Ima gotovo metar i 90, on je jedan od markantnih mladih glumaca koji su iz manjih sredina došli u glavni grad. Sve ih je više i nadiru na pozornice koje još uvijek dijelom drže pomalo indisponirani “šank akteri” s diplomom. Karlo Mrkša glumom se počeo baviti s tri, četiri godine u vrtiću.
- Već tad sam shvatio da sam preglup za bilo što drugo - nema dlake na jeziku glumac zaposlen u varaždinskom HNK, akter serija “Larin izbor”, gdje je bio Jure na brodu kapetana Jakova, “Crno-bijeli svijet”, “Počivali u miru” te filma “Za dobra stara vremena”, u kojem je imao erotske scene s Elizabetom Brodić, zvijezdom serije “Drugo ime ljubavi”.
- Erotske scene s Elizabetom prošle su senzacionalno. Prvi put kad sam se morao skinuti nije mi bilo najluđe, ali s vremenom sam se naviknuo i naučio voditi računa o tome da takve scene na koncu ne ispadnu na način ‘hvatali se trinaestogodišnjaci’ - kaže Mrkša, kojega ćemo na jesen gledati u jednom zabavnom TV formatu o kojem zasad ne smije ništa reći, osim da je to prvi put da je u televizijskom, a ne glumačkom poslu.
Mrkša je u danas koronarni, potresni i napaćeni Zagreb došao iz Karlovca.
- Mrkše su iz zagorskih sela, iz okolice Klanjca. S mamine strane je deda iz Kumrovca, a baka je Slovenka. Ali ja nisam Zagorec, nego Karlovčanin! Živim u Zagrebu, putujem iz Zagreba u Varaždin na probe, ne bih iz provincije u provinciju, iz Karlovca u Varaždin. Doduše, nekad prespavam u sobici za glumce, to je jedna ćelija u varaždinskom teatru s krevetićem i prozorom za one koji putuju - opisuje gdje noći ako zbog posla dokasno ostane u Varaždinu.
Sin je činovnika u karlovačkoj Elektri i iskusne defektologinje.
- Karlovac je opušteno mjesto, mi smo mirni ljudi, takoreći Vojvodina u Hrvatskoj, Banat na četiri rijeke. Karlovčani se drže, odmah sam u Zagrebu uspostavio dobre odnose s Pjerom Meničaninom te novinarom Jutarnjeg lista Tomislavom Kukecom - priča o gradu i sugrađanima. Kaže da je nespretan, i s rukama i s glavom. Vrlo živahan. Misli o milijun stvari paralelno.
- Raspršen sam, a ako nemam prostora za raspršivanje, ludim. Paralelno gledam film, igram igricu na mobu, slušam muziku, čitam knjigu. Zato meni film ‘Titanic’ traje devet sati. Ne bih opet mogao devet sati sjediti u kancelariji. Mogao bih prodavati koješta kao trgovački putnik ili voće na tržnici, tamo bih bio najglasniji - opisuje mogućnosti.
Istukli ga
Akademiju je upisao iz prve.
- Nekim čudom, jesam. Htio sam studirati ukrajinski i psihologiju, a onda sam u dva tjedna nešto naštrebao za Akademiju, ne planirajući upasti uopće. Svi su me zblenuto gledali kad sam na prijemnom rekao da sam samo došao samo vidjeti kako to sve skupa izgleda. Kasnije su me trojica profesora dovela u red: Bobo Jelčić, Željko Vukmirica i Ozren Prohić - izdvaja pedagoge.
Na četvrtoj godini studija igrao je u “Elementarnim česticama”, predstavi Dubrovačkih ljetnih igara koju je zbog straha od terorističkog napada osiguravala policija. Policija je gledala, a on je dobio batina.
- Paško Vukasović i Prlja iz Leta 3 su me u predstavi skidali i tukli i završio sam sa slomljenim malim prstom. Suludo iskustvo, proba pod osiguranjem policije. Nakon svake predstave sam se kupao na Porporeli do sitnih sati, a u iste sate na Porporeli bi se znao pojaviti i Ibrica Jusić sa psom. Nije predstava ‘Elementarne čestice’ jedino neobično iskustvo projekta koje sam proživio; zbog jedne međunarodne filmske koprodukcije devet puta sam se pikao u venu. Medicinska sestra me naučila kako naciljati žilu, a meni su se svaki put ruke tresle i na kraju sam se ozlijedio… - reći će da mu zapravo nije problem upuštati se u neobične okolnosti radi posla.
Sizif i orgazam
Kad bude tražio ženu i novac, snimit će, kaže, sapunicu i čekati da mu se javi obožavateljica serije, i to ona najbogatija.
- Žene mi se još uvijek ne udvaraju kao glumcu, ali udvaraju mi se kao civilu. Kao civil sam opasan, mnogo opasniji nego kao glumac. Volim žene, ako koja mene voli, ja nju volim još više. Upucavala mi se jednom jedna 10 godina starija kolegica. Tad sam bio sam u vezi, a sad čekam da se ponovno javi. Nadam se da će kad ovo pročita znati da su joj vrata otvorena. Mogu mi se javiti i druge kolegice s pristojnom ponudom, što znači da su kreditno sposobne ili da imaju riješeno stambeno pitanje, tako da se ja riješim ljeti usijanog potkrovlja na Kajzerici. Odmah da velim, ne volim submisivne, već žene s karakterom. Ne volim žene koje trepću i samo govore ‘da’. Balavac sam i treba mi netko sa stavom, da me ‘stera’ i da me kalibrira, da ne gubim kompas - duhovit je i šali se zapravo; ima djevojku, stariju od sebe koja radi u jednoj marketinškoj tvrtki.
Tko je općenito “hot”?
- Audrey Hepburn je hot, Ingrid Bergman, Lauren Bacall. I Natasha Lyonne je hot - izdvaja.
Uvjerenja je da mnoge efemerne stvari u životu doživljavamo odviše ozbiljno.
- Sekiranje ne vrijedi jer će život ionako složiti prepreku ili zamku. Camusov ‘Mit o Sizifu’ nije djelo o nekom posebnom čovjeku koji pati. Sizif ne pati, nego doživljava duhovni orgazam kad onaj svoj kamen dogura do gore. Svi smo mi Sizifi, stalno guramo nanovo - Albert Camus je Mrkšin omiljen pisac.
Čita filozofiju, a voli Ernesta Hemingwaya te bitnike.
- Volim nihilizam, mogao bih s velikim zadovoljstvom igrati Ljermontovljeva Pečorina li Turgenjevljeva Bazarova. Uskoro ću u KunstTeatru raditi monodramu po predlošku Camusova ‘Stranca’, ‘Mita o Sizifu’ i ‘Pobunjenog čovjeka’ - pored varaždinskog HNK tezgari u ITD-u, u predstavi “Katalonac”, dok u KunstTeatru igra u predstavi “Flex”. U ITD-u će igrati i u Kafkinu “Procesu”, koji režira Ivan Penović. Taj mu je projekt važan i nabraja da će tu još igrati Domagoj Janković, Pavle Vrkljan, Matija Čigir, Bernard Tomić, a Filip Maska Triplat je scenograf i autor glazbe zajedno s Karlom Mrkšom.
Spasio vranu
- Kod gospođe Jakovljević radim za domovinu, a na off sceni radim za dušu - rastumačio je odnos između varaždinske scene i zagrebačkog “underground” teatra.
Scooby Doo i Shaggy su mu uzori, barem kad je riječ o likovima iz crtića.
- Otkačeni, zaigrani, ustrašeni da nešto učine, a opet znaju skupiti hrabrost. Ljubitelj sam životinja, spašavao sam vranu lani. Našao sam je u Karlovcu i donio u Zagreb. Hranio sam je, urlala je na mene i nisam imao mira u kući dok je nisam smjestio u sklonište za životinje - govori glumac koji je nekoć igrao tenis, išao u glazbenu školu te je u međuvremenu postao samouk na gitari i klavijaturama.