StoryEditor
VRATIO SE U ZAGREB

TREĆA SREĆA OTOKARA LEVAJA Prije dvije godine oženio je svoju srednjoškolsku ljubav i otišao živjeti na Floridu: 'Glumac se svaki dan mora seksati'

 
 Biljana Blivajs / CROPIX

Pokojni glumac Zvonimir Rogoz znao je mlađima kolegama kroz nos govoriti: “Glumac se ne smije ženiti prije pedesete. I svaki dan jedanput seks i uvijek dekicu preko leđa da se ne prehladi. Rekao sam svojoj ženi, kad se razboljela, da ja imam prohtjeve i da ću dovesti služavku”. Ima nešto u tome što je u Rogoz rekao. Moj treći brak je miran, nema krike ni vike.

Nema djece, ni borbe za egzistenciju. Iz tog mira gledam na svoj život kao na film, i to bolji od onih u kojima sam igrao, priča glumac Otokar Levaj (75) koji se prije dvije godine oženio treći put, i to svojom srednjoškolskom ljubavi Dunjom, te otišao živjeti k njoj na Floridu. Ovih dana ponovno je u Zagrebu i ostat će u Hrvatskoj do sredine siječnja. Došao je zbog jedne TV serije, a završio u drugoj.

U seriji ‘Tko te šiša’

- Trebao sam snimati nove nastavke “Crno-bijelog svijeta” no snimanje je na kraju pomaknuto pa sam pozvan u drugu, humorističnu seriju “Tko te šiša” u čijem su središtu radnje dva frizerska salona i njihovi vlasnici koje tumače Željko Duvnjak i Ksenija Marinković. Serija će se tek pojaviti na malim ekranima, a u njoj ću utjeloviti Djeda Mraza i producenta hrvatskog podrijetla - najavljuje glumac, koji je prvo bio u braku s opernom pjevačicom Elenom Hristovom, s kojom ima kći Eli (47), dok je u drugom braku bio s pokojnom kostimografkinjom Rutom Knežević s kojom ima sina Marina (37). Sedmog prosinca proslavio je drugu godišnjicu braka s Dunjom, umirovljenom medicinskom radnicom, s kojom je hodao 1959. godine.

- Kada smo ja i Dunja prekinuli u ono doba, napisao samo joj pismo kako ću je voljeti cijeli život, i kad bude stara. Ona se toga ne sjeća. Njezina i moja sjećanja na našu pubertetsku vezu uopće nisu identična. Drago mi je da onda nismo ostali zajedno, teško je oženiti se sa 20 i očekivati da ćeš u tom braku biti čitav život. Ali da Ruta nije umrla, teško da bih se treći put ženio - kaže glumac.

Kad govori o dvije godine života na Floridi, prvo spominje ugodnu klimu.

- U Bradentonu, gdje živim, ovih je dana noću plus 20, cijeli prosinac je za kupanje. Nedavno sam završio školu engleskog jezika za strance, tako da sad nemam nikakvih posebnih obveza. Svaki drugi petak sam u kineskom restoranu, tamo se okuplja ekipa od nekih 30-ak Hrvata. Posjećujem jedno izvanredno kazalište u Sarasoti, arhitektonski je rađeno po uzoru na europske građevine, izgleda kao mali HNK. Daju se političke drame, mjuzikli… - opisuje dane na Floridi. Planira li se jednog dana ipak vratiti u Hrvatsku?

Kosta je poludio

- Vratit ćemo se iz Amerike kad budemo onemoćali. Prijavili smo se već za starački dom na Iblerovu trgu. U Americi je teško biti star i nemoćan - utvrđuje glumac, koji je jedan od većih strahova u životu doživio za nedavnog uragana Irma kojim je bila pogođena i Florida.

- Kad je bio Domovinski rat, imao sam 50 godina i smatrao sam da je s mojim životom gotovo; na neki čudan način pomirio sam se. A 25 godina kasnije, jako mi se osladilo živjeti, nevjerojatno. Za uragana sam se istinski prepao za život. Samo što nisam znao kako ću poginuti. Hoću li se udaviti, hoće li nešto pasti na mene? Uragan se nešto smanjio dok je došao do nas, dobro smo prošli, samo je jedno drvo je pored kuće stradalo i tri dana nije bilo struje - kaže glumac, koji je sina pokojne Rute Knežević, Marka, (42) prihvatio kao svoga, kao i dvije kćeri, Barbaru i Kristinu, iz prethodnog braka njegove sadašnje supruge Dunje, koje su u tridesetim godinama. Ima i dvije unuke, Emu (14), od kćeri Eli, i Tiju (13), Markovu kći.

Iz dugogodišnje glumačke karijere, za koje je bio u svim kazalištima vanjski suradnik, a zaposlen u ZekaeM-u i u Komediji, danas pamti brojne anegdote, od kojih je jedna od upečatljivijih skandal koji su on i pokojni Ivo Serdar priredili neprikosnovenom Kosti Spaiću u zagrebačkom HNK.

- U “Kiklopu” sam igrao tramvajca, a Serdar Tresića Pavičića, probisvijeta koji presretne Melkiora, te jednog od zabušanata koji simuliraju da su bolesni da izbjegnu front Prvog svjetskog rata. Gledajući danas, to je jedna soba pokojnika, glumili su Božidar Orešković, Kruno Valentić, Mirko Švec, Pavle Bogdanović, a bojnik je bio Zvonko Strmac. Kako Serdar nije nikome rekao da se na toj predstavi sa mnom zamijenio i da ću ja biti u bolesničkom krevetu umjesto njega, kad je Strmac otkrio plahtu i vidio mene uhvatila ga je panika, nije više znao ni koja je predstava ni koji je čin.

Konstrukcija scene se zaljuljala, netko je svoje rekao, netko nije, Kosta Spaić je to sve vidio kroz neku rupicu i poludio. Serdar je morao dati ostavku, a ja sam bio honorarac kojeg je Kosta izbacio. Serdar je inače bio jedan od prvih glumaca koji su počeli normalno govoriti na sceni HNK, bez nekog dotad uvriježenog patosa - prepričava zbog kakvih je situacija Spaić bacao glumce iz teatra. A pokojni Zvonko Strmac iz priče bio je, sjeća se, jedan od posljednjih predstavnika glumačke gospode, muški pandan milostivi Elizi Gerner, Strozzijevoj supruzi.

- Strmčeva žena bila je tajnica u Komediji. Stajali smo jednom ispred kazališta Strmac, njegova gospođa i još netko. I prođe jedna zgodna djevojka. U to taj treći veli: “Eee, prošla baba s kolačima”. A Strmac će njemu: “Ne, kolači su prošli, a baba je ostala”. Bio je vrlo šarmantan - sjeća se glumca rođenog 1918. u Beču.

Sa 45 Desdemona

Od TV serija ponajviše mu je ostala u sjećanju “Ne daj se, Floki”. Naročito zbog režisera Zorana Tadića. A nakon “Flokija”, “Smogovci”. Draga mi je bila uloga i novinara švalera u “Vučjaku”.

- Redatelj Eduard Galić krasan je čovjek, Ivan Hetrich je bio tihi autoritet, Mario Fanelli arogantan, a hodajuće božanstvo. Od svih TV uloga najdraža mi je ipak moja prva uloga, ujedno i najveća na televiziji, na račun čega se Boris Miholjević uvijek zafrkava. Bila je to TV drama “Teret dokaza” u Hetrichovoj režiji. Krimi drama u kojoj sam igrao trgovačkog putnika krivo optuženog za silovanje djevojčice - sjeća se naslova iz 1972. godine, kao i toga kako su se nekoć u kazalištu sprdali s pokojnom Irenom Kolesar jer je sa 45 glumila Othellovu Desdemonu.

Otrov za dečke

Među glumcima u vremenu kada je bio mlađi zavodnici su, kaže, bili Boris Buzančić, Rade Šerbedžija i Zvonimir Črnko.

- Žene su strašno voljele Črnka, ali on je imao neke druge interese. Njemu su važnije od žena bili dečki i birtija. Snimali mi “Tenu” u Slavoniji, a režiser Fanelli patio je za Miljom Vujanović. I angažirao ju je zato što mu se sviđala. Ali ona je gledala Črnka koji je sjedio u birtiji. Pored Milje Vujanović, otrov za dečke iz Zagreba bila je i Beograđanka Tanja Bošković - sjetio se legendi iz doba ex-Yu kinematografije pa izložio razliku između hrvatskih i srpskih glumaca.

- Mi Hrvati bi glumili i ne bi. Nekako se stidimo. A ovi tamo su “bre glumci”. I onda hvale svi jedan drugoga: “Ovo treba da vidiš, u što je ovaj Lane Gutović genijalan”… - usporedio je glumačke mentalne sklopove na Balkanu glumac koji trenutno preuređuje svoj zagrebački stan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 00:49