"Ljubavi, mi izgleda stvarno starimo, kad odjednom sve manje tulumarimo...", stih je iz pjesme "Doživotno", čiji je spot u samo tri tjedna od njegove objave na YouTubeu zabilježio čak 400 tisuća pregleda. Riječ je o novom singlu grupe Vatra, nastalom u kolaboraciji s bendovima Pavel, Detour i Mayales, ili bolje rečeno, dobrih, starih prijatelja - Ivana Dečaka, Aljoše Šerića, Nenada Borgudana i Petra Beluhana. Autor pjesme je Dečak, koji se odlučio onako i duhovito i cinično našaliti na temu godina koje nas sustižu, progovoriti i o "promaji", papučama, lijekovima i Lotu (jer dobitak na toj igri na sreću osigurat će nas za starost daleko bolje od neke mizerne mirovine).
Lijek ili otrov
- Do 30. godine beskompromisno vjeruješ da si besmrtan, a onda od 30., možda čak i malo ranije, shvatiš kako definitivno nisi vječan te da ćeš živjeti kao i svi doživotno, pio ti lijek ili otrov. Što smo stariji, sve više smo svjesni toga, te činjenice od koje nitko ne može pobjeći. A kad je već tako, onda se barem tome možemo malo nasmijati u lice, i dok smo ovdje, dok smo stanovnici, to kratko vrijeme na ovom divnom planetu, trebamo uživati u životu - objašnjava Dečak. U nakani da realizira taj singl pomogli su mu njegovi kolege Šerić, Borgudan i Beluhan, koji su mu tijekom svih ovih godina postali daleko više od suputnika na hrvatskoj estradnoj sceni.
- Pitaju me ljudi, kako to da ste svi zajedno? U šali sam im odgovorio kako je to bio pokušaj stavljanja četiri egotripa u jedan ekspres lonac i vidjeti što će se dogoditi. Hoće li taj ekspres lonac eksplodirati ili ćemo skuhati nešto jestivo? Ja, bez neke lažne skromnosti, mislim da smo skuhali baš lijep singl, jednu lijepu pjesmu, u kojoj se svi mi, koji smo 30 plus, jako dobro prepoznajemo - objašnjava Dečak. U karijeri je imao mnogo suradnji, poput one s Urbanom u pjesmi "Tremolo", ili, pak, s Massimom "Nama se nikud ne žuri". No sa svojim vjenčanim kumom Šerićem, iako kuju taj plan još od 2007., sve do pjesme "Doživotno", nikada nije zapjevao.
- Ni on, niti ja, nismo autori koji sjednu i onako planski napišu pjesmu. Čak i "Mali krug velikih ljudi", tek kad sam ju dovršio, shvatio sam da to nije pjesma za Vatru, nego za Massima. Mene jednostavno pjesma sama mora voditi, i ja ne mogu funkcionirati kao "namjenski" autor - govori Dečak. Budući da se često druže kad nisu na koncertima, prije svega po kućama, otkako su postali roditelji, jedan drugome puštaju demo-verzije svojih uradaka.
Ulazak u ekspediciju
- Tako sam Aljoši pustio demo-verziju "Doživotno" te rekao: "Buraz, mislim da je konačno to ta pjesma o kojoj sve vrijeme govorimo". Poslušao ju je i zaključio kako sam u pravu, a onda došao na ideju da pjesmu još oplemenimo pozivom Neni i Peri na tu ekspediciju. Drugo jutro, onako trijezni, nazvali smo moje producente - Juru Ferinu i Pavla Miholjevića iz grupe Svadbas - nadajući se da će nas oni razuvjeriti, ali njima se, eto, također svidjela ta ideja. Stoga nije bilo druge nego ući u studio i snimiti je - uz smijeh će Dečak. Jedan je od onih glazbenih autora koji obično nisu brzi u stvaranju pjesama, ne stvaraju ih ni preko noći, a kamoli za nekoliko minuta.
- Moje pisanje je onako, porođajna muka, koja traje po nekoliko mjeseci. No, neke se pjesme napišu praktički same, poput ove. Čim mi je uletio taj stih "Živjet ćemo doživotno, pili lijek ili otrov", odmah sam znao da se moram uhvatiti slika - propuha, papuča i svega onog što smo od svojih staraca slušali kao mali, poput "idi, obuci majicu", a onda smo se i mi pretvorili u njih. Te slike jednostavno su same izašle iz mene, nisam uopće morao mnogo razmišljati. Mogla je ta pjesma trajati i 25 minuta, i još bi bilo tih slika koje bi se moglo ubaciti, ali živimo u formatiranom svijetu, pa je pjesma ipak morala imati nekakav okvir - ističe. Ujedno je prema tom singlu "Doživotno" nazvan i 11. studijski album Vatre, koji je istodobno kad i pjesma, pušten na tržište. Zezamo se, kad smo već na temi starenja, da je to Vatrin dosad najzreliji album.
- Predstavili smo s tog albuma dosad šest singlova. Među onima koji su već vrlo zapaženi je i "Slatke suze, gorka ljubav", pjesma s kojom smo se i prijavili na Doru, pod egidom "nikad ne reci nikad". Ta prijava na Doru zapravo je bila planirana kao promocija za naš veliki koncert na Šalati, koji smo održali u povodu 25. rođendana Vatre. I upalilo je, jer, iako pjesma nije pobijedila, ljudi su je zapazili, i već je pjevaju na koncertima. Na albumu je osam pjesama, i broj mi nije bio bitan, nego mi je bila bitna kompletna slika, tako da ovo izdanje od početka do kraja ispriča priču o životu - ističe. Tema nove Vatrine pjesme logično vodi prema razgovoru o promišljanju života i onome što nam nose godine, koliko smo se promijenili. Dečak će za koji dan proslaviti 46. rođendan, a punica mu gotovo tradicionalno svaki put čestita godinu više, onu prema kojoj je krenuo. Ljudima se već nakon četrdesete obično promijene teme razgovora, a on ne skriva da se i njemu to dogodilo.
Djeca u prvom planu
- Prije bi mi, kada bismo sjeli u neku birtiju, dečki uvijek komentirali nogomet, glazbu i žene. Sada su to nogomet, glazba i tko je popio koji lijek, tko je išao na koju pretragu, tko koristi kakvu kremu. Da, mijenjaju se prioriteti, mijenjaju se teme. Ja sam s 34 postao roditelj, i tada mi se već promijenio život. Više nisi sam sebi u prvom planu, nego dođe na svijet to jedno malo, predivno biće, koje ne odlazi od tebe, tu je. To je život, prilagođavanje, evoluiranje. No ide voda i na moj mlin, pa ću, zahvaljujući svojem prezimenu, biti vječni dječak, a tu je i druga činjenica - da je moj poziv glazba, koja te uvijek iznova tjera da otkrivaš dijete u sebi. Dakle, s raznih strana me život, onako, blagoslovio, i ne da mi da starim - smijući se, zaključuje Dečak. Ipak, ne zanemaruje ni fizičku kondiciju koja mu je, uostalom, itekako potrebna za koncerte. Odmalena je u sportu, pa je u jednom trenutku morao izabrati glazbu ili nogomet, no prije nešto više od tjedan dana, dogodilo mu se ono što se često događa igračima malog nogometa kada prijeđu četrdesetu.
- Napukao mi je prednji križni ligament. Ali opet, kako sam u treningu i kako trčim non-stop, nikakve štake mi ne trebaju. Idem, naravno, na fizikalnu, doma vježbam sam, a mišići su, očito, pomogli da se brže oporavljam zbog toga što tijelo pamti. No mislim da je sada ‘nogač‘ za vijeke vjekova za mene završen. Okačit ću svoje "kopačke o klin", ali naravno da ću i dalje pratiti utakmice koje me zanimaju, repku prije svega. Odlazit ću i na tekme mojih dragih prijatelja koji igraju nogomet, i konačno to pogledati sa strane, i reći: "Bože dragi, kako grozno to izgleda!". Ali kad si u tom čoporu, to je zabavno. Svim normalnim ljudima nema smisla da 10, 11 ljudi, s jedne i druge strane, trče za nekakvom loptom i viču jedan na drugog, a poslije sjede u birtiji, i sve je u redu. Sada više neću biti unutar tog čopora, bit ću sa strane, ali plan mi je trčanje, u koje sam se zaljubio. To je ono što me puni, odmara, čak sam i neke pjesme napisao trčeći kroz šume i po nasipu - otkriva.
Otac dvoje djece
Vikendi su mu rezervirani za koncerte, a iako mu je album već izašao, već je ušao u svoj kućni studio i napisao tri nove pjesme. Kod Vatre pauze, očito - nema. Dečakova supruga Nina bendu je menadžerica, i imaju dvoje male djece, kćer Ditu i sina Lea, a s obzirom na to da im je "baka-servis" u Virovitici, to zahtijeva dosta spretnog usklađivanja obveza.
- Je, Nina nam je menadžerica, što je super, jer mi ne može nikad prigovoriti: "Opet te nema doma za vikend", kad me ona poslala na gažu. A tu je i ono što je Đole rekao: "Ti si navek znala da sam svirac". No, Nina i ja se znamo još od vrtića. Zajedno smo išli u vrtić, osnovnu, srednju, glazbenu školu, kod nje doma smo imali prve probe, tako da se mi znamo cijeli naš život. Nitko nikome ne glumi ništa, nego jednostavno idemo kroz život zajedno, učimo jedno od drugog. Nismo ljudi koji kažu da se nikad ne svađaju, pa naravno da se posvađamo, ali zajednički život je kompromis, a prije svega ljubav i prijateljstvo - naglašava Dečak, u čijoj obitelji je dnevni plan i program uvijek izazovan. Kći im ide u peti razred, sin u drugi, a pored toga, tu su i izvanškolske aktivnosti. Dita ide još i u glazbenu školu, svira klavir i pjeva u zboru, trenira i odbojku. Leo je išao na nogomet, a sada je krenuo na košarku, pa im je raspored uvijek na ulaznim vratima, i svaki dan se gleda tko je gdje, i sve se nekako stigne, objašnjava, kad se dobro isplanira.
Roditeljska briga
- Niti Nina niti ja nismo ambiciozni roditelji koji u svojoj djeci vide neke nove Bachove, Chopine. No, vjerujem da je ta neka osnovna glazbena naobrazba dobra, jer je svaka škola bonus u životu. I jedno i drugo zaista pokazuju afinitet prema glazbi. No što će biti jednog dana, oni odlučuju, a mi ćemo ih u tome podržati. Ali nekako... kada bi me pitali želim li da mi djeca budu glazbenici, iskreno bih rekao, ne - zaključio je na kraju Dečak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....