako i ja mogu vrlo brzo doći do povratne informacije je li to što radim ima smisla i dometa ili sam zabrazdila.

Kreativnost se očituje u tome da se mijenjate i budete na neki način nepredvidljivi, a ne da radite sve na isti kalup. To je onda neukusno podilaženje publici koje može biti isplativo, ali mislim da se kreativci namjerno limitiraju na taj način jer su napokon sretni kad pogode bilo publike. No publika je tek prevrtljiva, pa je bolje ostati vjeran sebi i stvarati prema svojoj savjesti i talentu, nego strepiti jeste li sa svakom novom pjesmom nekom ugodili", kaže glazbenica koja, kaže, i kad piše, ne piše pjesme za sebe. Tek kad ih otpjeva na glas, shvati odgovaraju li njoj, njenom glasu i dosadašnjem opusu. "Smislim nešto i tek poslije se zapitam hoće li mi ljudi povjerovati. Bitno mi je da je melodija lijepa i da je ljudi mogu ponoviti i da je tekst životan", kaže Vanna koja vjeruje da je šest godina glazbene škole i sviranja klavira u njezinoj rodnoj Koprivnici ostavile traga.

"Nažalost, bila sam prosječna sviračica klavira, solidna u solfeggiu, ali zato s pjevanjem nisam imala problema. Znanje sam nakratko obnovila kad je moja kći Jana pohađala glazbenu školu i nakon toga opet većinu zaboravila. Imam sreću što radim s producentom Goranom Kovačićem koji ima razumijevanja za moje zapostavljeno glazbeno znanje i odlučio je to zanemariti i cijeniti moj talent za melodiju, tekst i načelnu ideju kako čujem pojedinu pjesmu. Ja mu iz zahvalnosti redovito obećajem da ću se uhvatiti s klavirom u koštac, jednom", smije se Vanna, koja je obožava glazbu osamdesetih i znala je, kaže, sve pjesme s tadašnjih top lista. S druge strane, rock glazba joj, priznaje, nije sasvim domaći teren kao ni punk, ni jazz. "Danas popunjavam te rupe i često gledam glazbene dokumentarce o glazbenicima o kojima ne znam dovoljno i onda budem pod dojmom danima, istražujem sama dodatno na YouTubeu i inspiriram se. Nikad me se nisu dojmili narodnjaci, zaista ne razumijem u čemu je privlačnost.

Nije mi se baš ni svidjela ni ona domaća "kuruza" glazba, zabavna glazba za široke narodne mase, da budem fina. Srcedrapateljni tekstovi i onaj neki grčki melos, nisam to nikad doživljavala. Kad su mi profesori klasičnog pjevanja prilikom tih nekoliko sati koje sam odslušala rekli da se okanim zabavne glazbe jer da sam ja rođeni koloraturni sopran, možete misliti kako sam pobjegla glavom bez obzira. Pa tko lijepi postere koloraturnih soprana po zidovima? Naravno, danas ne bih imala ništa protiv karijere i običnog soprana jer sad znam da su to itekakve megazvijezde koje uživaju u životu glazbenika. Samo, sad je kasno. Roditelji su se jako trudili objasniti mi neke stvari, prikazati prednosti karijere klasičnog pjevača, smatrali su bi da bi moja osobnost bolje pristajala tamo nego na estradu o kojoj nisu znali ništa osim da im je sumnjiva, nesigurna i nestalna - prisjeća se Vanna, koja kao autorica piše jake ženske pjesme. Odakle crpi inspiraciju za to?

"Za početak možda upravo iz te neupitne podrške mojih roditelja koja je u meni proizvela dosta čvrsto samopouzdanje koje me vodi kroz život i utječe na mnoge moje odluke i poteze. Valjda mi ne pristaje molećivost i naročita patnja i patetika u glasu. Ne znam, ali kako god bilo, zahvalna sam na tom prepoznavanju publike. I sami znate da nisam kraljica teatralnosti, ni u čemu, ali emotivnost nema alternativu. Moja prijateljica Valentina Fijačko je neki dan stavila na Instagram story navodno Beethovenov citat da je nevažno jesi li točno pogodio ton, ali da je pjevati bez srca neoprostivo. Tako nekako. Naravno, ne bi bilo dobro shvatiti da je baš poželjno da ljudi koji jedva intoniraju odluče da to nije bitno jer pjevaju iz srca. Možda, ali ih nije baš ugodno za čuti. Znati pjevati samo po sebi nije dovoljan razlog za popeti se na scenu i forsirati glazbenu karijeru; trebalo bi s tim glasom imati što i za reći. Barem ja tako mislim - kaže Vanna, u čijim se pjesmama prepoznaju mnoge žene.

Iznimka nisu ni njene kolegice pa ju je tako jednom Nina Badrić pitala je li inspiraciju za pjesmu "Loš trenutak" crpila iz njenog osobnog iskustva. Što joj je Vanna odgovorila?

"Ja zaista mislim da mi Nina nije mogla dati ljepši kompliment. Odmah mi je prošla kroz glavu pomisao da sam trebala tu pjesmu njoj ponuditi. Zamislite samo koje bi to obostrano zadovoljstvo bilo da se jednog dana, zbog neke pjesme to i dogodi! -

No, bilo je u 2020. godini i lijepih stvari: ipak sam ostala povezana s publikom preko mojih pjesama koje su na YouTubeu pogledane milijun puta, radiopostaje me rado emitiraju, svi moji su dobro...", govori Vanna koja je u spotu za "Punu memoriju" angažirala svoju kćer Janu. No, nije je medijski najavljivala: da je Jana u spotu, prepoznali su Vannini obožavatelji na društvenim mrežama. Zbog čega nije "zaigrala" na moment kćerke i majke, premda kao inteligentna žena zna da bi to dodatno privuklo medije?

"Ah, vi me znate dobro pa tako znate da mi nije prioritet privući medije nego publiku za pjesmu. Ako pjesma i spot uspiju kod publike, doći će i mediji, zar nije tako i bilo? Nisam djecu koristila kao mamac za medije ni kada su bili mali i znam dobro koja je medijska "kazna" za to, pa sigurno neću ni sada. Ali, ova pjesma je moja priča, i imam pravo osmisliti prezentaciju za nju na osobni način. I eto, jesam - kaže Vanna koju pitamo koliko se 19-godišnja Jana i nekadašnja 19-godišnja Vanna razlikuju. Osjeća li kao majka da su neke stvari u tim godinama ostale iste? I koja je od njih dvije u tim godinama bila naivnija?

Kad naiđem na snimku sebe iz vremena mojih početaka, odem do svog sina i objasnim mu u šali da je očit razlog mog uspjeha u fizičkom izgledu. Tako to šaljivo počne, a završi tako da im dosađujem pričama o tome kako sam ja u njihovim godinama živjela sama u Zagrebu, studirala i pjevala i svaki put valjda za par kvadrata smanjim površinu sobe u studentskom domu kako bih svoju žrtvu učinila većom. Kako oni imaju prijatelje i među studentima koji su smješteni u studentskim domovima, sami su vidjele te sobe i zaključili da su precool i da je tamo živjeti pravi show. Eto, toliko o mojim teškim počecima u očima moje djece.

Naravno, smatram da sam ja u njihovim godina bila puno samostalnija, ali mislim da su oni puno iskusniji u procjeni ljudi i međuljudskih odnosa", ocjenjuje Vanna, a mi se opet u priči vraćamo koronagodini koja je najviše pogodila kreativnu industriju. Koliko je teško u situaciji kada vas država proglašava "viškom", a pojedinci vašim kolegama poručuju da mogu ići okopavati krumpire, dati najbolje od sebe i ostati na svom putu?

"Nisam doživjela da nas država proglašava viškom, jednostavno je to tako da u trenucima teških kriza najviše nastradaju ljudi koji se bave nadgradnjom, jer se najprije odričemo onog o čemu nam ne ovisi život, zar ne? Glazba je doduše i dalje svuda oko nas, nitko nije naložio da se moramo distancirati od glazbe, samo ne postoji koncertna djelatnost koja je velikom broju kolega i ljudi iz show businessa jedini izvor zarade.

Valjda nismo toliko naivni da očekujemo da država ima sredstva kompenzirati trošak apsolutno svima koji ne mogu raditi tijekom krize. Što se zlobnih komentara na internetu tiče, vjerujem da na osnovi nekoliko takvih primjera bešćutnosti ne trebamo generalizirati stav javnosti prema nama kreativcima. Ja duboko vjerujem da naši ljudi imaju razumijevanja za nas koji ne živimo na teret državnog proračuna nego svoju egzistenciju gradimo ovisno o tome koliki interes za našu umjetnost stvorimo kod publike. Koliko nam to uspijeva, stresan je i neizvjestan proces sam po sebi i svakako nije prirodno da nas u tome sprječava virus.

Duboko vjerujem da naši ljudi znaju osvijestiti da svatko tko nešto kvalitetno proizvodi ulaže u taj proizvod trud, znanje, kreativnost, talent, svoja sredstva, a sve to s nadom da će oplemeniti nečiji trenutak u životu, bilo da se radi o nekom proizvodu ili četiri minute lijepe glazbe. Duboko vjerujem da naši ljudi znaju da se bogato društvo gradi u prožimanju svih njegovih segmenata a ne samo onih elementarnih jer je u konačnici i čovjek sazdan od mnogo potreba koje mora, ali i želi zadovoljiti da bi imao ispunjen život. A ispunjen život pojedinca obogaćuje svako društvo. Nikako bešćutnost, sebičnost i zluradost - ističe Vanna. Što sljedeće glazbeno planira?

"Uh, ovo pitanje mi glazbenici u zadnje vrijeme doživljavamo kao provokaciju, ali znam da imate najbolje namjere pa ću probati biti umjereno optimistična: nastavljam sa snimanjem pjesama u nadi da ću ih što prije moći i nekom otpjevati", kaže optimistično pjevačica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. lipanj 2022 15:18