Tomislav Marić ToMa na Dori 2021. oduševio je pjesmom "Ocean of Love" i osvojio visoko šesto mjesto. Ovaj talentirani 24-godišnjak na hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije natjecat će se i ove godine, a uoči nastupa u Opatiji 19. veljače otkrio nam je detalje o skladbi koju ćemo slušati, osvrnuo se na odrastanje u Žepču te najavio što od njega možemo očekivati u budućnosti.
Ove godine drugi put sudjelujete na Dori. Možete li nam pobliže predstaviti pjesmu "In the Darkness", jeste li na njoj surađivali sa švedskim timom kao i lani?
- Evo mene još jednom u Opatiji! Radostan sam što se vraćam na tu pozornicu, moram priznati. Iako isprva nisam imao tu namjeru, mislim da bih pogriješio da sam propustio ovu priliku. Pjesma je nastala krajem studenoga i već na prvo slušanje shvatio sam kako je pozornica u Opatiji jedina opcija za ovu pjesmu, da dođe do javnosti. Pjesma je, kako mi volimo reći, 'velika', posebna, vrlo dubokog značenja, ali opet dovoljno jednostavna da slušatelja previše ne optereti. Ja volim glazbu koja dira neke sitne žice u ljudima, a mislim da je ovo upravo takva pjesma. Samo želim da je ljudi osjete. Ako je osjete, sve ostalo će biti logičan slijed događanja. Radili smo je Andreas Bjorkman, Aidan O’Connor i ja s jedinom curom u našem timu, Adrianom Pupavac. Bolji tim nisam mogao niti zamisliti. Istomišljenici okupljeni oko iste ljubavi i istog cilja. Aidan je predložio priču koju pjesma nosi i pogodio je u sridu. Netipično, ali pjesma govori kako je neuspjeh u konačnici baš to, neuspjeh i kako neke stvari jednostavno treba pustiti, ignorirati i ostaviti. Nisu nam uvijek suđene stvari za koje mislimo da zbog njih postojimo. Nekad trebamo pogledati u drugom smjeru i pronaći istinsku ljubav.
Koliko vam je lanjska Dora pomogla u karijeri i kako općenito gledate na takva glazbena natjecanja i sam Eurosong?
- Dora 2021. meni jest bila prekretnica u karijeri. Baš je, bez ikakva maskiranja, ali otvorila je vrata mojoj glazbi. Predstavio sam se publici - svidjelo im se, predstavio sam se struci - i njima se svidjelo. To sam htio. Htio sam da ljudi konačno vide, čuju i dožive tko je ToMa. Reakcije su bile izvanserijske. Nakon Dore, dogodio se i Splitski festival te nagrada za najboljeg debitanta, da bi sad ponovno došla Dora. Najbolja godina ikad! Zahvalan sam svima, ali baš svima koji me podržavaju na mojem putu. Eurosong je jedino ovakvo natjecanje i apsolutno odlična platforma za prezentaciju glazbe, kulture, različitosti... Oduvijek sam fan tog natjecanja i nadam se da ću jednog dana biti njegov dio.
Kako biste žanrovski opisali svoju glazbu, jeste li skloni eksperimentiranju sa zvukom, što slušate u slobodno vrijeme i koji su izvođači utjecali na vaš glazbeni ukus?
- Kao glazbenik težim ne imati okvir u koji se svrstavam. Mislim da glazba treba disati. Smatram da je najgore za umjetnika staviti ga u neke okvire, granice i reći mu 'e sad tu živi i radi'. Umjetnici su jednostavno nemirne duše, koje uvijek trebaju slobodu za stvaranje. Pa se s tim u mislima vodim i ja. Gdje me nota odnese, tamo ću radosno otići. Sukladno svemu rečenome, da se zaključiti i da su moji glazbeni idoli iz različitih glazbenih sfera - od Sama Smitha, Bruna Marsa, Jamesa Arthura pa sve do Aviicija, The Weeknda i sličnih.
U svijetu glazbe ste još od osnovne škole, učili ste svirati gitaru, pjevali u crkvenom zboru... Koliko su vam bitni duhovnost i vjera? I možete li se prisjetiti nastupa na sarajevskom stadionu Koševo na dočeku pape Franje 2015. godine? Bili ste prilično mladi, kako je to izgledalo?
- Glazba je oduvijek u mom životu. Ako bih se trebao prisjetiti nekih ranih godina, teško bi mi bilo odrediti trenutak kad sam zavolio glazbu. Ali znam da sam od prvog razreda osnovne škole pjevao na priredbama, obiteljskim okupljanjima, kasnije festivalima i natjecanjima, shvatio sam da je glazba moj život, da sam glazba ja. Dodatno mi je to potvrdilo i iskustvo koje sam stekao kroz duhovnu glazbu sa zborovima. Potpuno drugačiji osjećaj od zabavne glazbe, naravno. Ali sve su to crtice koje su stvorile moje današnje lice. Pa tako i nastup u Sarajevu za koji uvijek kažem da mi je najdraži u životu jer je sama prigoda pred Papom bila posebna, stadion prepun ljudi… Zrak je taj dan imao neki poseban miris… A ja mlad. I previše mlad za takav potez. Ali neke stvari u životu dogode se s razlogom.
Jeste li tremaš, imate li neke posebne rituale prije izlaska na pozornicu?
- Tremaš sam u danima koji vode do nastupa. Pa tako primjerice ovih dana imam tremu zbog Dore jer radim posljednje pripreme, ali neće je biti pred sam nastup, nadam se! Od treme ne bježim. Za nju uvijek kažem da je dokaz brige, ljubavi i želje da stvari budu odlične. Kad nema treme, prisutna je bezdušnost… A neki poseban ritual nemam. Volim zažmiriti, udahnuti i samo si reći 'ovo radiš jer to voliš'.
Okušali ste se i u radu u medijima, na televiziji i radiju. Koliko vam je to iskustvo pomoglo u glazbenoj karijeri?
- Moram priznati da mi je novinarsko i voditeljsko iskustvo zaista zanimljivo. Trenutačno sam voditelj i urednik vijesti na Top Radiju i zaista uživam u tom poslu. Ovo je opet neki javan posao, kao i glazba, pa mi pomaže u javnom nastupu, olakšava mi izražavanje i ponašanje u tom nekom spektru. A s druge strane, to je jako odgovoran posao pa mi pomaže i u tome da budem precizan, točan te direktan, što mi je također potrebno u glazbenom svijetu. U poslu se bavim politikom, pa sam izvan doticaja sa životom zvijezda, ali tko zna, možda se pojavim i u tom svijetu!
Kad pišete pjesme, odakle crpite inspiraciju, koliko autobiografskih elemenata koristite i je li lakše izvoditi pjesmu koja je proizašla iz tuđeg ili vlastitog pera?
- Inspiracija se crpi iz svega što je oko nas. I da, znam da zvuči kao klišej, ali to je jedina istina. Inspiracija može biti naziv nekog filma, rečenica ili riječ koju mi netko kaže, neka osoba koju vidim na ulici ili pak neko osobno iskustvo. Lakše je pjevati nešto što sam pišem jer u potpunosti osjećam tu emociju. Kad pjevam tuđe pjesme, uvijek pitam autora teksta da mi kaže zašto je napisao takav tekst kako bih stvorio neki svoj dojam o pjesmi, kako bih je, na kraju krajeva, bolje iznio.
Koliko ste spremni na kompromise kad je posao u pitanju, na što nikad ne biste pristali?
- Kompromis je problematična stvar. Iako kompromis nešto donosi i ima neke svoje pluseve, osobno mislim da ima više minusa. Barem kako sam ja dosad doživio. Kompromisom se gubi neki dio osobnosti, samo da bismo dobili nešto drugo. Stoga baš i nisam za kompromis, osim ako nije neka jako velika stvar u pitanju. Bolja mi je originalnost, ona uvijek dovede ondje gdje treba, nekad i lakše i brže nego putem kompromisa.
Kako je izgledalo vaše odrastanje u Žepču, a kako studentski dani u Splitu? Što vaša obitelj kaže na vašu glazbenu karijeru, jesu li vam oduvijek bili podrška ili bi vas ipak radije vidjeli u nekim 'sigurnijim' vodama?
- Žepče je po mom skromnom mišljenju najljepše mjesto za odrastanje. Malo mjesto, puno prilika, ljubavi i dragih ljudi. Od malih nogu bio sam okružen ljudima koji su me tjerali da idem za onim što volim. Obitelj, prijatelji, nitko mi nije govorio da je glazba nešto za druge, posebnije. Uvijek mi se u tom kontekstu isticalo kako trebam ići ostvariti svoje snove. Pa evo me tako danas u Zagrebu, uživam i živim svoje snove. Hvala svima koji su mi bili podrška na tom putu! A to je, naravno, prije svega moja obitelj koja je zažmirila na brojne stvari kako bih ja danas bio sretan. Iste emocije vežu me i za Split koji je bio prva stanica moje glazbene karijere. Ondje sam stekao neka nova iskustva, prvi put se osamostalio i shvatio kakva osoba želim biti i kakav život želim imati. Rekao bi Gibonni 'ovo mi je škola'… Tako me Split naučio mnogočemu pa mu se uvijek rado vratim na neku dodatnu lekciju.
Vrlo ste aktivni na društvenim mrežama. Kako izgleda vaša komunikacija s fanovima, je li vam važan njihov feedback, kako se nosite s kritikama?
- Od feedbacka pratitelja i publike glazbenici i žive. To je jedini putokaz koji imamo na svojem putu. Ja uvijek volim dati priliku da me drugi usmjere i savjetuju, a društvene mreže idealan su prostor za to. One su kao velika oglasna ploča pa ih tako i koristim. Kritiku volim više od pohvale. Od pohvala imamo samo lijep osjećaj da nešto radimo dobro, a zbog kritike znam kako popraviti sebe, svoj rad, ponašanje, svoju glazbu.. A rad na sebi je najbitniji.
Razmišljate li o inozemnoj karijeri, vjerujete li da vam pjevanje na engleskom jeziku u tome može pomoći?
- O inozemstvu ne razmišljam. Barem ne još. Želim postaviti svoje ime na našem prostoru, predstaviti se našoj publici. Za ostalo ćemo lako kasnije! Pjevanje na engleskom meni osobno je draže jer lakše pišem na engleskom. Ali pjevanje na engleskom je ipak samo silom prilike - zbog Dore. Imamo mi dosta naših glazbenika koji za naše ljude stvaraju glazbu na engleskom i to apsolutno podržavam. Tu se vraćamo na onu priču o umjetnicima i granicama - to ne ide skupa. Što slobodniji, to bolji.
Koliko vam je bitan izgled i sam scenski nastup, tko se brine o vašem imidžu?
- Scenski nastup vam je kao scenografija u kazališnoj predstavi. Pjesma tako dobije skroz drugu dimenziju, dubinu, širinu i visinu. I kad god imam priliku napraviti neki scenski nastup, to i radim. A sam izgled je bitan u svakom javnom poslu. Ali prije svega, svakoj osobi i treba biti bitan zbog nekog osobnog osjećaja zadovoljstva. Imidž dolazi sam od sebe, od dana do dana i od prilike do prilike. Ne volim previše razmišljati. I to se treba samo dogoditi da bi izgledalo što prirodnije.
Gdje se ToMa vidi za desetak godina? Je li glazba vaš definitivan životni put?
- Glazba - apsolutno! Gdje točno - ne znam, ali znam da želim svoju glazbu proširiti i darovati je drugima. Stajanje u mjestu nikad nije bila moja stvar.