Nakon dvije sezone hvaljenih "Sretnih gradova" Martina Validžić odlučila je istražiti koliko su hit-serije utjecale na našu svakidašnjicu. U četiri epizode serijala domišljato nazvanog "Serijski brijači", koji na program HTV-a stiže 24. studenoga, Validžić je obišla Veliku Britaniju, Meksiko, Južnu Koreju i Tursku, zemlje koje su prepoznatljive po proizvodnji TV serija.
- ‘Serijski brijači‘ zapravo su hibridna forma, kombinacija putopisno-dokumentarnog dijela s terena i studijskih razgovora. Razgovarala sam s hrvatskim gledateljima, kritičarima, novinarima, prevoditeljima, redateljima, ljudima koji su na bilo koji način vezani uz tematiku određene epizode, a na teren otišla otkriti koliko je toga što smo vidjeli u serijama pružilo stvarnu sliku o tim mjestima. Mi u serijama, naravno, vidimo samo obrise stvarnosti, a pitanje je koliko su ti obrisi stvarnosti točni ili netočni. Dakle, koliko su nam, na primjer, Turci dobro približili svoju kulturu, odnos prema obitelji, način na koji vole, kako se svađaju, tuguju, ljubuju, što jedu, kako se odnose prema starijima - objašnjava Validžić. Neizbježno je bilo da se uhvati i segmenta procvata turizma, istraži koje su to lokacije na kojima su snimane serije privukle masovno turiste i pretvorile se u unosan biznis.
Streaming servisi
- Danas je na kavama postalo normalno pitanje: ‘Koju seriju gledaš?‘ Serije su nam nekako ušle u svakodnevni život i postale apsolutni dio naše svakodnevice, pogotovo od pojave streaming servisa. Svi smo svjesni koliko je ‘Igra prijestolja‘ doprinijela porastu turizma, pogotovo u Dubrovniku, Splitu i Kaštelima. Znamo koliko hit-naslovi donose publiciteta određenim lokacijama, koliko je to dijaloga koje citiramo, likova koje smo zavoljeli iz tih serija, koliko su one utjecale na modu, glazbu. Općenito, serije su postale dio pop-kulture koju više ne možemo ignorirati - ističe Martina. Gledajući naslov njezina novog serijala, ne može se ne zaključiti da je vrlo pametno osmišljen.
- Svi znamo koliko je naslov bitan. Nisam htjela da bude banalan i užasno sam se mučila kako ću ljudima dati taj mali trag u nazivu da se radi o serijama, a opet da ne otkrijem sve. Mjesecima sam tražila ime za serijal i onda sam slučajno naišla na neku fotografiju mladog Luciana Pavarottija. To me potaknulo da pustim malo arije, jer sam totalni glazbeni ‘freak‘, pa slušam svašta. I tako sam, dok sam guglala, naišla na Rossinijeva ‘Seviljskog brijača‘, povezala seviljski i serijski i oduševila se - otkriva Martina. S ekipom koju su kao i kod "Sretnih gradova" činili direktor fotografije Igor Knežević, snimatelji Siniša Galar i Lukša Marotti, tonski snimatelj Srećko Čabraja i producentica Ana Marija Validžić (Martina i ona nisu u rodu, op. a.), zaputila se prvo, u travnju, u Tursku. Konkretno, u Kapadokiju odnosno mjesto koje se zove Göreme. Tamo su proveli dva dana te potom još četiri dana snimanja odradili u Istanbulu.
Udarni tempo
- Uvijek imamo udarni tempo snimanja. Dođemo i kao muhe bez glave snimamo po 12, 14 sati, stignemo u hotel i nakon večere se praktički onesvijestimo i onda ujutro opet pokret! Nije to baš romantično kako ljudi misle - ‘blago vama, putujete‘, nego se stvarno naradiš pošteno - govori Validžić. Početkom lipnja uslijedio je odlazak u Veliku Britaniju, London i područje Marlowa, jer što bi ovaj serijal bio bez idiličnog krajobraza "Umorstvima u Midsomeru". Potom je red stigao na Meksiko (Mexico City i Guadalajara) da bi svoju avanturu zaokružili odlaskom u Južnu Koreju krajem rujna. U "Serijskim brijačima" Validžić se uhvatila konkretnih serija, pa kad su u pitanju meksičke telenovele, najviše je onih koje su kod nas bile najpopularnije: primjerice, "Esmeralda", "Marisol", "Divlja ruža", "Otimačica"...
Odmor za mozak
- Govorimo o njihovu fenomenu, kako je nešto takvo, na prvi pogled banalno, preglumljeno, pomalo patetično, postalo tako popularno. I htjeli mi to priznati ili ne, svi smo u nekom trenutku života barem malo zastali i odmorili mozak gledajući kako će Esmeralda progledati i spasiti svoje dijete - kroz smijeh uzvraća Validžić. Tursku je, naravno, izabrala jer je ta zemlja nakon Amerike postala najveća svjetska izvoznica TV drama, Veliku Britaniju jer je uz SAD kolijevka televizijske produkcije, a Južnu Koreju iz razloga koje ni ne baš stare generacije vjerojatno ne mogu razumjeti.
- Odluka je pala da idemo u Južnu Koreju zbog fenomena ‘Hallyu Wave‘ ili, kraće, ‘Hallyu‘, što je korejski val koji objedinjuje glazbu, K-pop, njihove K-drame, modu, igrice, K-beauty… sve! Sve je to dio tog korejskog vala koji je preplavio cijeli svijet, a da nismo toga ni svjesni. Možda to nije tema koju mi toliko razumijemo, ali sigurno razumiju mlađe generacije, generacija Z, koja uči korejski, sluša K-pop, gleda K-drame. I to je nevjerojatno. Mislim da će tu epizodu mladi možda najviše gledati - govori autorica. S ekipom je uspjela ući i na setove serija, točnije na setove dviju u Turskoj, što nije nimalo jednostavno. U Mexico Cityju bila je na Televisi i razgovarala s Juanom Osorijem, njihovim glavnim producentom, čovjekom koji je napravio tridesetak telenovela, među kojima "Marisol" i "Otimačicu".
Pomoć na terenu
- Naravno, razgovarali smo s Leticijom Calderón, Esmeraldom, bili smo kod nje doma, u njezinoj vili i mogu vam otkriti da se ona još uvijek sjeća dolaska u Hrvatsku. U Velikoj Britaniji bili smo na lokaciji gdje se snimao ‘Downton Abbey‘; u Highclere Castleu razgovarali smo s lady Carnarvon, koja je sa svojim suprugom, lordom, vlasnica tog dvorca - nabraja Martina. Naravno, sve to nije bilo lako dogovoriti, od dozvola za lokacije do sugovornika. Od nekih lokacija je morala odustati jer se na njima ne smije snimati ili su preskupe, a trebalo je dogovoriti i fiksere, ljude koji su vam pomoć na terenu. Za Južnu Koreju tu je bio ključan Nikica Dorešić, naš čovjek koji tamo živi već 20 godina i da njega nije bilo, ekipa ne zna kako bi tamo odradila posao s obzirom na to da Korejci ne žele razgovarati na engleskom ako ne znaju doslovno besprijekorno. Bilo koja ekipa koja dolazi u Tursku i traži dozvolu za snimanje, mora se obratiti njihovim nadležnim institucijama i po zakonu mora imati lokalnog fiksera koji je stalno prati po lokacijama te piše i bilježi što ste sve snimali.
- Hvala Bogu da sada u tom dijelu posla imam pomoć istraživačica Elizabete Škrobo i Ane Vugrin. Prije sam sve sama pripremala i nisam znala gdje mi je glava od tolike količine mailova, kontakata, poruka, poziva. I danas je tako, ali ipak rasporedimo sve međusobno, iako opet ništa ne prolazi bez mene - otkriva. Zahvaljujući svojem novom projektu, prvi je put bila u Južnoj Koreji i Meksiku, gdje joj je, kaže, bilo najbolje jer su joj ljudi slični po temperamentu.
Strast i veselje
- Imala sam osjećaj kao da sam došla doma. Često se moram kočiti u svojem intenzitetu i strastvenosti, a tamo sam napokon bila teški prosjek. Naime, svi su u crvenom od emocija, strasti i veselja - zaključuje. A upravo su ih odlaskom u Meksiko najviše plašili, dijeleći im savjete poput pazite se, držite se glavnih cesta, turističkih dijelova, nemojte ići okolo, zbog sveprisutne situacije s bandama.
- Prvi dan sjednemo u auto, ukucamo adresu u GPS i zalutamo u geto. Izlazimo iz sporedne ulice, a na pickupu policija patrolira oboružana dugim cijevima. Treba li reći da smo odmah zaključali vrata auta i nagazili na gas?!? S druge strane, ljudi su veseli, sretni, srdačni, nasmijani. Baš mnogo kontrasta ima Meksiko - ističe. Razgovor nas vodi na neizostavnu temu povezanu s ovim serijalom - bindžanje tj. gledanje epizoda serije jedne za drugom. Koje je serije Validžić tako, maratonski odgledala?
- Prva serija koju sam bindžala bili su "Sinovi anarhije", što je brutalna serija, a Gemma mi je i dalje najdraži ženski negativan lik. Nakon toga, kad sam gledala "Igru prijestolja", to je bilo kao da pratim finale Svjetskog nogometnog prvenstva. Ja sam valjda i najveći obožavatelj "Sopranosa" i Jamesa Gandolfinija kojeg ne mogu prežaliti. Navukla sam se i na "Peaky Blinders", ali nedavno i na "Yellowstone", koji bih, realno, možda opisala kao samo malo bolje ušminkanu sapunicu. Nakon "Yellowstonea" išla sam guglati Montanu, željela otići tamo, vidjeti te predjele, jahati konje, gledati rodeo, piti viski u nekom baru i plesati line dancing. Evo, mislim da nismo niti svjesni koliki utjecaj ostavljaju serije na nas, zato sam to odlučila i istražiti - zaključila je na kraju Martina Validžić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....