Ni jedan film Dalibora Matanića nije uvjerljiviji no što je bio život minulog petka u Hrvatskoj. Prvo su u ranim jutarnjim satima u Zagrebu ubijene dvije žene, u dva odvojena slučaja, a onda je redatelj respektabilne biografije, čovjek za kojeg smo vjerovali da, uz svoj talent i rad, stoji i iza ljudskih vrijednosti, da je, dapače, borac za prava žena i manjina, humanist, da je na pravom mjestu krvav ispod kože - potonuo u blato.
Dalibor Matanić godinama je raznim ženama slao neumjesne i prostačke poruke, stvarao vrlo neugodne situacije na snimanjima, objavila je Milena Zajović u Večernjem listu, nakon što je razgovarala s Matanićevim žrtvama, uglavnom mladim djevojkama.
U petak kasno popodne, sad kad je ono što se dugo pokušalo zataškati otišlo u javnost, na svom se Facebooku oglasio i sam Matanić, koji je priznao da je uznemiravao kolegice, a to je činio, kako tvrdi, pod utjecajem droge i alkohola.
Umjetnica Arijana Lekić Fridrih među prvima je javno prokomentirala Matanićevu izjavu jasno poručivši da - ‘Oprosti‘ nije dovoljno dobro.
"Stvarno sam bijesna. Ovakve stvari, s obzirom na njegov status i na njegovu poziciju, trebaju završiti na sudu. Ne postoji ‘oprosti‘ koji njega može amnestirati od onoga što je radio. Sad je jedino bitno da se te žene koje je on zlostavljao jave i da on završi na sudu. Da povežemo tu priču s pričom sa zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti koja je i dalje otvorena, nezavršena, jer ti profesori i dalje predaju, a mnogi koji se bave ovom strukom su svjesni toga da im karijere ovise o nekim klikama i učinit će sve što treba da zadrže pozicije.
Matanić je sustavno zlostavljao žene, i ‘oprosti‘ nije dovoljno dobro. O ‘oprosti‘ može razgovarati sa svojim zatvorskim psihijatrom!", smatra Lekić Fridrih.
Istog je stava i Snježana Banović:
"Matanić mora u zatvor, u svojoj patetičnoj eskapadi kajanja priznao je kazneno djelo. To je sve što se tu može komentirati. O njegovim se "metodama" odavno sve zna, svi ga štite predugo. On je paradigma, kao i Prohić. Koji je već ušao u ladicu zaboravljena priča".
Redateljica Rajna Racz kaže da ju je status koji je na Facebooku objavio Matanić - zgrozio.
"... prošla me je jeza i pomislila sam jesam li ja luda? Kako je moguće da mu toliki ljudi iz naše struke i šire sada šalju podršku, srčeka, govore da je on bio sjajan na setu, da je hrabar što je izašao u javnost. Dalibor Matanić je svojim statusom "Kajem se" dao još jednu patrijarhalnu pljusku svim ženama u ovoj državi i podvrgnuo nas još jednoj tehnici manipulacije koja je tipična za društvo u kojem živimo. On je svojim priznanjem prebacivši vlastitu krivicu na alkohol i droge (što je, nažalost, još jedno previše normalizirano ponašanje od Akademije pa kasnije u poslu) od sebe odlučio stvoriti mučenika-heroja koji će biti "primjer drugim kolegama u osjetljivom terenu u kojem se očito neki od nas ne snalaze najbolje."
Taj osjetljiv teren zove se sustavno zlostavljanje žena, zastrašivanje i iskorištavanje pozicije moći. U umjetničkom miljeu nasilje je toliko normalizirano da mnogi ne primjećuju kad i sami postaju dio problema. Svaki slučaj koji ispliva na površinu dokazuje nam koliko još moramo educirati, govoriti i boriti se da nasilje u umjetnosti prestane biti status quo. Meni je dosta! Dosta mi je toga što sam i sama bila zlostavljana kroz akademiju, što sam normalizirala i opravdavala nasilje, dosta mi je toga što se stalno izokreću surove činjenice, što se vrše pritisci na novine da ovakve priče ne izađu, što se vrše pritisci na žene da ne kažu da su bile zlostavljene, što slučaj ADU nije riješen, što slučaj Prohić nije riješen, što postoji toliko neimenovanih zlostavljača i zlostavljačica za koje svi mi znamo, ali i dalje šutimo jer nas je strah, jer su oni na pozicijama moći, a naše karijere ovise o klanovima i koliko ti je tko naklonjen.
Nikakvi umjetnički uspjesi, parazitiranje i održavanje karijere na temama ženske boli i patnje, nikakve isprike, nikakvo "ja sam puno napravio za ovu zemlju", niti navodna stresnost našeg posla, niti floskule "ja za razliku od mnogih nisam odgajan da mrzim" ne mogu opravdati seksualne predatore, psihičko i fizičko nasilje."
Bivša predsjednica udruge B.a. B.e. i Upravnog odbora Kuće ljudskih prava Zagreb, aktivistkinja Sanja Sarnavka također ističe da bi trebala biti pokrenuta službena istraga. "Puno će ovisiti o tome koliko je žena spremno dati svoje ime i prezime, ispričati što im se događalo. Jer, ja se mogu napiti, ali neću ljude zlostavljati. Ne mogu ni alkohol niti droga biti opravdanje za zlostavljanje."
Što se tiče Matanićeve isprike na Facebooku ona je, kaže, "pokušaj kontrole štete, pokušaj koji očito pali kod mnogih. Tužno je da mu mnogobrojne žene govore da je ‘heroj koji im hrabrosti ispričati se‘. To je tragedija ovih naših prostora.
Ne mogu pojmiti što bi se moglo dogoditi da naše žene razumiju što bi trebalo biti normalno u društvu ravnopravnosti, a što bi trebalo osuđivati. Muškarcima se još i ne čudim, ali kod žena to izgleda tragično.
Matanić je vrlo vješt manipulator. On je uspio stvoriti sliku feminista, muškarca koji se zalaže za prava žena.", zaključuje Sarnavka.