Glumac Slavko Sobin već se neko vrijeme ne može požaliti da mu nedostaje angažmana jer bilo da se radi o filmu, kazalištu ili televiziji, njegov je raspored itekako zagužvan. U kinima trenutačno igra remake kultnog filma “Leptir” u kojem ima malu, ali zapaženu ulogu, a film “Cold War” oskarovca Pawela Pawlikowskog, u kojem je također dobio priliku glumiti, u utrci je za Oscara.
Gledamo ga i u ulozi fotoreportera Žungula u trećoj sezoni serije “Crno-bijeli svijet”, kao Ljubana u seriji “Na granici”, u Srbiji snima “Senke nad Balkanom”... A što se kazališta tiče, s predstavom “OtpisaNE” uskoro će odigrati 100. izvedbu, a nove uloge pristižu. No, Slavko se ne buni.
Radoholičar
- Jednostavno obožavam raditi. Kad nešto voliš i želiš, onda to stigneš. Dan traje 24 sata, a ja savršeno funkcioniram s četiri sata sna. U 20 sati se svašta da napraviti. Nekad zaboravim koliko sam blagoslovljen što toliko radim pa mi izleti rečenica da sam ili umoran ili da predugo nisam imao slobodan dan, ali brzo se ispravim i sjetim da sam o svemu ovome uvijek maštao. U najboljoj sam formi ikad, imam energije na pretek, i fizičke i kreativne, i to želim iskoristiti. Odmarat ću se kad mi tijelo i mozak pošalju signal da moram - objašnjava glumac.
Premda se radi o kino hitu, “Leptira” u kojem glumi zatvorenika El Caimana još nije pogledao, ali snimanja se rado prisjeća.
- Neugodno mi je sjediti u kinu među ljudima dok se gleda film u kojem se pojavljujem. Ali, jako sam sretan zbog poruka i pohvala koje mi dolaze, pogotovo kad netko napiše da je ponosan što je netko naš u filmu, lijepo je nekome tko te ne poznaje biti razlog za malo ponosa. Snimanje je bilo naporno i uzbudljivo. Sve te dane smo snimali u blatu, sve su scene maksimalno nabrijane, ali smo bili i apsolutno tetošeni dok se ne snima - priča Slavko.
Na audiciji
Za “Leptira” je na audiciju, otkriva, išao za veću ulogu, Julota, koju je na kraju dobio Britanac Michael Socha.
- Kad sam dobio El Caimana, u jednu ruku mi je bilo malo kao žao, ali sam se brzo pribrao i shvatio da je i to nevjerojatna prilika. Ono što je najzanimljivije jest to što je uloga trebala biti samo na engleskom, a onda sam u jednom kadru napravio neku pogrešku i privatno mi je izletjela neka hrvatska psovka, a redatelj je odmah došao i rekao:
‘E, to mi se sviđa, ajde ubaci još toga’. Za pripremu sam pročitao dvije knjige na kojima se film temelji, memoare Henrija Charrièrea i The French Guillotine, malo sam i smršavio, ali ne putem nekog nevjerojatno fokusiranog režima nego jednostavno balansiram s pet kila gore-dolje, što na meni čini veliku razliku. Ali, najveći dio fizičkog izgleda mog lika je ta hrpa tetovaža koje su mi radili svaki dan - prisjeća se Sobin.
Na audiciji ga je zapazio i slavni redatelj Pawel Pawlikowski te ga je angažirao u svom filmu “Cold War” koji se dijelom snimao i kod nas.
- Kolega Dražen Šivak i ja igramo inspektore koji u jednom trenu privedu glavnog lika, jako mala uloga, ali čovjeka veseli kada ga rukom odabere čovjek koji u rukama ima Oscara, a možda uskoro i dva. Gle, kad ideš na audicije za male uloge i dobivaš ih, onda nekako možeš sanjati o tome da ćeš jedan dan biti odabran i za nešto veće kad ti se pruži prilika da za to ideš na audiciju.
Imali smo tri dana snimanja za tri scene i posrećilo nam se što se tiče vremena provedenog na setu. To smo snimali i u Splitu i u Poljskoj. A Pawel je točno oličenje redatelja. Ono, tako zamišljaš jednog oskarovca: pametan, miran, markantan, totalno neka vizionarska energija. Samo da znate, jedan oskarovac obožava Hrvatsku i nekad tu ljetuje - napominje.
Iako je ulogom Žungula u “Crno-bijelom svijetu” osvojio publiku, budućnost same serije je, tvrdi glumac, neizvjesna. Upravo zato je, kaže, na samom početku treće sezone bio prikazan i epilog radnje.
- Kompletan tim koji radi na seriji nema pojma hoćemo li snimati još ikad, hoće li nam, ako budemo snimali, rezati budžet još više i što ćemo uspjeti ispričati od ovih likova. Zbog toga je savršeno i pametno da je Kula pokazao naš kraj sada i onda publiku vratio na ono što su navikli i zbog čega vole seriju. Druga bi opcija bila da to vide zadnje i da im ostavi gorak okus zauvijek ili još gluplja opcija da prate seriju tri sezone i da se nikad ništa ne zaokruži.
Žungul mi je i dalje omiljeni lik, prva uloga za koju me je publika potapšala po leđima i time mi dala malo nužnog glumačkog samopouzdanja. Isto tako sam spreman da sam sa Žungulom gotov jer mi se ne da boriti s vjetrenjačama. Kad se tri sezone snimaju i prikazuju pet godina umjesto tri, onda si spreman krenuti dalje. Mogao je HRT i malo bolje prepoznati našu kvalitetu, odnosno njihovu, jer to je, na kraju krajeva, i njihov proizvod - naglašava glumac.
Dodatnu popularnost kod publike donijela mu je uloga Ljubana u seriji “Na granici”.
- Ljuban je najzahvalnija uloga ikad napisana u povijesti ičega, čini mi se. To je lik koji ne mora ništa raditi i smiješan je, skidam kapu našim piscima. Malo sam ga se prepao u startu jer me je bilo strah da ne ode u karikaturu, ali onda sam si rekao: ‘Ne, ovo ćeš igrati s mudima, bez zadrške’ i mislim da je Ljuban prva uloga da sam sam sebi na kraju rekao: ‘E, bravo’ - ispričao je Slavko Sobin, dodajući kako mu rad na sapunici nije nimalo naporan, a uz to, kaže, dobiješ i golemu publiku koja te voli i prati i na drugim područjima tvog stvaranja.
Valentinovo
- Onda ljudi dođu i na predstave. Monodrama ‘Političar’, koju igram neko vrijeme, odjednom je krcata i rasprodana, financijski aspekt je zadovoljavajući. Na kraju krajeva, stvaraš i vodiš jedan lik devet mjeseci, pa kako to može ne biti gušt jednom glumcu - pita se Sobin.
Protuteža glasnim i živopisnim televizijskim likovima je uloga u seriji “Senke nad Balkanom” u kojoj igra tajanstvenog Antu Godinu.
- U ‘Senkama’ igram Antu Godinu, stvarnu ličnost o kojem, doduše, ima jako malo podataka pa ga igram kao fiktivnu osobu, napravio sam ga nekako po svom. On je jedan od onih ljudi koji iz vlastitih interesa igraju dvostruku igru. Nakon ekstrovertiranih Žungula i Ljubana guštam igrati nekoga tko uglavnom samo šuti i misli - smije se glumac.
Iako kaže da setu daje prednost nad daskama koje život znače, Slavku se zaredalo i nekoliko uspješnih kazališnih uloga, a s predstavom “OtpisaNE”, u kojoj glumi Sirijca Hassana, uskoro slavi i 100. izvedbu.
- Kritika me nije baš pomilovala, ali publika nas obožava. Tajna uspjeha su Ecija Ojdanić i Ksenija Marinković koje ubijaju kao te dvije sulude žene. I Erna i ja doprinosimo, neću biti lažno skroman, dobar smo tim. Ali, zapravo, tajna je u tome što se nas četvero privatno strašno volimo, i to se osjeti i na sceni. I u tome da je Ecija jedna žena-zmaj koja jednostavno sa svojim kazalištem Moruzgva zna napraviti hit za hitom - iskren je glumac.
Na samo Valentinovo u kazalištu Luda kuća očekuje ga i premijera predstave “Who the fuck is Biba?”
- Petra Kurtela i ja pod vodstvom redatelja Borisa Kovačevića i po tekstu Igora Weidlicha šetamo po nekoj granici između komedije i drame. Rekao bih da je to jedna lijepa romantična komedija, gotovo filmična, o paru koji zaboravi komunicirati i podredi se željama drugih ljudi - najavljuje Sobin.
Kad je kazalište u pitanju, osvrnuo se i na prerani odlazak njemu dragog kolege i prijatelja Roberta Budaka s kojim je bio u predstavi “Proba orkestra”.
- ‘Proba orkestra’ u ZKM-u sad mi stvara neopisivu tugu zbog gubitka Roberta Budaka s kojim sam radio u toj predstavi. Robert je bio nezamjenjiv, i kao glumac i kao osoba, predivno ljudsko biće koje je motiviralo cijeli ansambl svojom energijom, karizmom i voljom. Ne mogu zamisliti kako će to izgledati kad se opet okupimo bez njega. Dio mene iskreno se nada da ni nećemo, ali bojim se da show must go on - smatra Slavko.
Među brojnim odigranim ulogama glumac ne dvoji koje su mu posebno drage i upečatljive.
- Mrtva trka između Ljubana, Žungula i Hassana iz ‘Otpisanih’. Ja se stvarno zaljubim u svoje likove i uživam u njima. Molim vas, nemojte staviti naslov Tri muškarca u koje je zaljubljen Slavko Sobin - kroz smijeh je napomenuo glumac.
Nakon nekoliko uspješnih izleta u filmove strane produkcije Slavkov je fokus u potpunosti, tvrdi, usmjeren na karijeru u inozemstvu.
- Samo puštam da to ide svojim tempom i uživam u svakom projektu kod kuće dok se ovo drugo ne dogodi. Zvuči kao da sam pun sebe i umišljen, ali ljudi miješaju te mane s disciplinom i ciljevima. Ja samo znam u kojem smjeru želim ići u životu i tamo idem - siguran je Slavko.
Velike ambicije
Slobodnog vremena trenutačno ni najmanje nema, no zadovoljstvo zbog posla veće je od želje za odmorom.
- Spavam maksimalno pet sati da stignem i trenirati i šetati sa psima i jesti i odraditi sve obaveze koje na dnevnoj bazi uključuju i set i kazalište. Ali, sretan sam što je tako, lagano se počinjem osjećati ostvareno i sigurno u svojoj profesiji i imam osjećaj da ću, zahvaljujući tome, jako brzo početi stvarati prostor i za privatni život i mir. Dosad sam uvijek bio u blagom grču hoću li imati dovoljno posla, a sad već počinjem razmišljati o tome s kime dijeliti uspjeh - otkriva Sobin.
Baš kao i u trenutačnim angažmanima, Slavko je širok i u glumačkim ambicijama.
- Moje su ambicije velike i ne stanu na papir. Neke od njih bile bi: želim snimiti punokrvni akcijski film s Dwayneom Johnsonom, želim dijeliti kadar s Jackom Nicholsonom, želim da me režira Vinko Brešan, želim da prođe pilot koji smo upravo snimili s Kulenovićem, želim biti u idućem Matanićevu filmu, Nevijevu, Jurićevu... Potpuno je nezahvalno dalje nabrajati jer kako napisati 50 imena koja mi padaju na pamet bez da uopće promislim, a kamoli da sad idem razmišljati - zaključio je