Od prve glavne uloge koju je Matko Knešaurek imao u domaćim sapunicama prošlo je gotovo šest godina. Nakon RTL-ove “Ruže vjetrova” odigrao je tek nekoliko gostujućih uloga u televizijskim serijama. Upravo zato nije neobično što su producenti Nove TV, tragajući za još “nepotrošenim” licima, izabrali Knešaureka za ulogu Petra, zagrebačkog dečka punog novca, vjetropira koji vrijeme troši na žene i alkohol. To je, naravno, bio samo početak zapleta “Zlatnih dvora”, trenutačno najgledanije hrvatske serije, jer Petar nakon što upozna Anu (Katarina Baban) potpuno se promijeni i preseli zbog ljubavi na selo.
A promijenio se i sam Knešaurek u tih šest godina, koliko ga nije bilo intenzivno na malim ekranima.
‘Ruža vjetrova’
- Ostario sam, to se promijenilo. Vjerojatno i ja sada ovaj posao shvaćam puno ozbiljnije nego što sam ga shvaćao tada. Premda, bio sam i tada ozbiljan u gabaritima svojih godina, a bile su mi tada 24. Žao mi je samo što sam se s “Ružom vjetrova” rastao na taj način, jer mogli smo se razići i drugačije. Ne prebacujem krivnju na druge, nisam takva osoba, odgovornost je na obje strane - govori Knešaurek, koji je ekipu “Ruže vjetrova” napustio nakon prve sezone. No “Zlatni dvori” pokazali su mu se kao sasvim drugačije iskustvo.
- Ovdje je sasvim druga priča, raditi je prava milina, no i ja sam sazrio, složio neke svoje prioritete. Stvarno sam zadovoljan, a zadovoljna je i publika, vidim to po reakcijama ljudi, gledanostima koje naša serija postiže - odgovara ovaj 30-godišnji Zagrepčanin. No, iako je i sam gradsko dijete, nije mu, kaže, bila neshvatljiva odluka njegova lika Petra da zamijeni zagrebački asfalt seoskim životom.
Ajde, probaj
- Kao mali bio sam često sam išao kod bake na selo, čak sam i jedan kratki period živio tamo, tako da mi ništa nije strano. Ni životinje, ni priroda, kao ni taj poseban mentalitet ljudi, koji je sasvim drukčiji već na 100 kilometara od Zagreba. Ljudi su tamo puno jednostavniji, puno manje opterećeniji s nekim stvarima koje su nama u gradu nametnute, tako da mislimo da bez njih ne bismo mogli funkcionirati nijedan dan - odgovara Knešaurek. Glavnu ulogu, kaže, nije očekivao, čak mu ona nije prvo bila ni namijenjena. No, kako to obično biva, pozovu vas na audiciju za jednu, a na kraju dobijete sasvim drugu ulogu.
- Ma ja nikad ništa ne očekujem. Za mene nema malih, sporednih, velikih ili glavnih uloga, ne gledam na glumački posao na taj način. Ista je situacija bila kad su me pozvali na audiciju za mjuzikl “Mamma Mia”. Trebao sam igrati Skya, sve dok Dinko Appelt i Igor Barberić nisu rekli, ajde ti mali probaj Harryja - smijući se odgovara Knešaurek.
Najviše scena u seriji ima, naravno, s Katarinom Baban, koja u seriji igra ljubav Petrova života, Anu. Kako se Baban i Knešaurek znaju još iz studentskih dana s Akademije u Osijeku, nije im trebalo puno da se opuste na setu.
- Kada imate prijateljstvo dugo osam godina, ne morate puno filozofirati o likovima i karakterima vaših uloga - uzvraća.
Iako mu je glavna uloga u “Zlatnim dvorima”, s obzirom na to da je slobodnjak, odlično došla, Knešaurek je ipak nije prihvatio bez razmišljanja. To i ne čudi jer je nedavno postao tata i njegovoj kćerkici Taliji sada je tek devet mjeseci.
- Naravno da sam sa suprugom Anicom razgovarao o tome prihvatiti glavnu ulogu ili ne. Ali ni snimanja neće trajati vječno i objektivno bi od mene bilo neodgovorno da nisam prihvatio taj angažman. Na kraju krajeva, mora se od nečega živjeti i nisam imao što previše razmišljati. No, prije svega nisam projekt prihvatio zbog honorara, to svakako nije bio moj glavni motiv - kaže Matko.
Moja obitelj
Zanimala me priča i tim koji ga radi. Glumačka ekipa koja se tu posložila je genijalna. Vlada jedna normalna atmosfera, tu nema zvijezda, svi smo ravnopravni i stvarno nam je prava milina raditi - objašnjava.
Naravno, milina je raditi, posebno kada imate osobu koja ima smisla i volje da ponekad, ako vam je potrebno, prilagodi raspored snimanja vašim obvezama. A ekipa “Zlatnih dvora” to ima. Ipak, Knešaurek, kada radi, kćerkicu Taliju i suprugu Anicu najčešće viđa tek navečer.
- Najčešće uzmem gitaru, sjednemo i zapjevam. Prije sam imao dugu kosu, traperice, pa vam je jasno da je moj repertoar rock, Led Zeppelin i Guns N’ Roses. I kad pustimo YouTube, već na prve rifove, Talija se izvrne, dudica padne i mala spava. Nevjerojatno - govori glumac. Kako je stvarno “friško” u braku, točnije 28. studenoga Anica i on slave svoju prvu bračnu obljetnicu, par još nije stigao otići na medeni mjesec. No, Matko to ipak ne misli propustiti.
- Spremam supruzi iznenađenje pa ne mogu otkriti kamo je vodim. Povest ćemo i kćer jer tamo kamo idemo nije problem naći dadilju za pet dolara na dan. A uskoro će nam i godišnjica, za koju također nešto planiram. Mislim da će joj se svidjeti to što spremam. Meni su takve stvari bitne u životu i ne radim ih jer to moram, nego zato što stvarno želim - uzvraća Knešaurek.
Iz onog što priča jasno je kako mu je obitelj izrazito važna. Nije tako propustio ni rođenje Talije, bio je uz suprugu svih 12 sati u bolnici Sveti Duh dok je rađala.
Porođaj djeteta
- Bio sam jako sretan, ali ja ni nemam problema s bolnicama jer je moja obitelj davno imala prometnu nesreću, zbog koje smo, nažalost, mnogo vremena proveli po bolnicama i to mi je postalo normalno. Unutra smo bili 12 sati, a oko nas u boksovima druge žene koje su rađale. Dolazili su i drugi očevi, no neki koji su stvarno bili veliki, kao Wolverine, napucani, jaki, brzo bi izlazili potpuno blijedi i povraćali. Mislim, jasno mi je da to svatko ne može izdržati, ali mislim da je važno tada biti pored majke svojeg djeteta. A mi smo se u našem boksu zezali. Ja sam obukao zelenu kutu i glumio doktora, tako da smo i babice i liječnica, pa čak i moja supruga, unutra vrištali od smijeha. Anica se smijala između trudova, nije mi čak ni psovala, iako joj je bilo baš teško jer Talija je bila jako velika beba. Rodila se sa 4300 grama, ogromna je bila. Anica je to stvarno herojski odradila i bilo je to jedno prekrasno iskustvo - priča Knešaurek. O drugom djetetu još ne razmišljaju jer, kaže, ako Talija i ostane jedina, bit će sretni. On sam je odrastao uz dvije sestre i brata i u obitelji je najmlađi.
Kao u vojsci
- No, to ne znači da sam zato bio razmažen. Već s nekih 18, 19 godina otišao sam iz roditeljskog doma u Osijek zbog studija i pet godina me nije bilo doma. Nisam imao tamo nikakve rodbine, tako da sam sam kuhao, prao, peglao, spremao i po 12 sati bio na faksu. Sve mi je to bilo pod normalno. Zapravo tih pet godina bilo mi je kao u vojsci - zaključuje. Koliko ga je osamostalilo studiranje u drugom gradu, toliko ga je obilježila i prometna nesreća koju je ranije spomenuo. A do tog dijela razgovora zapravo smo došli potpuno slučajno jer Knešaurek o tome baš i nije do sada pričao.
- Bilo je to davno. Mislim da sam imao dvije, tri godine. Vraćali smo se tog jednog popodneva s nedjeljnog ručka iz Draškovićeve doma u Palmotićevu gdje živimo. Ja sam išao s mamom i tatom, točnije tata me nosio na ramenima, a moj brat Ante, sestra Jelena i Zrinka hodali su 30 metara. I tada je na križanju Hatzove i Palmotićeve na Zelenom valu vozač u kombiju proletio kroz crveno i udario drugog u peglici koji je išao na svoje zeleno. Peglica je od siline udarca odletjela i pomela moju braću i sestre. Svi su bili ozlijeđeni, no Zrinka je prošla najgore. Čudo božje da se izvukla jer nju je auto doslovno stisnuo uza zid. Bilo je baš gadno. Moji roditelji nikada nisu voljeli pričati o tome, no vidio sam posljedice pa su mi morali reći. A te nesreće i danas se sjećaju svi susjedi iz Palmotićeve i Hatzove, toliko je bila strašna. Najteža u posljednjih 25 godina koju su vidjeli. Četiri vozila Hitne pomoći, zatvoren promet, baš strašno je bilo. Ali, hvala Bogu da moji roditelji nisu poludjeli od toga jer kad vam netko pokosi pred očima troje djece, potrebna vam je ogromna mentalna, psihička i fizička snaga da to preživite - govori Knešaurek. Ta ih je tragedija sve obilježila kao ljude, a dodatna sol na ranu bila je to što vozač koji je skrivio nesreću nikada nije odgovarao. Umjesto njega u zatvoru je završio vozač peglice. Krivca Knešaurek nije htio imenovati. Rekao je tek da nije javna osoba, poduzetnik je, te ako nije za njega bilo pravde na ovom, bit će sigurno na drugom svijetu. A ta tragedija sve ih je obilježila, formirala ih u osobe kakve su danas.
Sestra Zrinka
- Kad gledam Zrinku, a nas dvoje smo si najbliži, između nas je samo četiri godine razlike, jednostavno ne mogu vjerovati. Pitam je kako je, a ona mi odgovara: “Super sam, braco”. A prošla je pakao. I ne samo liječenja, nego i ruganja u srednjoj školi. Zato je i mlađi brat dolazio i dijelio šamare da mu nitko ne vrijeđa sestru. Djeca stvarno znaju biti okrutna, neodgojena. Ali nisu za to ona kriva, već njihovi roditelji i žao mi je što im to nisam imao prilike reći. A na svoju sestru nikad nisam dao. Meni možeš svašta napraviti, ali nemoj mi dirati obitelj. Razum ne radi kada braniš osobu koju voliš - otvoreno govori glumac.
Još je slobodnjak, glumac bez stalnog angažmana. Pa iako ima posla i u kazalištu, a odradio je i svoju prvu filmsku ulogu u “Bit ćemo prvaci svijeta”, kaže kako mu je sasvim jasno da bi mu zbog novozasnovane obitelji stalni posao bio dobrodošao.
- Bit će kako bude. Nikada u životu ništa nisam dobio preko veze, niti jedan posao, i nikad ni neću. Uvijek ću pokušati dati svoj maksimum pa se nadati da će netko to zamijetiti. Možda jesam sanjar, ali bolje da takav umrem nego da živim kao dužnik - zaključio je na kraju Knešaurek.