Darko Rundek prošetao je sa suprugom Sandom Hržić crvenim tepihom na Sarajevo Film Festivalu i držeći se ruku pod ruku, sa sunčanim naočalama nasmijani su pozirali fotografima. Jedno je ovo od rijetkih izlazaka poznatog para.
Par se upoznao na zagrebačkoj Akademiji koncem 1970-ih, on tada kao student režije, a ona studentica glume. Otada surađuju na mnogim projektima na kojima je Rundek radio kao skladatelj i pjesnik, a Sanda Hržić kao redateljica i prevoditeljica.
Rundek i Hržić svoj su odnos držali privatnim, no zna se da su 1991., nakon što su emigrirali u Pariz, dobili sina Davida. Hržić nakon nešto više od dvadeset godina života i rada u Francuskoj 2011. vraća se na Brač, gdje se sada s Rundekom bavi maslinama i vrtom.
"Mom je ocu zdravstveno stanje bilo sve teže, odlučila sam ostati s njim na Braču, do zadnjeg daha, koliko god vremena trebalo da ga otpratim na drugu stranu. Zaustavila sam sve aktivnosti u Francuskoj, otkazala radionice. Umro je u svom krevetu, kako se i nadao, kako bih i ja željela", kazala nam je ranije.
Njihov aktivizam odavno je nadišao umjetnosti kojima se bave
U to doba, za boravka na Braču, dok se otac polako gasio, Hržić se iznova vezala za još od doba djetinjstva dobro poznati otok. "Brinula sam o stablima maslina, sadila drveće, zasadila dva vrta s raznolikim biljem, cvijećem po metodama permakulture, počela skupljati staro sjeme, sadnice, upoznavati ljude koji se time bave, eksperimentirala sam, doživljavala neuspjehe, iznova pokušavala, sve to postalo mi je dnevna obaveza i velik izazov. Pariz je postajao sve dalji i dalji", prisjetila se.
Za Rundeka je Brač, kako nam je ranije kazao, njegov glazbeni inkubator, ali i mjesto na kojem se posvetio ekološkoj poljoprivredi i razvoju samoodržive permakulturne farme. "Povlja su rodno mjesto Sandina oca Ljupka. Nakon njegove smrti renovirali smo konobu u kojoj smo smjestili studio... u pišem, snimam i skladam više kao night job, a preko dana obrezujem, kosim, berem, šetam se, njušim i gledam", otkrio je glazbenik.
Inače, Darko Rundek u vrijeme djetinjstva, ali i tinejdžerske dobi vikende i školske praznike provodio je u Zagorju, kod bake i djeda.
"Veliki radovi kao sjetva, žetva, branje kukuruza, berba grožđa, sjenokoša, sječa šume i priprema ogrjeva i ostalo, tempirali su se na naš dolazak. Za svaki uzrast je uvijek bilo puno posla i premalo vremena za igru. Deda je često govorio da kruh nemreš u tvornici napraviti. Iako mi je često bila gnjavaža tamo ići, osobito kada bih subote morao provoditi daleko od gradskog rock‘n‘rolla i društva, bilo mi je jasno da bez rada i poštivanja kalendara prirode nema hrane ni života."
To vrijeme provedeno na zagorskom selu bila je baza odnosa s prirodom i prema prirodi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....