Svako moje jutro u Frankfurtu počinje kavicom u mom ‘drugom dnevnom boravku‘, u NTG-u, restoranu mog prijatelja Ive Kneza gdje zajedno komentiramo vijesti iz domovine i svijeta, dogovaramo se kako ćemo skupa gledati neku dobru utakmicu... Kod mog Ive neki dan krstili smo i mog najmlađeg unuka, tromjesečnog Tina, na fešti na kojoj su bili i tamburaši i na kojoj smo svi slavili do zore... Posljednjih mjeseci, međutim, nakon ‘čašice razgovora‘ s Ivom, ja sjednem u jedan malo udaljeniji kutak restorana i počinjem pisati. Od ljeta, naime, radim na svojoj autobiografiji. Sve pomno bilježim, prisjećam se kako se nešto točno dogodilo i zapisujem. Ne žurim, ali mogu se pohvaliti da sam dosad napisao već nekih dvjesto stranica - otkriva Mate Bulić koji u ovom trenutku još ne zna kada će knjiga izaći.
- Rekao sam da neću brzati, nego sve bilježim lijepo, polako, natenane - govori ‘kralj dijaspore‘ čija će knjiga početi opisima njegova djetinjstva, koje je pjevač proveo u Hercegovini.
- Baš sam neki dan pričao unucima kako im je dida odrastao u nekim lijepim vremenima. Sjećam se kao da je jučer bilo kako smo mi klinci svakog dana pješačili po dva kilometra do osnovne škole u koju nas nitko nije od odraslih vodio, nego smo išli sami, a naši se nisu bojali za nas jer cesta kojom smo u školu išli nije bila prometna - govori Mate Bulić koji je nakon osnovne škole završio i elektrotehničku školu, a onda i Ekonomski fakultet i to na želju svog oca.
- Moji doma već su znali da sam svoju ‘prvu ljubav‘, nogomet (jedno vrijeme bio je više nego uspješan golman svog nogometnog kluba, a njegove vještine na golu hvalio je i legendarni Ćiro Blažević), zamijenio glazbom koja mi je uz moju suprugu Zdravku životna ljubav, ali su se majka i otac bojali za mene jer su znali da biti glazbenik nije neko zanimanje koje ti donosi sigurnost. Zato sam ja, radi njih, doma donio diplomu, da majka i otac budu mirni - prisjeća se Mate kojem je svojedobno ponuđen i posao profesora u srednjoj školi u Mostaru.
No, njega je ljubav umjesto u Mostar odvela u Frankfurt, grad u kojem je bila njegova voljena Zdravka i u kojem je jedan od naših najpopularnijih pjevača prvo vrijeme radio na ‘baušteli‘.
- Ponosim se i tim dijelom svog života. Nema što nisam radio: od kopanja kanala do istovarivanja kamiona. No, nikada pa ni tada nisam odustajao od glazbe, a najveća podrška mi je tu bila moja Zdravka - ističe Mate Bulić koji će se u knjizi prisjetiti i kraja osamdesetih kada mu je na koncert na Hajdukovom Starom placu u Splitu došlo 30.000 ljudi koji su skupa s njim pjevali njegove hitove.
- Svi su već tada znali moje pjesme, ali malo tko je znao kako izgleda pjevač koji to pjeva - podsjeća pjevač koji će u svojoj autobiografskoj knjizi opisati i svoju veliku bitku s bolešću u kojoj je pobijedio na radost svoje obitelji i mnogobrojne publike.
- U knjizi ću biti iskren i pošten, kakav sam oduvijek. Neću ništa uljepšavati, pisat ću točno onako kako je bilo. Ne pišem ja znanstvenu fantastiku pa da sad nešto izmišljam - uz smijeh kaže Mate koji večeras nastupa na spektaklu Hrvatska noć, koji se održava u Frankfurtu. Za Novu godinu, odlučio je, ostati doma i pjevati sa svojima kod kuće, a žestoki koncertni tempo smanjit će od veljače.
- Neki su već pisali da prestajem s pjevanjem. Ma, ja nikad neću prestati pjevati. Ali, istina je da ću smanjiti tempo i da više neću imati i do 20 koncerata mjesečno. Umjesto toga, nastupat ću dva do tri puta mjesečno, a ostatak vremena više ću se posvetiti svojoj obitelji i knjizi koju pišem. Kako će se knjiga zvati? Nisam još do kraja odlučio, ali radni naslov je: ‘Bilo jednom u dijaspori‘ - otkriva Mate Bulić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....