Glazba je univerzalni jezik koji svi razumiju, bez obzira na podrijetlo, kulturu ili jezik, stoji u objašnjenju novog projekta Stjepana Hausera. Krajem veljače planetarno popularni violončelist krenuo je s ambicioznim projektom "Music Unites the World" kojemu je cilj da prvi put u povijesti jedan umjetnik izvede prepoznatljivu pjesmu iz svake zemlje na svijetu. S Hauserom smo razgovarali o tom globalnom manifestu jedinstva, dokazu da glazba ne poznaje prepreke ni podjele, ali i o drugim projektima koji ga očekuju.
Kako ste došli na ideju napraviti takav projekt, koji je tako sveobuhvatan i bez sumnje vrlo kompliciran?
- Da, jako je kompleksan i to iz više razloga. Prvo, oduvijek sam slušao razne glazbene stilove, instrumente i proučavao razne kulture. Uvijek sam smatrao da je violončelo instrument koji sve to može povezati. Na njemu se može svirati glazba sa svih strana svijeta. Glazbeno mi je to bio velik izazov, a onda tu je i činjenica da živimo u vremenima stalnih podjela, ratova, tenzija. Gledamo takve užase svakodnevno i to te potakne da napraviš nešto. Da ne ostaneš nijemi promatrač. A glazba je jedna od rijetkih stvari koja nas ujedinjuje i oko čega smo svi složni. Zvuk čela ne poznaje ni jezik ni granice, i baš zato šalje univerzalnu poruku zajedništva, ljubavi i mira. Ta ideja u meni tinja već dugo i napokon je došlo vrijeme da krenem u njezinu realizaciju.
Koliko ljudi sudjeluje u projektu?
- Puno sam tih pjesama znao i prije, ali naravno imam bliske ljude i prijatelje koji mi pomažu, menadžment, i onda zajedno gledamo što bismo mogli za koju zemlju, ali uglavnom najveći dio posla ja obavim, od istraživanja pa nadalje.
A koliko ćete pjesama na kraju odsvirati jer vječan je taj prijepor koliko ima država na svijetu. Prema jednim podacima (UN) ima 195 država, a prema nekim drugima 197?
- Istina, teško je točno reći, no ja ću odsvirati i više nego što je na službenim listama. Na primjer rascjepkao sam Veliku Britaniju, pa ću izvesti jednu pjesmu za Škotsku, jednu za Wales, jednu za Sjevernu Irsku... Ima i onih koje formalno-pravno nisu države, no ja ih smatram vrijednima zastupanja. Tako da će ih na kraju biti više od 200. Dakle, nisam si olakšao zadatak, dapače - dodatno sam si ga zakomplicirao!
Je li baš zato teško u nekim slučajevima uopće naći ili odlučiti koju pjesmu odabrati?
- Uf, to je priča za sebe. Šokirao sam se kad je krenuo projekt, iskreno nisam znao što me čeka. Događaju se situacije gdje pet država svojata istu pjesmo. A to ne bih nikad saznao da se nisam bacio u ovaj projekt. Recimo snimim "Jovano, Jovanke" za Sjevernu Makedoniju i odjednom svi Bugari počnu komentirati i svađati se da je to njihova pjesma. A onda, kako imam i puno prijatelja po svijetu, raspitam se kod njih koja skladba nabolje predstavlja njihovu zemlju. Prijateljica u Armeniji mi kaže pjesmu, ali onda mi i prijateljica iz Azerbajdžana kaže istu pjesmu, isto tako i u Turskoj. Baš moraš zaroniti duboko u povijest i istražiti te vječite debate. Onda sam imao moment kada sam shvatio da cijeli život mislim krivo. Bio sam primjerice posve uvjeren da je "La cumparsita" iz Argentine, a ispostavilo se da je iz Urugvaja. Pa skužiš da "Lambada" nije iz Brazila, već da je originalna melodija iz Bolivije gdje se ta ista pjesma zove drukčije (smijeh). A potom u videu za Iran stavim zastavu koja je službena pritom ne znajući da dio narod ne prihvaća tu zastavu. Ljute se i bune što sam je stavio, traže onu s grbom lava koja je bila do 1980. i za drugog režima. Sve su to stvari koje nisam znao i nisam mogao baš predvidjeti. Bilo je već dosta iznenađenja, no sve u svemu vrlo zanimljivo.
Kad smo već kod Irana, on ima nevjerojatne brojke pregleda, lajkova, komentara. Kako to tumačite?
- Tamo sam postao još prije nekoliko godina iz nekog čudnog razloga ‘veći od života‘. Svaki put kad odsviram nešto iransko, to razvali izvan svake pameti. Tako je već godinama i svaki put kad upoznam nekog Iranca on mi kaže kako moram doći u Iran. Nažalost, situacija nije još takva da mogu ići.
Kakvi su vam do sada rezultati pregleda projekta na društvenim mrežama; Instagramu, TikToku te kanalu YouTube?
- Zanimljivo je da su ove manje zemlje ponosnije i glasnije i one će napraviti puno više pregleda nego neke recimo to tako popularne zemlje. Dakle SAD, gdje bih baš trebao razvaliti, jer mi je tamo najveće tržište i gdje stalno imam turneje, oni neće pokazati ponos zbog ovog projekta na način na koji će to učiniti neka manja zemlja. Jednostavno je drukčija percepcija i manje države su daleko zahvalnije kada napraviš nešto njihovo. Uglavnom, do sada imam milijune pregleda, najviše na Instagramu. Milijun su prešle Meksiko, Grčka, Brazil, Armenija, Tunis, a Indija ima najviše, dosegla je čak 17,1 milijun pregleda. Iran ima skoro pet milijuna, Libanon je sad blizu tri milijuna, a čak su BiH i Srbija prešle milijun pregleda.
A kako stoji Hrvatska? Nekako je uvijek najteže biti ‘prorok u vlastitom selu‘.
- Apsolutno. Hrvatska je zadnja po pregledima (smijeh). Ali iskreno, nisam očekivao drugačije. Taj projekt doslovno dokazuje tu poslovicu.
Možda je tako jer ste izabrali "Cesaricu" koju često izvodite, pa je izostao onaj moment znatiželje jer je publici to već poznato?
- Moguće, ali gledao sam širu sliku. Nisam birao pjesme prema trenutačnim trendovima, nego prema svevremenoj vrijednosti. "Cesarica" to svakako ima. Razmišljao sam naravno i o drugim pjesmama, ali "Ne dirajte mi ravnicu" se odnosi na Slavoniju, "Vilo moja" na Dalmaciju,... Trebalo je sve uzeti u obzir i "Cesarica" mi se činila kao ona koja će ‘pokriti‘ cijelu Hrvatsku.
Koliko vam treba za pripremu izvedbe, primjerice ovih koje su vam bile nepoznanica?
- Neke idu lako, ali neke su me izmučile do kraja, stvarno su baš zeznute za poludjeti. Arapske i afričke melodije imaju te drugačije harmonije, strukture koje su nama totalno strane. Morao sam slušati usporeno, notu po notu, da bi mi ušlo u ruke. Baš sam se znao polomiti da uspijem skinuti te melodije, no s druge strane to je izazovno i zabavno. Pritom sam i zavolio taj način glazbe i sviranja.
Do sada ste objavili 32 pjesme, dakle čeka vas još dug put. Kada ćete dovršiti projekt?
- Imam spremnih za objavu još nekih 40-ak, 50-ak pjesama, ali čeka me i turneja. Nakon nje ću morati ‘odvaliti‘ najveći dio. Cijelo ljeto ću slušati, skidati, vježbati i u rujnu snimiti narednih 70 i onda poslije opet nastaviti. Nadam se da ću ih uspjeti sve snimiti u ovoj godini.
Je li vam s ovim projektom porastao i broj pratitelja na Instagramu?
- Raste kao lud. Sada sam na 6,7 milijuna pratitelja, a kada sam krajem veljače krenuo u projekt, bilo ih je manje od šest milijuna.
Koliko ste sve u svemu zadovoljni s reakcijama na projekt? Ima sjajnih, a ima nažalost i onih koji bi bez problema ušli u kategoriju internetskog zlostavljanja. Kako se nosite s tom negativnom stranom društvenih mreža?
- Reakcije su uglavnom divne. Ljudi su zahvalni, jer nitko nije na ovakav način odavao počast glazbi njihove zemlje, barem ne na tako globalan način. No da, povremeno se pojave i negativnosti, ali to me ne dira, uvrede me uopće ne dotiču. Zanimljivo, najviše negativnosti doživim upravo iz Hrvatske. Dok me cijeli svijet slavi, jedino kod kuće osjećam određeni otpor. Meni su odali su mi počast ličnosti poput Eltona Johna, Celine Dion, Bone Voxa, pape Franje. Imam osjećaj kao da me samo Hrvatska ne razumije, za razliku od ostatka svijeta.
Hoćete li ući ovime u neku kategoriju Guinnessovog rekorda?
- Trebamo tek vidjeti taj dio, ali ja se nadam da hoćemo.
Ono što se publici kod vas sviđa je što ne robujete žanrovima, iako se klasičari uglavnom drže klasike. Pa tako je i tu, ima od tradicionalnih pjesama preko narodnih do rocka.
- Nikada nisam stavljao glazbu u ladice, za mene je glazba emocija. Ne gledam je li nešto klasika, rock, pop, filmska glazba. To me i razlikuje od drugih glazbenika koji se drže jednog žanra cijeli život i to je moja ogromna prednost. Za mene tu nema kategorije i limita, ne želim da me se ograničava i da život provedem u jednom kalupu, posebno u današnje vrijeme globalne slobode.
A je li vam zamjeraju takav stav pojedine kolege klasičari? Puno tu zna biti elitizma.
- Naravno da takvih uvijek ima. To je jedan od razloga zašto sam postao "Rebel", zašto sam želio približiti klasiku i druge žanrove masama, jer me frustriralo to snobovsko držanje koje ubija glazbu. Glazba je emocija, a ne pravilo. Ali oni koji me kritiziraju ionako žive u svojim uskim krugovima, pa ja ne dolazim s njima previše u doticaj.
Očekuje vas kako ste već spomenuli i koncertna turneja "The Rebel is Back" po SAD-u gdje ćete provesti od sredine svibnja do kraja lipnja. Imate ugrubo brojeći nekih 30-ak nastupa. No puno je to nastupa i vrlo naporno. Zašto toliko?
- Još sam mlad, treba iskoristi dok možeš ‘rokat‘. Lijepo je da te žele na svim tim mjestima i još dok mogu izdržati, zašto ne? To je uostalom i nešto što volim, pa mi nije naporno. Jednostavno sam rođen, građen za scenu, publika je ono što me ‘hrani‘.
To zahtijeva i dobru fizičku kondiciju.
- Živim dosta zdravo. Kada nisam na turneji, provodim vrijeme u prirodi. Nisam neki sportski lik, ne volim trčat, ići u teretanu, ali hodam svaki dan satima, a ljeti plivam. Ne pijem alkohol, ne drogiram se (smijeh), i mogu reći da živim dosta zdravo u usporedbi s mnogima iz svijeta showbusinessa. Takav stil života mi definitivno pomaže da izdržim sve napore koje scena nosi.
Uz sve ovo, jer na jesen vas očekuje i turneja po Europi, možda je malo suludo pitati - imate li i neke druge projekte?
- Da, uskoro izlazi moj novi album - filmske obrade, spoj klasične i moderne glazbe. Na albumu je 25 remek-djela, među njima i "Writing‘s on the Wall" iz Jamesa Bonda i glazba iz "Nemoguće misije". Na snimanju je sudjelovao Londonski simfonijski orkestar, kao i vrhunski aranžeri i producenti. Po meni, to je najbolji album koji sam dosad napravio i jedva čekam da ga ljudi čuju. Počet ćemo sada izbacivati singlove, a na jesen nadam se, objaviti i kompletni album.
I vječno pitanje za kraj - planira li se u nekoj doglednoj budućnosti ponovno okupljanje 2Cellosa, makar jednokratno?
- Tko zna, vidjet ćemo. To nije nešto što trenutačno planiramo, ali nikad ne reci nikad. Ni ABBA nije planirala, pa su se opet udružili u poznim godinama. Tako da... sve je moguće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....